Know-It-All People and how to get rid of them

0

Have you ever met someone that is so annoying that you caught yourself wishing to murder the person standing or sitting in front of you and bothering you endlessly?

I have, for sure! There are some people that I like to call Know-It-Alls, you know, those people that have opinions about everything and know everything and they bother everyone with their boring opinions day after day, hour after hour. First of the eleven Satanic rules of the Earth is to not give opinions or advice unless you are asked. So, why do these Know-It-Alls bother us all the time with their endless bickering about politics, about health, about cooking and about just everything, you name it. This can be also localized in hardcore punk and metal scene. Those experienced scenesters, about 25 years old, having that been there, done that attitude, like look at me Ma, I am old and I know everything about the scene, about the bands and I am bothering everyone because nothing is good enough, nothing is hardcore enough, nothing is metal enough, the bands with antichristian and Satanic lyrics are stupid, the antifa bands are stupid…in short, those people are so stupid and so empty that they can not be pleased with anything.

stupidity

There are two ways to get rid of such people. Of course, there are three, but murder is punishable by law, so dont kill anyone! The first way is fool the stupid way. When Know-It-All is bothering you, the way to get rid of him starts with the level of his stupidity. You must somehow determine if Know-It-All is stupid enough to get rid of him in this way. You can do this by posing him a couple of simple questions about different themes that will confuse him. If you determine that Know-It-All is stupid enough, proceed with step two. Let him rant about his boring and idiotic stories and listen and stare intently at his face. Let him rant about five or so minutes and do not interrupt. Then, you can start putting in a short yes or nod of your head and that will lull the Know-It-All into believing that you care and agree with his idiotism. Then, step three is in order. Start putting in some sarcastic remarks. Of course, Know-It-All wont understand that you are being sarcastic since he is too stupid to get it. In that way try to create the remarks so Know-It-All can think that he is right and continue to pull him deeper and deeper into conversation and remarks should be sarcastic but you must determine the imagined line where you must stop so Know-It-All could not get that you are making him more stupid than he really is, if that is possible at all. This will work especially if you are surrounded with other people who will get that you are in fact making Know-It-All look foolish, but they enjoy in that little game. The end result will be that Know-It-All walks off thinking he is smart and master of the universe, and you and all the other people around can have a laugh at his stupidity. Have a try, this works, I have delivered that coup at least hundred times.

The second and a lot faster way is deliberate ignorance way. When Know-It-All approaches and starts his bickering, you just plain and simple laugh hard right in his face or smirk and turn your back. After all, stupidity should be painful. Sometimes this way is the only way to get rid of Know-It-All. They are still out there. They lurk on gigs, they lurk in coffee shops, they lurk on the street…I hope you can deal with them.

WORLD WITHOUT END!

 

Slušali smo: Na Minimumu, Asira, Mališa Bahat/Lack of Soul

0

Na Minimumu-Nuked in the Fifties

cover

Ovo je novo izdanje one man benda iz Zadra, svestranog muzičara Jadrana Ranja. Tematski, kao što se može očekivati iz naslova, album je posvećen 50-im godinama 20.stoljeća, hladnom ratu i strahu zapada od komunističke prijetnje. Na albumu se nalazi 8 pjesama na engleskom jeziku. Album nakon sampliranog intra otvara moćna “All Our Enemies” koje jako podsjeća na nwobhm bendove svojom melodijom i tempom. “Shelter” je malo rockerskija pjesma, a vokalno me cijeli album Jadranovo pjevanje podsjeća na Davea Mustainea. Volio bih da su gitare na cijelom albumu malo nabrijanije, ali to je moj ukus. “Are you Commie?” se nastavlja u rnr štihu, ali fali mi ono nešto da cijela stvar bude malo interesantnija.

“East versus West” je sigurno jedan od highlighta albuma, jer je stvarno odlična pjesma. Naslovna pjesma je miks rocka i metala i nije mi baš sjela. “Red Barricade” je još jedan od highlighta, boljih pjesama na albumu, opet nwobhm par excellence. Zadnje dvije pjesme odlično zatvaraju cjelinu, a pogotovo zadnja “Death In A Flash” koja mi je osobno najbolja na albumu, pošto jako koketira sa žešćim trash metalom. Tko voli malo mekši metal sa rock štihom, neka svakako nabavi ovo!

https://soundcloud.com/naminumumu/sets/nuked-in-the-fifties

https://www.facebook.com/naminimumu/?fref=ts

 

