Funeral Mist dolazi iz Švedske, a mainman i alfa ovog entiteta je Mortuus, pjevač benda Marduk, poznat i po radu sa Triumphator. Ovo je četvrti dugosvirajući opus Funeral Mist i sadrži 7 pjesama. Ovo je zasigurno jedan od najmračnijih albuma koje sam slušao u zadnjih godinu dana. Gotovo da se može opipati mračna i sumorna atmosfera ove glazbe, odlično napisanih pjesama, od uvodne Twilight Of The Flesh koja svojim ritualističnim napjevima u dijelovima podsjeća na Satanic horror filmove iz sedamdesetih tipa Omen i stvara nelagodu i strahopoštovanje prilikom slušanja. Children Of The Urn je također highlight za mene sa onim creepy dječjim zborom što se miješa sa black metal blastovima. Osim klasičnog black vokala, Mortuus upotrebljava i mrmljanje, clean vokal spoken word, šaptanje pa i podosta efekta na vokalu što daje dodatno creepy atmosferu pjesmama. Osim kotrljajućeg doomy tempa, naravno da ima i puno blastbeatova i apokaliptične agresije i brutalnosti kao u odličnoj In Here koja ima i podosta epskih melodičnih gitara u drugom dijelu pjesme. Album je podosta dug, no nimalo ne gubi na jezovitosti kao da krešendo se povećava do kraja koji nikako ne donosi smirenje, već želju za još.
U zadnje vrijeme mi baš nešto švicarski bendovi i projekti pohode dvorac i stvaraju milozvučne muzičke napade pustim i kamenim hodnicima moje grobnice. Jedan od takvih je i Evangelion, koji su nedavno izdali prvi dugosvirajući album nakon četiri e.p.-a. Na ovom albumu imamo 9 pjesama, muzika je melodični black metal koji graniči u čestim slučajevima sa doomom. Isto tako, blastbeatovi i melodični epski riffovi se izmjenjuju sa kričavim i odličnim čistim vokalima, kao u fenomenalnoj Of Mercenaries and Marauders. Da ne bi bilo sve prebrzo imamo doom elemenata, pa skoro i funeral dooma u The Reign of the Prophets. Na ovom opusu se nalaze i tri instrumentala od navedenih devet pjesama koje savršeno služe kao neka vrsta intermezza između priče ispričane sumornim, melodičnim i melankoličnim jezikom švicarskih Alpa. Piano i synth dijelovi su složeni da dodaju skoro old school horror atmosferu u nekim dijelovima podsjećajući me na stare horror filmove. Od ostalih pjesama moram navesti još i odličnu As the Soldiers Leave the Battleground. Još jedan odličan bend i album, moja preporuka.
Grčka je oduvijek bila rasadnik odličnih metal bendova, a to mediteransko područje, drugačije od sjevernih predjela i hladnoće, bilo je i plodno tlo za brojne odlične black metal bendove. Diablery je jedan od njih. Na sceni su od 2008.i ovo im je drugi dugosvirajući album. Što očekivati ovdje? Pa, devet pjesama u kojima Diablery na neki način miksaju melodiju i epski black metal sa sirovim i više hladnim blackom, koji nema milosti ni prema kome ili čemu, udarajući nemilosrdno blastebatovima i apokaliptičnim zvukom kao u odličnoj Three Torches Lit koja me malo po strukturi podsjetila na Marduk, naravno sa nekim dodatnim dijelovima kao što je poneki growl i melodični clean vokal iza kričećih black metal vokala koji odlično pašu na ovako napisane pjesme. Naravno, ne možemo izbjeći i melodiju i melankoliju koja je na neki način podređena agresivnosti na ovom opusu. Meni su još pjesme koje mogu izdvojiti kao favorite The Coming Fog i The Earth Covered My Face. Iako su pjesme poprilično duge u većini albuma, nijedan trenutak ne postane zamorno ili dosadno, to je odlika dobrog albuma.
KRAYKULLA-WEBZINE 