Dobra knjiga:Richard Matheson-I Am Legend

0

iamlegend

Oduvijek me plašila i istodobno fascinirala ideja ostajanja sam na svijetu, još otkako sam kao klinac pročitao slikovnicu koja se zove “Pale sam na svijetu”. E, pa Richard Matheson je 1954.objavio roman koji je na neki način verzija te slikovnice, ali za odrasle. U ovom romanu glavni lik se ne zove Pale, već se zove Robert Neville i ima puno veći problem nego Pale, jer je sam i zadnji od ljudskog roda nakon globalne zaraze, ali svake noći pred njegov dom dolaze skupine vampira koji ga žele dograbiti. Danju on luta gradom u potrazi za hranom i ubija vampire kolcem, te na neki način želi kao znanstvenik proniknuti u zarazu i eventualno pronaći lijek. Kako ne bi sve bilo samo nerealno i junački, knjiga pokazuje i Nevillea kako se opija i sve teže podnosi samoću, čak razmišlja o samoubojstvu i posebno tužan i mučan dio je kada mu pred kuću dođe pas s kojim se Neville očajnički pokušava sprijateljiti. Kroz flashbackove doznajemo stvari iz njegovog prijašnjeg života, kako je izgubio obitelj i normalan život. Da ne otkrijem sve, pročitajte ovo remek djelo sf književnosti i mračnu viziju kraja svijeta.

Po ovoj knjizi su snimljeni brojni filmovi, bolji ili lošiji, a glavnog junaka su na velikom platnu utjelovili Vincent Price, Charlton Heston, Will Smith, Mark Dacascos…kao što biva u filmovima nijedan nije nadmašio jezu, beznadnost i mračnu energiju knjige. Ja imam svoj primjerak u kućnoj biblioteci, ali izašao je u Hrvatskoj, bio čak u prodaju na kioscima, pa ako ne nađete na kakvoj rasprodaji na kiosku, posudite u knjižnici, neće vam biti žao.

Interview-Žuta Minuta:”Ne živi se, preživljava se, al’ samo bez sikiranja jer treba ostati ‘ladne i bistre glave.”

0

Beogradski streetpunk bend je nedavno izdao novi album o kojem je već nedavno bilo riječi u ovom zineu. Album mi već neko vrijeme ne izlazi iz playera, jer je prepun odličnih streetpunk himni. Bilo je krajnje vrijeme da malo porazgovaram s bendom o raznim temama.

Dobrodošli u moj webzine. Za one koji ovo čitaju molim da se malo predstavite i kažete nešto o bendu.

Pozdrav. Za ljude koji ne znaju, postojimo 7-8 godina, imamo iza sebe 3 albuma, gomilu koncerata i dobrih ljudi koje smo upoznali na istim.

Nedavno ste objavili novi album. Gdje je snimljen? Kakav je feedback na album? Kako ste postigli to da na albumu nema ni jedne loše pjesme? Jesu li svi tekstovi inspirirani stvarnim događajima?

Prema onome što su meni ljudi rekli bilo je samo pozitivnih komentara, a sad o kvalitetu pesama neka raspravlja publika, nama su sve drage jer smo se fino potrudili i uložili dosta vremena i pozitivne energije u ceo album.

Album je radjen u sopstvenoj režiji,sem bubnja i nekih vokala,dakle kućna ( Cessina ) radinost uglavnom.Pesme su se nekako redjale same od sebe,tekst bi legao na muziku na probi i sledila bi samo neka detaljna razrada.Tekstovi su u stvari svuda oko nas,hteli smo da prenesemo ono što mi vidimo oko sebe,šta nam smeta a šta nas drži tu gde jesmo.

Kada radite pjesme, što dolazi prvo, riff ili tekstovi?

Zavisi, svako dođe sa nekom idejom na probu pa se onda usaglašavamo i dopunjujemo.

žutaminutalogo

Kako stojite s gigovima? Jeste li već svirali u Hrvatskoj? Jeste li imali još inozemih gigova?

