Fast Response su mi jedan od najdražih melodičnih punk hardcore bendova u Hrvatskoj dugo vremena i bilo je već krajnje vrijeme da malo popričam s njima za moj zine.
Za početak, kako bi u pet riječi opisao bend Fast Response?
Get drunk or die trying.
Rudi, Pajo, Nino and drums.
Svaki novi album basist manje.
Prošlo je dosta vremena od zadnjeg ep-a. Kako stojite s novim materijalom? Kad će neko novo izdanje i hoće li se novi materijal razlikovati u nečemu u odnosu na stariji?
Trenutno mixamo novi singl i imamo hrpu pjesama na čekanju. Nemamo nijedan konkretan datum za novo izdanje, ali čim budemo znali – javljamo. Novi EP/LP će se sigurno razlikovati u mnogočemu u odnosu na stariji i to zbog toga što je promjena neizbježan dio života i to će se odraziti i u našim pjesmama.
Kad radite nove pjesme što dolazi prije, riffovi ili tekstovi? Kako dobijate te odlične harmonije i terce na bekovima? Je li netko od vas išao baš u muzičku školu?
Oboje. Ovisi o inspiraciji i o vrsti supstanca koje se nađu u blizini. Na neke harmonije trošimo doslovno sate i sate dok ih ne pogodimo, no većinu dobijemo slučajno, slično kao što Rudi dobije seks. Ponekad pozovemo i nekog jako talentiranog poput Vedrana (bivšeg basista) koji riješi sve naše probleme.
Što znači G.T.R.?
Mnogi su godinama mozgali i žrtvovali tone i tone životinja kako bi došli do adekvatnog odgovora, no bezuspješno. Mi volimo misliti da G.T.R. znači GoodluckTonightRambo.
Pošto je ljeto, imate li dogovorenih gigova? Veselite li se nastupu na PRH?
Imamo jedan gig dogovoren za sada budući da svi imamo stalan posao. Početkom osmog mjeseca sviramo na Punk Rock Holidayu i to jedva čekamo.
Neki od vas sviraju i u drugim bendovima. Je li Fast Response uvjetno rečeno glavni bend svakom od vas?
Pa, i je i nije glavni bend. Svi sviramo i u ostalim bendovima i teško nam je reći da nam je jedan glavni. Poligamni smo po tom pitanju.
Što radite privatno? Jeste li odustali od dječačkih snova koje je imao svako od nas, a to je živjeti od benda i rock n rolla hehe?
Nismo odustali želje da živimo od benda, sada samo rjesavamo jos neke prepreke po putu.
Kako gledate ne hrvatsku scenu? Pošto znam neke od vas, vjerujem da ste se nagledali svačeg. Je li bilo kakvih smiješnih ili strašnih anegdota na vašim gigovima koje bi podijelili s nama?
Gledamo ju sa bine. Gledamo sa šanka. Okruženi smo tim ljudima, i oni nama. Svi smo dio te iste scene, i bilo bi idealno kada bi svaki pojedinac tako to i gledao. Zajedno smo skupa. Ima hrpa odličnih bendova, prekrasnih vokala i ženskih i muških, i tekstopisaca kojima se divimo. Smiješnih I strašnih anegdota uvijek ima, i sigurni smo da su se izdogađale, no kada su u pitanju ti gigovi, malo toga se sjećamo. Čim se sjetimo – šaljemo.
Je li vam izgled i uniformiranost na punk sceni ikada bila važna kada ste bili klinci(irokeze, svaki prišivak na svom mjestu itd…)?
Mislim da će najjasniji i najglasniji odgovor biti NE!
Zašto kod dosta ljudi sa recimo dužim stažem na sceni postoji određena nadmenost i tendencija da se živi u prošlosti kao da je vrijeme stalo 90-ih? Jeste li se susreli kada s nečim takvim?
Iskreno ne znamo točno. Moguće jer to doba većina nas pamti kao nešto prekrasno što nam je pobjeglo prebrzo. Odrastanje je ubrzalo korak i našli smo se usred jednog vrlo kompliciranog načina života u 17-oj godini 21. Stoljeća. Nestali su bezbrižni dani potpunog prepuštanja sunčanom danu i njegovim čarima. Postoje ljudi koji odbijaju promjenu.
Kako gledate na Internet keyboard ratnike, dežurne kritičare koji nikada nisu napravili ništa na sceni, a svakom su loncu poklopac?
Ne gledamo.
U čemu je i gdje leži ljepota melodičnog punka?
Ta prekrasno gorkoslatka nostalgija koju samo melodični punk ima u sebi. Posebna vrsta sjećanja.
Hvala za ovaj put. Za kraj, želite li nešto reći, a da vas nisam pitao?
Razmišljamo o još jednom dodatnom EP-u na hrvatskom jeziku. A inače, hvala I tebi prekrasni čovječe 😀
KRAYKULLA-WEBZINE 