Asira-Efference

Cover

Ovo je prvi album benda koji nam dolazi iz Velike Britanije, točnije iz grada Readinga. Na albumu se nalazi 8 pjesama, a bend za sebe kaže da sviraju ambient progressive black metal, onako modernije škole. Album otvara prekrasan instrumentalni intro “Sanguine”. Nastavlja se sa “Crucible of Light” koja ima odličnu izmjenu brzih blastbeatova i sjetnih clean vokalnih dionica praćenih melankoličnim melodijama gitara i klavijatura. Naslovna pjesma svojim atmosferičnim mirnim akustičnim početkom i clean vokalom smiruje kao mirnoća pred oluju i daje dašak mračne nostalgije pred žešćim pjesmama kao što su “Of Dawn” ili “Phosporous”. Album je naprosto odličan, pun melodija i nekog odličnog tužnog ugođaja. Nisam inače fan modernih post black metal bendova, ali ovaj britanski bend me naprosto oduševio. Ima i dugih pjesama na albumu, ali ni u jednom trenutku album nije dosadan, upravo suprotno. Podržite i nabavite ovaj kvalitetan bend i ovaj album!

https://www.facebook.com/asirauk/?fref=ts

https://asira.bandcamp.com

Mališa Bahat/Lack Of Soul-Split

cover

Neki dan je izašlo najnovije izdanje u vidu split kazete dva hrvatska benda, a naravno, može se naći i digitalno izdanje na bandcampu. Lack Of Soul je zagrebački bend koji svira nekakav kaotičan sludge hardcore punk doom, njihove dvije pjesme na ovoj kazeti su me učinile nekako nervoznim i živčanim kada sam ih slušao. He-he, vjerojatno je to i cilj! Mene su nekako podsjetili na EyeHateGod izmučenim vokalom, miksom cvilećih nervoznih sludge riffova i povremenim uletima brzine. Mališa Bahat su varaždinsko-koprivnički bend o kojem je već bilo riječi na stranicama ovog zinea, jer smo radili interview prije kojih deset mjeseci. NJihove dvije pjesme na ovoj kazeti su nastavak onog što su radili na prvom ep-u, dakle riječ je o jako dobrom screamo bendu. Kako i ne bi bio dobar, kada su članovi nakupili prilično staža na sceni svirajući ranije u bendovima kao što su What Matters Most, Life In Peril…Vrijeme brzo prođe kada slušaš ovu kazetu i ostavi te u želji za još, što znači da se radi o odličnom izdanju. Nabavi i podrži našu scenu!

https://malisabahat.bandcamp.com

https://lackofsoul.bandcamp.com

https://www.facebook.com/malisabahatscreamo/?fref=ts

https://www.facebook.com/lackofsoul666/?fref=ts

 

Literatura za mozak:Anton Szandor LaVey-The Satanic Bible

0

satanicbible

O radu doktora Anton Szandor LaVeya(1930.-1997.)je već bilo riječi u ovom fanzinu. Pošto živim njegove knjige i njegovu filozofiju koja nekom smeta, a nekom je odlična, pročitao sam središnju knjigu njegovog opusa po mnogima zlokobnu The Satanic Bible.

Knjiga je izašla 1969.i od onda doživjela mnoga reizdanja proširena raznim dodacima. Knjiga počinje prologom, i Nine Satanic Statements, jednom od osnova cijelog pokreta Church of Satan. Na to se nastavlja Vatra(Book of Satan) sa lijepim razmišljanjima u vezi svijeta i dolaska novog doba, ali ne doba po new age preseravanjima, već doba u kojem je svaki sotonist sam svoj bog, slobodan od lanaca licemjernih religija, stvoren da uživa u životu pošto imamo samo jedan život, a ne postoji nekakvo zagrobno mjesto kao što je raj ili pakao u kojem naša duša ide poslije smrti. Ne, život je jedan jedini, i trebamo uživati u njemu, a ne apstinirati od života. Na to se nastavlja Zrak(Book of Lucifer) koja sadrži odlične eseje pune razmišljanja o mitovima o prodaji duše izmišljenim od strane abrahamskih religija i njihove propagande, ljubavi i mržnji, psihičkim vampirima, vjerskim praznicima i slično.

Zemlja(Book of Belial) govori o sotonističkim ritualima, mitovima i realnosti vezanim uz te rituale, te koje stvari treba uzeti u obzir prilikom provođenja tih rituala. Pritom se ne misli na filmski izmišljene rituale tobožnjih žrtvovanja životinja i djece i slično, već ritualnoj psihodrami koja služi kao katarza samog sotonista i ti rituali ni na koji način nikada ne učine nažao nikakvom živom biću, suprotno uvriježenom vjerovanju.

Posljednja knjiga Voda(Book of Leviathan) govori o samoj praksi provođenja rituala i to redom požude, uništenja, suosjećanja, kao i korištenje enohijskih ključeva, 19 njih po kronološkom redu. Enohijski jezik je magijski jezik kojeg neki još zovu jezik anđela.