Uskoro krećemo sa promocijom novog albuma, neki koncerti su već u planu, ali da ne otkrivamo prerano, sve se može ispratiti na našoj zvaničnoj Facebook stranici. Što se tiče koncerata van Srbije, bila je 2011. mini turneja u Crnoj Gori, u par navrata smo išli u Rumuniju i BiH, a prošle godine smo overili i Zagreb u sklopu Streetriffs festivala i možemo reći da je odziv bio bolje nego očekivan, a suvišno je reći koliko smo se vrhunski proveli. Čak smo i sutradan išli na Trg Bana Jelačića da ispratimo tekmu Hrvatska – Turska.

Nedavno sam čuo da je scena u Beogradu prilično razjedinjena i podijeljena na ekipe. Je li to istina? Kakva je kohezija i međusobno prijateljevanje i podržavanja bendova na vašoj sceni?

Nije svakako da se svi drže zajedno kao devedesetih godina kada je scena bila raznovrsnija, veća i jača, ali je pre svega bitno da postoji. Ima tu političkih podela, ali najveći deo BG pank scene se drži zajedno, tj. ljudi koje ne zanima politika već samo dobri koncerti i druženje. Međusobno pomaganje bendova je tu, nismo mi metalci i rokeri da ljubomorišemo jedni na druge (čast izuzecima), ali sve to može i mora da se dovede na neki viši nivo.

Kako ste došli u dodir osobno sa underground punk scenom? Možeš li se sjetiti prvog punk hardcore koncerta kojem si prisustvovao?

David: Ja sam u priči od 12 godine života, znači evo već 16 godina, a moj stariji burazer je glavni krivac za to. Prvi koncerti su mi bili sa 14-15 godina, izlazio sam u to vreme u Mladenovac kada je tamo scena postojala, a par godina kasnije sam se i priključio tamošnjem pank bendu.

Pera: Teško da mogu da se setim,medjutim za stajanje sa ove strane mikrofona je kriva jako teška priča, izgubio sam prijatelja, neki stihovi su tad postojali koji su njemu značili i eto…

Kako komentirate ponovo porasle političke tenzije u regiji, na razini Srbija-Hrvatska? Općenito kako komentirate rast desnih političkih opcija u zemljama regije i treba li Srbiji ulazak u EU? Kako se u prosjeku živi u Srbiji?

Jačanje desnice je samo nuspojava na neodrživi sistem kapitalizma koji nikom ne prašta, moralo je kad tad doći do toga. Ja lično sam protivnik ulaska u EU, a to pičkaranje političara dveju vlada me takođe ne čudi, jeftini politički poeni da se zadrži vlast. Mnogo je prostog naroda na ovim prostorima, a cela zajebancija devedesetih godina nas izgleda nije naučila kuda sve to vodi. Imam dobre prijatelje u Hrvatskoj koji zdravo razmišljaju i da se ja pitam sve normalne bih stavio na jednu stranu, da pijemo pivo i da se družimo, a druge na drugu pa nek se tamane kome je do puškaranja. A kako se živi? Ne živi se, preživljava se, al’ samo bez sikiranja jer treba ostati ‘ladne i bistre glave.

Mi smo u Zagrebu dočekani fenomenalno,momcima iz Šanka naklon do poda,dok je takvih,a ima ih mnogo,biće sve  ok. Što se mene tiče stavovi i jednih i drugih su nebitni dok smo mi voljni da budemo ljudi jedni prema drugima. Čovek je čovek ma odakle bio. Sa pizdama je isto.

Recimo da ti netko ubije ili siluje djevojku/ženu /sestru i zbog političkih veza i/ili bogatstva bude oslobođen, podržavaš li u tom slučaju street justice odnosno osvetu? Je  li moralno opravdana?.

Teško pitanje,ko zna šta je neko spreman da uradi sve dok ne dodje u odredjenu situaciju.Koliko god je emocija prisutna u odredjenom problemu,mozak je ipak na prvom mestu.

