(movie) Ganz normale Männer – Der ‘vergessene Holocaust'(2022.) – sva banalnost lica zla

Ovaj odličan dokumentarac pokazuje svu banalnost zla i lica ljudi koji su činili nezamislive ratne zločine, tzv einsatzgruppen koji su išli iza redovne njemačke vojske i ubijali streljali civile, mahom Židove, ali i ostale vjeroispovijesti.

Film prikazuje suđenje u Nurnbergu članovima einsatzgruppa i istovremeno prikazuje ratni put policijskog bataljona iz Hamburga čiji članovi su strijeljali na tisuće civila. Fino je prikazano kako su svi očekivali lica nekih čudovišta, a to su bili obični ljudi od mesara, preko doktora nauka, lučkih radnika, obiteljski ljudi koji su bez pogovora izvršavali sramotne naredbe. Ovaj dokumentarac je dobar i iz razloga, jer ruši mit kojeg su poslije rata prodavali optuženici na suđenjima, da su morali to raditi inače bi se njih strijeljalo. Ne, imali su pravo odbiti i nekoliko članova policijskog bataljona je to učinilo i ništa im se nije strašno dogodilo. Istina, zapali su ih poslovi čišćenja latrina i slično i drugovi iz bataljona su ih nazivali kukavicama i svakakvim pogrdnim nazivima, ali nitko od njih nije izgubio život, jer je odbio strijeljati civile.

U ovih pedesetak minuta potresne priče, potrebno je pogledati lice zla i potrebno je ovakvih filmova da se Holokaust nikada ne zaboravi, ma kakvo bilo njegovo lice.

Zaključak: 8/10 sjekira – potresan, no odličan dokumentarac.

(gig report) BKD, TRUE REASON(SVK), ZAČIATOK KONCA(SVK) – 02.03.2024.-PROSTOR ČAKOVEC

Dugo nisam otišao na neki pristojan gig ovdje kod nas, pa rekoh sebi vrijeme je da odem na ovu punk/oi/hardcore veselicu. U dvorištu Prostora skupilo se već dosta ljudi koji su se bavili uobičajenim punk ritualima prije giga. Na meniju večeras bili su varaždinski BKD, te dva benda iz Slovačke.

Koncert je po starom dobrom običaju kasnio kojih sat vremena u odnosu na satnicu, ali to nije bed, pa su prvi na stage izašli varaždinski ojkači BKD, sad već veteranski bend s gomilom koncerata u nogama i svaki put mi ih je zabavno pogledati i poslušati, pogotovo zajebanciju između pjesama. Set lista je već bila standardna, svi hitovi su bili odsvirani, čak je pao i bis. Ekipa ispred stagea se dobro zabavljala i pjevala i đuskala s bendom. Basistica/vokal Ida je odlično ispeljala koncert iako mi je kasnije rekla da se muči s upalom uha cijelo vrijeme.

Tada je došao čas za prve goste večeri, to je slovački hardcore bend TRUE REASON. Uh, njihov set je bio prava energetska bomba. Sviraju malo moderniju inačicu hardcorea s primjesama street punk korijena i old schoola, pjevač i gitarist imaju skoro jednako teksta, odnosno dva su vokala, a bend je zvučao profesionalno i energično kao da svira pred deset tisuća ljudi, a ne malim klubom, publika ih je srdačno prihvatila, a skontao sam i dosta tekstova i naslova stvari, pošto pjevaju na slovačkom jeziku, ali je sličan hrvatskom. Ne znam točno, ali brijem da je njihov set trajao kojih 45 ili 50 minuta.

Kao zadnji bend večeri nastupili su Začiatok konca, također iz Slovačke, koji sviraju street punk/oi taman onako po mojoj mjeri, podosta melodično i sa dosta old school uleta i nešto hardcorea. Poneki put su me podsjetili na Booze & Glory po stilu. Svirali su kao trio, jer je gitarist/vokal objasnio da imaju još jednog gitarista koji je ostao doma, jer mu se rodilo dijete. Ovaj bend me oduševio, kao i podosta ekipe koja je bila ispred bine, te naprosto nije dala bendu da siđe sa stagea, pa su odsvirali čini mi se tri bisa. Gig je bio baš dobra zabava i drago mi je da sam otišao i pogledao i poslušao ove bendove i pozdravio se sa nekim njuškama koje volim.

(movie) Anatomy of a Fall(2023.) – odlična sudska triler drama

Stigla je i u naše kino ‘Anatomija pada’, pa pošto je film osvojio Zlatni Globus, Zlatnu Palmu i mnoge druge nagrade i nominacije zaključili smo da nemre biti loš i otišli ga pogledati.

Ovo je zapravo triler sudska drama o spisateljici čiji suprug na sumnjiv način pogine, nju optuže za ubojstvo, a jedini svjedok je njihov slijep sin, koji se suočava s moralnom dilemom i otkriva stvari o ocu i majci za koje nije znao u naoko idiličnom braku i obitelji.

Glumačka ekipa je odlična, a priča je takva da se sav uživiš u nju, te dva i pol sata filma prođe kao da si rekao keks, ostavi posljedice od sjedenja na neudobnim stolcima čakovečkog kina, ali dobar film izbriše svu bol stražnjice.

Film se zapravo pretvori u napetu sudsku dramu, gdje ništa nije sigurno, tko laže, tko govori istinu i kakve će se obiteljske tajne otkriti tijekom suđenja. Justine Triet je napravila pravo malo remek djelo od filma, a ja volim filmove koji me nakon završetka ostave razmišljati, te ostave prostora raspravi, što smo vidjeli, što nismo vidjeli, a što želimo da bismo vidjeli.

Zaključak: 8/10 sjekira – po mom mišljenju završetak je mogao biti malo više dorečen, ali nema veze, film je odličan.