Iako knjiga nosi naziv The Satanic Bible, nije riječ o još jednoj religiji i klečanju pred nekim mitološkim bićem, već o načinu života i razmišljanja. Sotonizam predstavlja uživanje u životu i tjeranjem sebe da uživaš što više možeš i izdigneš se od glupih ljudi koji ne zaslužuju tvoju naklonost. Istodobno, svoju ljubav i naklonost daješ bezrezervno onima koji to zaslužuju. Isto tako, za razliku od raznih kršćansko abrahamskih religija imaš pravo mrziti svoje neprijatelje, a ne moliti za njih, već ih zgromiti ako te ugrožavaju. Prvi puta sam se susreo sa ovom knjigom i pročitao je 1997.godine. Tada nisam shvatio do kraja neke stvari, koje sada shvaćam i za koje je, kako bih ih shvatio, vjerojatno morao proći neki niz godina da postanem malo stariji i vidim neke stvari onakve kakve jesu. Nakon što sam pročitao ovu knjigu, natjerala me na razmišljanje i želju za većim upoznavanjem materije. Možemo na neki način reći da je dr LaVey izdao jednu od prvih knjiga koja na neki način govori o samopomoći, odnosno o tome kako da se odvojite od stada i postanete čovjek koji se izdigao iznad mora mediokriteta i načina razmišljanja krda. Isto tako, ovo je knjiga kojoj se uvijek rado možete vratiti i ponovo pročitati neke stvari kako bi ih bolje shvatili ili na drugačiji način interpretirali.

Iako je 1997.preminuo, Anton Szandor LaVey i njegov rad ostaju vječita inspiracija nama koji odbijamo biti u okvirima mase. Ovo nije idolopoklonstvo, LaVey nije mesija niti vođa nekakvog kulta kojem bi se morali klanjati, upravo suprotno. Dr LaVey nas je svojom filozofijom naučio kako sam ja svoj bog, ti koji ovo čitaš si svoj bog i nema nikakvog višeg bića iznad nas samih.

Regie Satanas!

Howard Phillips Lovecraft:Najstarija i najjača emocija čovječanstva je strah!

0

lovecraftfilm

Pogledao sam konačno hvaljeni dokumetarac iz 2008. Lovecraft:Fear Of The Unknown, scenarista i redatelja Franka H.Woodwarda. Pošto mi je Lovecraft najdraži horror pisac, odlučio sam se malo osvrnuti na ovaj film prisječajući se svih strahova koje mi je ovaj pisac priuštio od dječačkih dana do danas.

Howard Phillips Lovecraft je rođen 1890. Otac Winfield je bio trgovački putnik i za vrijeme jednog od svojih putovanja u Chicago je doslovno poludio i mentalno se raspao, te su ga zatvorili u ludnicu. Majka Susan se vratila sa sinom u rodni Providence. Otca se nikada nije vratio iz ludnice, te je naposlijetku tamo umro od sifilisa. Početak filma nam objašnjava rane dane Lovecraftovog djetinjstva, koje nije bilo baš najsretnije.

U filmu se kao gosti i komentatori pojavljuju razne slavne ličnosti iz svijeta horror i fantasy filma i književnosti kao što su Neil Gaiman, Peter Straub, Guillermo Del Toro, Ramsey Campbell, Stuart Gordon, John Carpenter…

Nakon što je Lovecraft kao dječak opet završio sa majkom u rodnom Providenceu, majka je bila prepuritanski odgojena i previše gotovo bolesno je brinula za malog Howarda. Dječak se često zatvarao na tavan kuće u kojoj su živjeli gdje su mu društvo pravile brojne knjige koje je čitao. Otkrio je Poea i njegove priče, a razvio je ljubav prema astronomiji i svemiru koji mu se činio preprazan pa je valjda zato u njega smjestio Old Ones(Chtulhu, Yog Sothoth, Azathoth..)

Kao mladić i kasnije kao razvijeni autor, Lovecraft nikada sam nije rekao nešto dobro o svom spisateljskom radu, vjerojatno ga je i dobar odgoj sprečavao da učini tako nešto. Ovdje ne mogu, a da ne spomenem i mračnu stranu, naime, cijeli život Lovecraft je bio prilično ksenofoban i veliki mrzitelj stranaca i doseljenika. Zaljubio se u male novine koje su ljudi izdavali praktički DIY, pa je i on pokrenuo jedne, zvale su se prikladno njegovim uvjerenjima The Conservative koje je sa malo ili nikakvim uspjehom izdavao nekoliko godina.