Na oi i streetpunk sceni često u današnje doba bendovi vole reći mi smo apolitični, politika nas ne zanima i slično…nije li to kukavičluk i skrivanje pred problemima, jer sve je danas politika. Čak i kada odeš po kruh i mlijeko, a ono poskupi to je politika…ne misliš li da se od politike ne možeš sakriti, a dal bi se jedan punk hardcore bend trebao skrivati?

Mislim da ideologije treba ostaviti nekom drugom, a koncerti pre svega treba da obiluju pozitivnom energijom i dobrim zezanjem. Mi smo bend koji ima šta da kaže, ne toliko protiv politike već protiv celokupnog sistema koji je iskrivljen do besvesti, dobrim delom zahvaljujući političarima. Tu smo da kažemo o svemu što nam smeta duže vreme ili u datom trenutku, zato smatram da je novi album dobar baš zbog iskrenih tekstova.

To je sve za ovaj put. Za kraj, jedno pitanje. Nedavno smo frend i ja raspravljali kako to da srpski bendovi svi uvijek naprave odličnu produkciju odnosno snimak dema/albuma/ep-a… Zašto je to tako hehe? Ima li neka posebna formula?

Što se tiče produkcije,nema neka formula.Navikli smo da nemamo para za ozbiljan studio, skupu produkciju itd, pa smo primorani sve sami da radimo, preko snimanja mixanja, do snimanja spotova, montaže…Naravno, u početku i nisu tako dobri snimci, ali vremenom se sve uči polako, tako da i to dolazi na svoje mesto. Drugo, sami znamo najbolje šta želimo da dobijemo na snimku, što nam možda neko ko nije član benda ne bi dobro izveo. Da bi došao do solidnog snimka u kućnoj režiji potrebna je upornost i dobra volja.

Slušali smo: AFI, Tenebrositas, The Tossers

0

AFI-The Blood Album(AFI)

afi-the-blood-album

Stigao je deseti studijski album ovog pomalo neobičnog kalifornijskog benda. Ranih dana na prvim albumima počeli su kao melodični punk hardcore bend s tipičnim kalifornijskim zvukom, da bi kroz godine evoluirali u nešto potpuno drugačije. U današnje doba sviraju neki mračni gothic punkrock, ne znam kako da to drugačije nazovem. Utjecali su na mnoge hardcore punk, dark i horrorpunk bendove kroz svoju bogatu karijeru, no mene nikada nisu oduševili, ni ranijom fazom, niti ovom dužom, novijom. Na albumu se nalazi 14 pjesama, no slušajući ovaj album meni se činilo kao da cijelo vrijeme slušam jednu te istu pjesmu. Cijelo vrijeme se ponavlja isti ritam, spor ili midtempo praćen tugaljivom melodijom. Povremeno me na neki način podsjetilo na ono što rade Him, ali Vile Vallo ima sto puta bolji vokal od Havoka. Ne znam, meni je ovo jako dosadno i nikako ne sjeda. Jebiga, kad sam seljak koji valjda ne kuži takvu glazbu.

 

Tenebrositas-Alone in the frozen wasteland

cover

Evo nam i novog izdanja one man benda odnosno projekta požeške legende Kktza, koji je jedan od prvoboraca hrvatske underground scene i stvarno je njegov rad kroz desetljeća imao veliki utjecaj i inspiraciju na mene, a i na mnogo drugih aktivnih sudionika scene. Već sam početak ovog ep-a daje naslutiti da se ovdje radi o nečem toliko primitivnom i praiskonskom, a opet toliko prelijepom. Radi se naravno o black metalu, ali bez simfo pretjerivanja, već onakvom iskonskom i prelijepom kakav je oduvijek trebao biti, pun hladnih, a uzvišenih melodija, izmučenog vokala i vizija tame. Naslovna pjesma kao da prolazi neki ritual do mračne katarze zajedno sa slušateljem koji unutar uma postaje akter cijele monodrame. “A silence so cold” svojim hladnim ambijentom vraća me u mislima u šetnju zaleđenom šumom, kada mi hladan zrak puni pluća i stvara ledenu vatru u meni. “Moonlit Wintercrypt” je oda nekim drugim vremenima i hladnoći i brutalnosti, ali neminovnosti smrti i ništavila, pred kojom su naši svakodnevni problemi ništavni. Izvrsno! Nabavite na bandcampu, a isto tako kontaktirajte Kktza jer ima distro pun dobrih underground izdanja.

https://tenebrositas.bandcamp.com

http://oldensonorities.blogspot.hr

 

The Tossers-Smash the Windows

2017 - Smash The Windows

Kada sam prvi puta čuo za ovaj bend, a to je bilo tek sada kada je izašao ovaj album, mislio sam da je to još jedan bend koji je odlučio skočiti na vagon trenutne popularnosti tzv celtic punka da zaradi možda nešto novaca po uzoru na kolege iz Dropkick Murphys i Flogging Molly. No, grdno sam se prevario, ovaj bend postoji puno prije spomenutih puno popularnijih im kolega i to od daleke 1993. Ova šestorka iz Chicaga ima brdo diskografije i iskustva na turnejama sa Murphysima, The Reverend Horton Heat, Street Dogs… Na albumu se nalazi 17 pjesama, što bržih, što sporijih i tugaljivih irskih balada. Nešto iz narodne baštine, nešto autorsko, znate već kako to ide. Pošto nisam baš fan ovakvog stila, osim nekih iznimaka, meni je ovo fora čuti možda 4-5 pjesama, poslije mi postane jako dosadno i iritantno. Za fanove ovakvog zvuka ovaj album će biti bomba, meni je ovo tak-tak.

Gledali smo-Shelley(2016.)

0

redatelj:Ali Abbasi

uloge:Ellen Dorrit Petersen, Cosmina Stracan, Peter Cristofferson

shelley

Prvijenac Ali Abbasija je vrlo neobičan film. Ustvari, ne sjećam se da li sam ikada prije ovog gledao neki danski horror film. Bračni par koji živi na osami, sami uzgajaju hranu, ne jedu meso itd unajme djevojku Elenu iz Rumunjske koja je po vlastitim riječima bila nekada računovođa, a sada je domaćica. Pošto par ne može napraviti dijete, dogovora sa Elenom da postane surogat majka njihovog djeteta, no stvari krenu smjerom kojim se nisu nadali…

Ovaj film nije za ljubitelje visokooktanske horror akcije, pošto se radi o prilično sporom i atmosferičnom djelu. Radnja filma teče jako sporo, ali istodobno se gradacijom likova i pričom stvara u meni simpatija, tako da se mogu cijeli film povezati sa svakim od troje protagonista. Ajde, lik muža mi nije baš sjeo, više mi se na momente činio  da je tamo samo kako bi popunio prazninu u nekim kadrovima. Sablasnoj atmosferi dodatno pridonosi odlična dark ambient muzika i osjećaj jeze koji unosi u gledatelja. Kraj filma ostavlja brojna pitanja otvorena interpretaciji nas kao gledatelja, što neke nervira, a meni je baš okej.

Europska horror scena je relativno mala, ali proizvodi odlične filmove. Mene je ovo jako podsjetilo na Von Trierov Antichrist, ali ne toliko ekstreman, više atmosferičan. Gledati!

Mašinko(Zg)+Panicka(Slo)-17.03.2017.-Mansarda Lendava(Slo)

0

Veliko prijateljstvo čakovečke ekipe i ekipe iz susjedne nam Lendave traje već barem 5 godina i jako mi je žao da se nismo upoznali ranije, kako bismo zajedničkim radom i trudom gradili našu scenu. Meni sve to skupa djeluje kao da smo jedan, a ne dva grada.

Lendava je mali slovenski gradić u neposrednoj blizini nekadašnje granice i ima jako malu, ali upornu i marljivu ekipu koja kroz rad Ignite The Underground Promotions svake godine radi odličan festival Tepih Na Paleti, ove godine već osmi put, te brdo manjih odličnih koncerata u klubu Mansarda.