1919.objavljena mu je prva priča “Dagon”, stravična pripovijetka o mornaru brodolomcu koji je izbačen valovima na pusti otok za kojeg otkriva da nije toliko pust. Kao što sam napomenuo, bio je jako vezan za majku Susan koja je preminula 1921.godine. Kada je ostao sam, živio je u malom stančiću i svojim je pričama jako slabo zarađivao, te je jako slabo jeo, što je po mom mišljenju imalo utjecaja na kasniji razvoj bolesti.

dunwich

Za jedne humorističke novine je uspio napisati i prodati priču Herbert West:Re-animator koja je postala jedna od njegovih najpoznatijih ranih radova, priča o ludom znanstveniku koji oživljava mrtvace je dobila i svoju filmsku verziju u režiji Stuarta Gordona, sa horror ikonom Jeffrey Combsom u naslovnoj ulozi. Film je čak i dobio dva nastavka, koji su bili užasno loši. Dakle, za tu priču je Lovecraft po prvi puta zaradio nešto veći honorar.

U to vrijeme strast su mu postala putovanja, pa je za vrijeme jednog putovanja u New York upoznao Sonju, židovku u koju se unatoč svom žestokom antisemitizmu jako zaljubio i oženili su se. Zbog Sonje se preselio u New York, a pošto prije nije bio sklon nekom kontaktu s ljudima, Sonja ga je uvela u svijet seksa i ljubavi.

1923.je sa radom počeo jedan časopis koji je za Lovecrafta i mnogo drugih autora imao izuzetno značenje, pošto je otkupljivao i objavljivao horror i sf priče. Časopis se zvao Weird Tales. Nakon preseljenja u New York, Lovecraft je izmislio tri pojma koja su bila ključna za njegove daljnje priče a to su:Miskatonic University, grad Arkham i legendarna knjiga zla i magije Necronomicon. U New Yorku je Sonja marljivo radila kako bi preživjeli, a Lovecraft je uporno odbijao pronaći posao, njihovo siromaštvo i njegov rasizam su jako narasli. Sonja je otišla raditi u Pittsburgh, a Lovecraft se vratio u Providence 1926.

Nekako u to vrijeme napisao je i objavio jednu priču koja je postala skoro središnji dio njegovog rada, a to je “The Call Of Chtulhu”. Ta priča je postala jedna od njegovih najpoznatijih i pokrenula je cijelu mitologiju koja živi do dana današnjeg.

kolofktulu

Na jednom izletu kada je gledao šumu i kamenje na vrhu brda, smislio je isto tako jednu od svojih najpoznatjih priča, a to je “The Dunwich Horror”. Ta je priča o zlokobnoj obitelji Whateley, Yog Sothothu i drevnim brdima imala jako dobar uspjeh, pa mu je donijela do tada najveću zaradu, 240 dolara. Danas ta priča ima barem dvije filmske ekranizacije i jako puno referenci u horror svijetu.

Na osobnom planu, 1929.Sonja i Lovecraft su predali papire za razvod, a ona je otišla u Europu koju je Lovecraft jako želio posjetiti, no nikad nije uspio. Kasnije se opet udala i imala dug i sretan život u Kaliforniji gdje je i umrla 1973.

Lovecraft je nastavio živjeti u relativnom siromaštvu i pisati i slati priče od kojih su neke objavljene, a neke odbijene. Film nadalje prikazuje njegovu zadnju, meni nekako najdražu fazu, gdje su priče postale zrele, duže, a ksenofobija i rasizam na osobnom planu su popustili i pretvorili se u ljubav prema životu.

1930.objavljuje “The Whisperer in Dark”, priču koja je ustvari Lovecraftova reakcija na otkriće planete Pluton te godine. Priča je u obliku pisama između dva prijatelja koji otkrivaju vanzemaljsku agendu kako pokoriti čovječanstvo.

1931.Lovecraft je napisao i objavio jedini svoj roman i najduži opus “At The Mountains Of Madness” roman o ekspediciji na daleki sjever koja je otkrila fosile i ostatke vanzemaljske rase i nešto još uvijek vrlo živo u ledu! Moram priznati da kao klincu kada sam prvi puta čitao ovo djelo nikako nije sjelo, da mi je bilo prekonfuzno i nekako previše opisno u odnosu na Lovecraftove priče. Danas mi je ovo fenomenalan roman! “Planine ludila” kako su kod nas prevedene su imale ogroman utjecaj na horror svijet, poglavito na filmove kao što je npr “Alien” Ridley Scotta, pri tom mislim na slijetanje broda Nostroma na planetu na kojoj ih čeka napušteni srušeni brod veličine grada, sa mrtvom posadom i nečim živim. Isto tako vidi se utjecaj na Carpenterov film “The Thing” koji jako podsjeća na taj roman, iako je napravljen po čisto jednom drugom predlošku. Zanimljivo, magazin Weird Tales je odbio izdati “At The Mountains Of Madness”.