Svaki puta je tamo odlična fešta i koncert kojeg dugo pamtim, pa smo se i ovog puta uputili tamo pošto smo znali da sviraju dva odlična benda s kojima ne možeš pogriješiti. Klub Mansarda nalazi se u samom centru Lendave i radi se o prostoru u potkrovlju, onako domaćem i simpatičnom sa lijepom atmosferom i super ljudima i šankom. Na koncerte nikada ne dođe puno ljudi brojčano, ali sama atmosfera je uvijek fenomenalna i nekako se nakon giga uvijek vratim kući punog srca.

Kada smo došli pred klub, odvijala se uobičajena razbibriga  i punk folklor prije svakog koncerta, ekipa je ubijala vrijeme do početka giga cugajući i baveći se svim ostalim stvarima koje su dio ovakvih gigova. Koncert je počeo skoro točno po satnici i negdje oko 22:45 svoje mjesto na bini zauzeli su lokalni heroji Panicka iz Lendave. To je punkrock bend koji postoji već 17 godina i meni su jako dragi. Nakon kratkog intra bacili su se na posao redajući hitove kao što su “Vse to”, “Kolo sreče”, “Konec”…

IMG_20170317_224530

Predvođeni velikim, ali simpatičnim vokalom/gitaristom Kenom bend je prašio pjesme iz cijelog svog opusa, ali zaredale su se i neke nove koje nisam imao prilike čuti prije i za koje mogu reći da su odlične. Na gigu sam čuo da su nedavno snimili tri nove pjesme ako se ne varam i jedva čekam da izađu. Obrada Bouncing Souls “True Believers” je dodatno dovela atmosferu na visoki nivo. Gledao sam ovaj bend uživo točno 12 puta i mogu reći da im je ovo bio jedan od najboljih gigova koje sam vidio. Gig Panicke doma u Lendavi je uvijek poseban. Bend je odsvirao čak tri bisa i nakon toga uspješno priveo svoj nastup kraju.

IMG_20170317_224533

Unutra je postalo jako vruće, pa nam je predah između bendova dobro došao da malo izađemo van gdje se uputilo dosta ekipe, uglavnom kako bi zapalili cigaretu. Ono što opet moram napomenuti i pohvaliti je da se u Mansardi ne puši i da se toga svi drže što je fenomenalna stvar, jer mi nakon giga ne smrdi odjeća kao da sam nedavno izašao iz nekakve pušnice za meso i ne boli me glava. Netko mi je nedavno rekao da je fašistički to što se u nekim klubovima ne smije pušiti, ali nije to nikako fašistički, već odlično. Jebiga stari, ako si došao gledat bend koji voliš, strpit ćeš se tih sat vremena ili manje i uživati u koncertu, a a zapaliti nakon giga vani. Ja se nadam da će se uprava čakovečkog Prostora povesti za dobrim primjerima non smoking klubova i uvesti da se puši u dvorištu ili ispred dvorišta Prostora.

Kako god, došlo je vrijeme za headlinerre večer, zagrebački Mašinko, bend koji jako volim i koji zauzima veliko i posebno mjesto u mom srcu rezervirano samo za najdraže bendove. Bez puno pripreme, šestorica su zauzeli svoja mjesta na bini i počeli set sa “Glečeri”, te uslijedili sa gotovo spojenima “Rijetka sprava”, “Glorija” i “Zajedno unatrag”.

IMG_20170317_234550

Mašinko mi je neko vrijeme bio nešto poput one hit wonder benda, zahvaljujući uspjehu hita “Kako je Potjeh tražio..”no sve se promijenilo kada su izdali album “Svugdje je doma, ali lijepo je najljepše”, to je album koji mi je jedan od najdražih hrvatskih punk albuma i na ovom koncertu odsvirali su sve meni najdraže stvari s albuma kao što su “Oči pune suzavca”, “Kada vjetar kaže stani”, “Dolje na dnu”, “Odzvanjala je pjesma”.. Posvetom Mikrofoniji započeli su “Gotova stvar”, a iznenadilo me i da su nas počastili još jednom obradom legendarne Mikrofonije “Nema nikoga”. Nedavno su objavili split album sa Debeli Precjednik “Majmun godine/Godina majmuna” sa kojeg su odsvirali gotovo sve stvari uključujući meni jako drage “Monumentalna” i “041”. Ono što me fascinira kao i mnoge kod ovog benda je njihova uigranost i melodioznost, te što u bendu uz glavnog vokala ima čak 4 back vokala, znači pjevaju sva trojica gitarista i basist. Vokal Šulc je bio u formi polijevajući se pivom i dijeleći mikrofon okolo ljudima koji su skakali, pogali, pjevali i imali osmijehe na licima.

IMG_20170317_234554

Set su zaključili sa “Kad idemo van”, no nisu se dali dugo nagovarati na bis i vratili su se na bis i odsvirali još obradu Brkova “Cvjetalo je meni cvijeće” i naravno obradu Debelog Precjednika, legendarnu “Pobuna”. Koncert je završio i u zraku je bio miris piva i znoja, a osmijesi na našim licima su govorili da su nam srca puna. Bio je ovo četvrti put da sam gledao i slušao Mašinko uživo, a nakon koncerta želim još, što znači da se radi o fenomenalnom bendu. Naravno, nakon giga zabava u Mansardi se nastavila punk hardcore hitovima iz zvučnika, plesom i zajebancijom.

Interview-Midnight Climax:Čista hardcore energija!

0

Midnight Climax je novi bend na sceni koji je u svom kratkom postojanju zaokupio pažnju mnogih ljudi. Vrijeme je da porazgovaram s njima malo za moj zine.

Dobrodošli u moj webzine. Pošto ste relativno novi bend na sceni, ovo je klasično pitanje. Kako je došlo do benda, malo predstavite članove, kako ste se našli…

Bađo: A fak, pa točan datum moramo pogledati kad smo napravili grupu za dogovore na Fejsu…

Henec: Nemam pojma točno.

Jox: Kraj 2015?

Obi: Tipa 10. il 11. mesec 2015., al to je bila prva postava (Bađo bubanj, Jox gitara, Henec gitara, Obi bas i Filipović iz tadašnje i sadašnje Gajbe na vokalu)

Bađo: Aha da, ja sam Karlo.

Jox: Ja sam Joks.

Obi: Ja sam Obi…

Henec: Ja sam bogec Henec.

Bađo: A kak je nastal bend? Ja sam sve pozval u bend krajem 2015., jednog po jednog!

Henec: Ti si zapravo strašni inicijator…

Jox: Prvo smo nas dva hteli nekaj s Ercegom delati, ali smo uzeli druge (šutnja…), dotične ljude.

Bađo: Jokić i ja smo se počeli spominati kak bi hteli svirat, ovo, ono i prvo sam njega pital.

Obi: Onda smo se ti i ja počeli nekaj za neki totalno drugi bend spominat.

Jox: Dva benda u se zapravo spojila u jedan, al zapravo konkretnih bendova tu nije ni bilo.

Snimili ste i izdali demo od tri pjesme. Kakav je feedback ekipe na demo?

Bađo: Svi govore da je demo sranje…

Obi: Za tak lošu snimku je zapravo dost dobro prošlo.

Bađo: Bolji je feedback na sam zvuk benda nego na demo kao demo.

Obi i Jox: Pa zapravo češće pozitivne stvari vele ljudi za ova dva koncerta koje smo imali nego na samu snimku.

Jox: A valjda niko nije ni išel slušat snimku.

Imali ste dosad dva giga. Kako je bilo na koncertima, kako izgledaju vaši gigovi i imate li još dogovorenih koncerata u bliskoj budućnosti?