planineludila

U kasnijoj fazi svoga rada, Lovecraft se stidio nekih odličnih priča kao što je npr “Shadow over Innsmouth”, jer ih je smatrao regresom u odnosu na svoj književni put. Ta priča o gradu punom drevnih ljudi riba je jedna od boljih, u kojoj se Lovecraft iskazao kao majstor akcijskih scena, odnosno bijeg glavnog lika iz hotela i potjera po ulicama do procesije ljudi riba je jedna od najnapetijih scena horror literature koje sam čitao. Krajem 1935.ipak su objavljene “At The Mountains..” i “Shadow Out Of Time” što mu je donijelo još jednu najveću zaradu ikad, 595 dolara. Kako je vrijeme odmicalo, publika je prepoznala njegov rad i slava i zarada su mu se povećavali, ali zdravlje mu je bilo sve lošije. Dijagnosticiran mu je rak debelog crijeva i 1937.je umro star 46,5 godina.

Nakon Lovecraftove smrti, poštovatelji, krug pisaca prijatelja Lovecrafta su osnovali Arkham House, izdavački label vođen od strane August Derletha i Donalda Wandreia kako bi izdali sve njegove priče, što su i učinili 1937. te su oni jedni od najzaslužnijih da njegov rad nije pao u zaborav.

Lovecraftov rad nikada nije zaboravljen, naprotiv, služi kao vječna inspiracija horror kulturi, pošto je ipak bio mračan barokni horror princ 20.stoljeća!

Interview-Armatus:Kult iz krških pustopoljina ponovo udara!

0

Novo izdanje Armatusa “From Karst Wastelands” je toliko odlično, da sam jednostavno morao porazgovarati malo sa njima za moj webzine. Na pitanja je odgovarao Nesveti Alkar.

Pozdrav i dobrodošao u moj webzine. Novo izdanje je vani, kakav je feedback? Kako i gdje je snimljen? Je li išlo samo digitalno izdanje ili će biti i fizičko izdanje?

Pozdrav i hvala na pozivu! Da, EP „From Karst Wastelands…“ je napokon vani, nismo ga još dostojno promovirali tako da ni feedbacka nije bilo puno, ali ovo malo što je bilo, bilo je izuzetno pozitivno. Snimljen je u mojoj sobi u Sinju kao i sva ostala Armatus izdanja, samo ovaj put na malo skupljoj opremi od prijatelja Luke Botice, tako da smo se po pitanju produkcije digli na novu razinu. Za sad je samo digitalno izdanje na bandcampu, a što se tiče fizičkog izdanja planiram napraviti par cd-ova da podijelim ljudima.

Odakle inspiracija za tekstove? Možeš li nas provesti tekstualno tematikom stvar po stvar?

Zagora. Naš rodni kraj je ispunjen s toliko skrivenih oaza, priča i povijesti da ti treba cijeli život da obiđeš sve. Sam Armatus je nastao jako spontano, kao odgovor na tu prirodu. Čak nismo ni slušali puno black metala 2013., jednostavno nam je došlo da tako nešto sviramo. Prva stvar na EP-u nakon ojkajućeg uvoda je „From Karst Wastelands“, više manje tu sam spojio tradicionalne speed metal teme (zlo, demoni, itd.) sa Zagorom, da opišem njenu surovu divljinu. Valja napomenuti da je na njoj gostovao kao vokal Wastelander iz splitskog benda War Atrocities! Druga je „Poskok“, mislim da je tu jasno o čemu se radi. Onda ide ponovo snimljena „Black Alkar Attack“, nesveti zombi alkar zajedno sa Gospom bori se protiv turske invazije. Onda obrada Tormentora, „Tormentor“, te za kraj „666 palih Turaka“. Tematika skoro ista ko na black alkaru, frend je jednom rekao da moramo napisati pjesmu takvog naslova, pa eto.

Koliko je sada stalnih članova u Armatusu? Kako održavate probe i uvježbavate materijal?

Od početka smo ja (Nesveti Alkar) i Brane (Nekrovuk). Ne održavamo probe i ne uvježbavamo materijal hahah. Smislimo pjesme kad uhvatimo vremena preko praznika, snimimo i amen. Doduše jesmo par puta imali probe na matricu i s još jednim frendom na gitari, ali to nikad nije zaživilo.

Armatus - From Karst Wastelands... - cover

Možeš li jednog dana zamisliti Armatus live? Je li bio koji live gig? Hoće li uopće biti live nastupa?