Henec: Dva skorašnja su otpala, al bude neš ubrzo, u 4. mesecu.

Bađo: Je, Karlovac 24.3. i Močvara početkom 4. meseca.

Jox: Nazire se i konc. sa Youth Avoidersima, bumo vidli.

Henec: A kakvi su nam koncerti bili? Mislim, ja nisam očekival baš takav odaziv, ljudi su dosta zadovoljni. Vele da je dost divlje i brzo.

Jox: Pa je, najviše ljudi je bilo na nama na zadnja dva koncerta, ja mislim.

Obi: Al dost je okej to da smo imali prvi koncert pred 2 meseca, a uspeli smo dost animirati publiku.

Henec: Pa nisam baš videl na facama ljudi da su razočarani il da im je žal da su nas došli pogledati, tj. da smo baš strahovito loši.

Jox i Obi: Mislimo da je to zato jer nas još ne znaju. (smijeh)

Jox: Al opet, svi pokrivamo drugačije krugove ljudi pa dosta ljudi dojde.

midnightclimaxlogo

Smatrate li da je vaša muzika na neki način spoj svih stilova glazbe koju članovi benda slušaju? Kad radite nove stvari, što dođe prije, riff/glazba ili tekstovi?

Svi: Pa mislimo da je, tj. sigurno je.

Henec: Dobar je miks, je…

Obi: Miks je pank rocka, krosovera, hc panka…

Henec: Je, super je kaj svi iz benda, dok gledaš krajnosti, da svi slušamo drugačiju muziku doma.

Obi: I na kraju zmiksamo u nekaj naše, to je fora.

Svi osim Joxa: Tekstovi dojdu prvi!

Bađo: Al opet, svi riffove imaju spremne…

Henec: …za dom. (smijeh)

Smatrate li da bend iz Zagreba lakše ostvari, recimo to tako, uvjetnu popularnost na underground sceni, više gigova, lakše dođe do organizatora i slično ili je to samo mit?

Svi: Pa to je istina za zagrebačke bendove… 100%.

Obi: Jednostavno ima svega na jednom mestu, ima puno više klubova, organizatora, lakše se upozna, ono…

Henec: Pa je, imaš onak 10 mesta, okej, ne baš 10, al 5 u kojima lako moreš svirat i neš se uvijek događa kaj se andergraunda tiče i to.

Obi: No, v Koprivnici nemaš ni jedno. V Čakovcu imaš s vremena na vreme jedno…

Jox: Ja bi čak rekel da svi ljudi koji dojdu u Zagreb imaju veći interes za svirke od onih koji su tu odrasli i sviraju već jedno vreme.

Henec: Pa je, njima se već niti ne da tu svirat kad su, na primjer, v Mediki svirali 800 put.

Jox: Kmetovi protiv Zagreba…

Kako ste došli uopće u dodir s underground scenom? Možete li se sjetiti svog prvog koncerta kojeg ste pohodili?

Henec: Ja se ne sjećam baš konkretnog prvog koncerta. Jen po jen!

Jox: Slušal sam Sex Pistolse s 12 godina i onak, u jednom trenutku dok sam čul Exploited i Clash s 13 sam jednostavno rekel, to je to. Bil bum panker! (smijeh) Prvi koncert mi je bil Total Chaos 2006., al nisam bil nutra, bil sam vani… Al konkretno je počelo sve dok sam došel u Zagreb na faks.

Bađo: Ja se ne zmislim, iskreno… Tam negde 5. osnovne.

Henec: Ve bu Obi pol svoje neobjavljene knjige rekel.

Obi: Jaj, nemam pojma, negde 7., 8. osnovne, vjerojatno u podrumu u DMKC-u u Koprivnici. Tam je dost gigova bilo do prije 5-6 godina. A ve, da me jebeš, ne znam kaj sam prvo gledal. Overflow u Kuglani možda il tak nekaj.

Jox: Se morem ja ispravit? Prvi koncert mi je ipak bil 2005. Frontalna lobotomija u školi u Zaboku, to nikad nebum zaboravil.