Nije bilo nastupa, a više od svega bi htio da okupim cijelu postavu za Armatus. Tada nebi više bio projekt već punokrvni bend. Nažalost, bubnjara koji bi svirao pravu crnu spidulju je jako teško naći. Ne treba biti odličan bubnjar, već da živi buku i brzinu i razumije srž toga. Al takvi su rijetki, pogotovo na našim prostorima.

Ima li interesa od strane kakvog underground labela za izdanje Armatusa?

Za sada ne, ali bilo bi lijepo da netko izda novi EP. Slali smo promotivne primjerke hrpetini underground izdavača, no bez uspjeha.

Kakvo je trenutno stanje na hrvatskoj metal underground sceni? Je li ekstremni metal dovoljno zastupljen na koncertima i festivalima? Je li politička korektnost na neki način ubila i umrtvila scenu? Kako po tvom mišljenju poboljšati metal underground scenu na ovim prostorima?

Ima par domaćih bendova koji se ističu i na koje ću uvijek rado otići, ali generalno, stanje je jadno. Kopije kopija, trendovi i općenito užasan manjak kvalitete naspram europske scene. (Tu naravno spadaju i moji bendovi hahah) I da, mislim da je ekstremni metal sasvim dovoljno zastupljen na festivalima i koncertima. A ta politička korektnost, vidim više da se ljudi svađaju oko toga nego što to u stvarnosti vidim na djelu. Po običaju, lijevi i desni sami sebi izmišljaju pizdarije za nervirati se. Što se tiče poboljšanja metal scene kod nas, jebiga, jednostavno ne vidim da bi se to moglo dogoditi. Možda da iz korijena promijeniš mentalitet ljudi.

armatus

Satanic tekstovi ili osobniji mračni tekstovi? Je li samo izvikivanje antikršćanskih i satanic parola još uvijek aktualno na black metal sceni ili se sve skupa diglo na neki viši nivo na poštenim temeljima koje su izgradili pioniri scene?

Pa kako kome i kojem bendu odgovara. Ja osobno nemam inspiracije za osobnije, dublje tekstove, ali đavliji tekstovi mi svakako više pašu. Pogotovo za divljanje kad se pretvorimo u pijane seljačine hahah. Mislim da je na svjetskoj black, death sceni stanje odlično. Dolazi hrpa mladih, ponekad i generičnih bendova, ali iz toga se iskristalizira i dosta originalnih, prejebenih albuma. S vremenom nađu svoj zvuk, a neki od njih stvarno i vraćaju slavu undergroundu. Naravno neće to bit isto ko 80te, 90te kad se cijela stvar pojavila i šokirala svijet, al ima kvalitete.

Euronymous vs Grishnack? Tko ti je draži hehe?

Nisam fan ni jednog ni drugog. Jedino redovito upalim Deathcrush od Mayhema, Burzum mi nikad nije ful sjeo. Ljudi se uvijek zgražaju kako to da nisam Burzum preslušao kako spada, al eto, dat ću mu šansu jednog dana. To je ljepota undergrounda, samo starih bendova imaš toliko da ih ne možeš sve preslušati u ovom životu.

Znam da uz Armatus sviraš i u Beerkrieg, imaš li još koji glazbeni projekt?

Imam ih još da. Slušam sve živo, od old skul elektronike, western i country-a pa preko svih žanrova rokenrola. Tako da imam Neživ koji je nekakav death metal projekt, snimio sam jedan demo  „Tuga, jad i čemer“. To se jedino mojoj curi svidilo hahah. Onda smo ja i Brane kratko imali jednu grind/punk zajebanciju, Kapsel za Djecu i Mladež. Tad su mi ukrali gitaru pa sam bubnjao i pizdio: „Pajseron ću ti glavu, vrati mi gitaru!“ Nadam se jednog dana imat i ozbiljniji heavy bend. Al pomalo.

armatuskrškikult

To je sve za ovaj put. Hvala na odgovorima. Za kraj, imaš li za poručiti još nešto, a nisam te pitao?

Hvala tebi na interesu! A poruka: smrt svima, odjebite i krepajte!!!  … zajebajen se, dođite nam priko lita za Alku i Veliku Gospu do Sinja, bude janjetine, svinjetine i kapulice, mi vas častimo pićem, naćete nas pijane u rock kafani!!! 1715-666.