Svi ostali: Maloprije si zaboravil…

Jox: Je, al to mi je u posebnom pretincu mentalnom.

Bađo: U dvosobnom pretincu… (tišina)

Henec: Ja se isto baš ne sjećam, mislim, počel sam tipično, s Hendrixom, Metalikom i onda sam počel slušati Todore i Six Pack (tišina). E i onda sam od bratića saznal za Death floridski i tu mi je sve grunulo. Al prvi koncert su mi bili Peppersi 2007. u Srbiji.

Je li Midnight Climax politički bend? Je li važno kao hardcore bend prenijeti neku poruku ili je sve postalo samo konzumerizam i muzika na dva, tri klika? Je li hardcore izgubio oštrinu?

Svi: Ma nismo politički bend jednostavno, bavimo se osobnim problemima u kojima se svatko nekad more naći. HC nije izgubil oštrinu, al treba naći bendove vredne vremena i slušanja.

Jox: Svaki bend je do neke razine politički pa makar pjevali o pijenju pive, sjedenju u parku jer se svaki aspekt života more povezati s nekim društvenim kontekstom. Al ak se misli na ponavljanje političkih parola, toga bi se klonili. Ak je osobni problem, recimo, izgubljenost, konfuzija i frustracija politički problem, to je na scenskoj policiji da odluči.

cover

Hipotetsko pitanje: Netko vam ubije curu/ženu/brata/sestru, nakon toga zbog toga što je sin bogatog oca bude oslobođen ili dobije neki minoran zatvor ili uvjetnu. Podržavate li street justice, odnosno osvetu u takvoj situaciji? (Ovo pitanje je odraz nedavnih događanja u RH.)

Bađo: Podržavam, al ne znam kolko to ima smisla.

Jox: Ja bi tu osobu pokušal na drugi način još više sjebat.

Henec: Ja mislim da institucije strahovito svakodnevno zakazuju i mislim da je to jedini način. Naravno, ne bi htel da to tak nečeg uopće i dojde, al trebalo bi se sve skupa malo osvijestit.

Jox: Mislim da čak ima i kreativnijih načina da nekog kazniš za to nego da ga pretučeš na ulici. Brijem da bi, ako mi se tak neš desi, skoval neki pakleni plan, maltretiraš ga celi život.

Obi: Ili napišeš prijetnju smrću na papir i zaklamaš mu na mačku… (tišina)

Jox: Okej, znači, podržavam to, al treba odraditi pametno.

Biste li snimili radio friendly stvar za neki major label? Do koje granice ide odanost idealima, a kada počinje odanost novcu?

Jox: Ja bi to napravil, zaradil te pare i to onda potrošil na nekaj pametno… (smijeh) Al ne bi znal tak nekaj uopće napisat tak da ono…

Henec: Ma već je naša muzika malo anti radijska tak da jednostavno nema smisla.

Obi: Ak bi htel već biti radio friendly, neko drugi bi ti valjda muziku pisal.

To je sve za prvi put. Hvala puno. Za kraj koja je poruka Midnight Climax ekipi koja čita ovaj zine?

Henec: Pa niš, nastavite čitati Krajcerov zine jer ima najbolji blog na svetu i dojdite nas pogledati, ak bute u prilici.

Svi: I plaćajte upade za koncerte! To obavezno! Support your local Medika!!!

 

 

 

Petroleum Beat Moto Rock Festival Lendava 26.-28.05.2017.

0

PETROLEUM BEAT MOTO-ROCK FESTIVAL LENDAVA
26.-28.svibanj 2017.Speedway stadion Petišovci kraj Lendave(Slovenija)
U novoj eksploziji nadolazećeg ljeta, godišnjih odmora i vikenda posvećenih glazbenim megadogađanjima, jedan od prvih i zasigurno najvećih glazbenih festivala biti će Petroleum Beat Moto-rock festival Lendava, koji je rezerviran za zadnji svibanjski vikend u Lendavi.