Slušali smo:Ghoultown, Battle Beast, Sulfur Ensemble

0

Ghoultown-Ghost Of The Southern Son

hqdefault

Ovaj zanimljiv američki bend osnovao je gitarist/vokal Count Kyle 1999.godine. Bend je do danas objavio osam albuma, a ovo je ganc novi. Na albumu se nalazi 13 pjesama i bend je zaista nešto! Zašto? Zato jer svira mješavinu metaliziranog punka, americane i sve to začinjeno sa špageti western trubama. Ustvari, kao da slušate neki razbojnički punk pun metal riffova i na sve to dodate epske trube kao da su proizašle iz Leoneovih ili Corbuccijevih špageti westerna. Ovaj album je odličan, melodije su jako dobre i ostaje dugo u pamćenju nakon slušanja, jer sam uhvatio sebe nekoliko puta kako pjevušim neke melodije. Tekstovi su mješavina horrora i western mitologije. Ukoliko ste fan ili mislite da bi vas mogao zanimati ovako nešto, nabavite Ghoultown albume. Top pjesme:”I Am The Night”, “Revenge of Dirty Sanchez”, “Stick To Your Guns”.

https://www.facebook.com/Ghoultown.official/

http://www.ghoultown.com/

Battle Beast-Bringer of Pain

Cover

Ovo je četvrti po redu album finskog power metal benda. Ovom bendu je početak donijela pobjeda na Wackenovom Battle of the Bands natjecanju, što im je omogućilo ugovor sa diskografskim divom Nuclear Blast. Uslijedile su uspješne turneje i albumi da bi eto dogurali do četvrtog albuma koji je izašao također za Nuclear Blast. Riječ je o melodičnom power metalu, onako junačkom kao što smo navikli kod ovakvih bendova. Pjevačica Noora Louhimo suvereno vlada pjesmama i njen malo grublji vokal savršeno paše na melodične riffove i keyboard melodije. Na albumu ima i nekoliko rockerskijih pjesama koje mi se nisu baš dopale. Kada sve zbrojim, album nije nešto pretjerano super i odličan, ali vjerujem da će se svidjeti fanovima ovakve vrste metala. Top stvari:”Straight to the Heart”, “Bastard Son of Odin”, “Far from Heaven”.

 

Sulfur Ensemble-I(4 Songs About Dystopia, Satan, Ghouls & Marilyn Monroe)

sulfurensemble

Po prvi put u ovom webzineu ponosno predstavljamo jedan turski bend, točnije iz Istambula. Bend je sastavljen od 4 veterana turske underground scene, koji sviraju sludge doom metal. Ovaj e.p.možete slušati i skinuti na bandcamp stranici za 1 dolar u digitalnom formatu, a fizički cd sa bookletom na četiri stranice koji uključuje tekstove i dvije naljepnice možete naručiti za 10 dolara. E.p. otvara spora, teška ritmička i mračna “Daily Hate” sa pomalo močvarnim riffovima i sampleovima, kao i izmučenim vokalima koji daju mračno-apokaliptično beznadnu sliku distopijske budućnosti. Stvar se oko sredine ubrza u sababthovskom štihu. “Plea” je pjesma koja govori o satani, tako i počinje sampleom, a nastavlja se dubokim vokalima, jakim basom i kotrljajućim ritmom. Vokali su taman onako dovoljno grubi da nisu dosadni. “Karacor”, treća pjesma je na turskom jeziku meni nekako najagresivnija i najbolja na izdanju. Za tu stvar je snimljen i spot. Posljednja pjesma “Marilyn” naravno na spori i izmučen doom/sludge način govori o Marilyn Monroe. Nabavite i poslušajte e.p. i podržite ovaj bend,  ovakve stvari samo dokazuju kolika je ljepota undergrounda!

https://sulfurensemble.bandcamp.com

 

 

 

The Conan Chronicles:Je li za svakog genija potreban dašak ludila?

0

Nedavno sam ponovo na polici moje biblioteke pronašao knjigu The Conan Chronicles vol 1:The People of the Black Circle, što je ustvari zbirka priča ranih Conanovih doživljaja, napisana od strane velikog oca fantasy podžanra zvanog mač i magija(sword and sorcery), Roberta E.Howarda. Naravno, uživao sam u svakoj strani ove knjige okrečući je s guštom

conanpeople

U ovoj zbirci je riječ o ranim danima odnosno ranim pustolovinama Conana, barbarina iz sjeverne i sive Cimmerie koji kao lutalica, plaćenik, ratnik, kapetan kraljevske palače luta pustošima Kusha, Zingare, Shema i drugih mitskih država prekrasnog svijeta za kojeg je Robert E Howard tvrdio da stvarno postoji, odnosno da je on medij kroz kojeg taj svijet govori. Dvije najdojmljivije priče u zbirci su mi on u kojoj Conan kojeg zovu Amra(lav) pljačka izduž i popreko Black Coast udružen sa jednom od najvećih, ako ne i najvećom ljubavi svog života, kraljicom pirata Belit. Tu priču sam imao i u genijalnoj strip verziji. Druga odlična priča je naslovna, u kojoj se Conan bori protiv čarobnjaka sa planine Yimsha, odnosno Black Circle kruga.

Luđak ili genije? E, pa Robert E Howard je bio po mom mišljenju oboje. Rođen je 1906.u Texasu i smatraju ga ocem podžanra sf fantasya zvanog mač i magija. Najveći dio života je proveo u svom rodnom gradiću Cross Plains u Texasu. Majka mu je rano oboljela od teške tuberkuloze, a za njega se od rane mladosti špekuliralo da ima psihičkih problema, odnosno postojale su špekulacije o njegovom mentalnom zdravlju.

robertwhowardglavnaslika

1920-ih godina počeo je slati i objavljivati priče za kultni i legendarni časopis Weird Tales. Njegove priče o Kullu, kralju Atlantide koji je bio svojevrsna preteča Conanu nisu primljene pretjerano dobro, pa je bio u stalnom izmišljanju novih likova o kojima bi mogao pisati i slati priče. Poznat je lik osvetničkog puritanca Solomon Kanea o kojem je napisao hrpu odličnih priča.

1930.je u Weird Tales magazinu objavljena priča H.P.Lovecrafta-The Rats In The Walls za koju je Howard poslao pismo čitatelja u Weird Tales jako je nahvalivši. Pošto je Lovecraft bio majstor korespondencije, preko pisama su se ubrzo sprijateljili i Howard je postao jedan od istaknutih članova tzv Lovecraft Circle-a kruga književnika okupljenih oko H.P.Lovecrafta, zaljubljenika u horror i pisaca priča i fantazista kao što su bili August Derleth, Clark Ashton Smith i E.Hoffman Price.

1932.Howard odlazi na spoj turističkog i studijskog putovanja i prolazeći po brdima iznad Fredericksburga primijetio je kako su lijepa onako kišna i maglovita. U glavi mu je sinula ideja o Cimmerii, zemlji okrutnoj, ali prelijepoj iz koje dolazi barbarin zvan Conan. U to doba sumnje u Howardovo mentalno zdravlje postaju sve jače. Howard je svima govorio kako je njegov um i tijelo katalizator kroz kojeg dolaze podaci i priče iz Hyborianskog Conanovog doba, te da su sva čudovišta, magija, žene, čarobnjaci, avanture i piće istiniti, samo ih on prepričava u našem svijetu. Reklamni govor marketinga ili ludilo? Valjda nikada nećemo saznati.

robertehowardconan

Ne mogu, a da ne primijetim i natruhu rasizma u Howardovim djelima, sitan podsmijeh i neki način gledanje s visoka prema poglavito crncima u nekim pričama, pa i ljudima žute boje kože, te na neki način primijetio sam glorificiranje bijele rase na uštrb drugim rasama. Je li to bio plod prijateljevanja sa H.P.Lovecraftom kod kojeg se primijeti sličan odnos prema rasama ili samog rođenja i života u ruralnom Texasu također nikada nećemo saznati.

1936.Howardova majka pada u konačnu komu uzrokovanu tuberkulozom iz koje se nikada nije probudila. Pitao je liječnika hoće li se majka probuditi, a kada je dobio negativan odgovor, sjeo je u automobil i pucao si u glavu posuđenim revolverom. Živio je u agoniji još osam sati i tada preminuo. Majka je umrla dan kasnije i zajedno su pokopani u grob.

Nije nikada dokazano da je bio mentalno bolestan, ili se radilo samo o hipersenzitivnom mladiću. Činjenica je da je svojim radom ostavio velikog traga u modernoj pop kulturi, književnosti, stripu, glazbi, filmu…

O Conanu su snimljena čak tri filma, od kojih mi je prvi Conan, redatelja Johna Miliusa jedan od najboljih filmova svih vremena. Gledao sam ga 24 puta, znam napamet svaku scenu, riječ, glazbu, jednostavno je savršen.

conan movie

Nastavak Conan The Destroyer mi do dana današnjeg nije baš legao. Pogledao sam ga deset puta, dao mu šansu, ali ne može biti ni do koljena prvom.conandestroyer

U novije vrijeme snimljen je kao i za svašta u Hollywoodu remake/reboot Conana kojeg sada glumi Jason Momoa(khal Dhrogo iz Game Of Thrones serije). Bio sam jako skeptičan prema tom novom Conan filmu, no pokazalo se da je film sasvim u redu. Vizualno je atraktivan sukladno modernim specijalnim efektima, ali ima i zabavnu priču i dva sata odlične avanture i akcije i kada sam ga prvi puta pogledao bio sam oduševljen. Opet sam ga nedavno odgledao, pa mi je opet odlično sjeo, što znači da je film stvarno dobar.

Možda je bio lud, ali je nepobitno da je bio genij, pa možemo Robertu E.Howardu zahvaliti na njegovom radu na način da pročitamo njegova djela. Uživajte u tim svijetovima!