Grad mrtvih na obali-dio treći

-Sranje, izgleda da je naš Jurgi Kukavica konačno popio što je trebao već prije!-hihotao se Thomas.

-Kako to pričaš o palim drugovima? Osim toga, moguće je da je još negdje živ, nema tijela!-rekao je Herbert.

-Čisto sumnjam, ali što se moglo dogoditi?-pitao sam. U tom trenutku čuli smo udarac drva, odmah sam nekako znao da se radi o crkvenim vratima. Ušutjeli smo, vratili se u uloge vojnika koje su nas toliko godina održale u životu, pa sam dao znak šakom za pokret i razdvajanje. Trebalo nam je nekoliko minuta da se, šuljajući of zida do zida, kuće do kuće, prikrademo crkvi. Thomas je čuvao leđa, Herbert bokove, a ja sam ušao unutra. Vrata su bila otvorena, iznutra se vidjelo svijetlo svijeća, a bio sam prokleto siguran da smo zatvorili vrata. Bio sam naviknut na svašta, ali ono što sam unutra vidio čak je i mene šokiralo.

Na onom oltaru je stajala svježa lubanja, friško ofarbana u onu krvavo crvenu boju. Bila je nova na vrhu zlokobne hrpe. Nije bilo sumnje o čijoj se lubanji radi. Na onom okrenutom križu iznad oltara bilo je pribijeno ono što je ostalo od Jurgenovog tijela, naravno bez glave i šaka na obje ruke. Čuo sam Thomasov zadivljen zvižduk i Herbertov jecaj kada su ušli unutra i vidjeli što i ja.

balea-lake-near-transfagarasan-glacier-lakes-romania-eastern-europe-beautiful-landscapes-carpathian-mountains

-Što ćemo sada? Tko ga je sredio?-očajavao je Herbert.                             -Kada bismo imali dovoljno hrane i vode, mogli bismo se zabarikadirati u ovu crkvu, odmoriti i ujutro otići dalje, no tko god da je udesio Jurgena, još je negdje vani. Ne bi bilo dobro da se sada razdvajamo! Moramo najprije sahraniti Jurgenove ostatke na onom groblju tu vani.-rekao sam.                                                                                                    -Možda bi bilo dobro da zajedno pronađemo nešto za jelo i piće, pa se zabarikadiramo i čekamo jutro-objasnio je Herbert-na taj način ćemo se međusobno pokrivati-s nadom u glasu se vratio u realnost. -Što ti misliš o svemu tome Thomase?-pitao sam.                           -Možemo tako, što se mene tiče!-rekao je mirno. Naoštrivši vid koliko smo mogli od umora, provjerivši automate krenuli smo mračnom ulicom. Prije smo skinuli ostatke Jurgenovog tijela sa onog jebenog križa. Kada smo izašli iz crkve, zatvorio sam vrata i uvjerio se jakim pritiskom da su čvrsto zatvorena.

Herbert je oduvijek smatrao da je sve što učini u svrhu boljeg svijeta, da će kada odraste uspijeti promijeniti svijet. Bio je najsitniji, često predmet šikaniranja i sprdnje ostalih školskih kolega. To je trajalo do dana kada ga je Manfred spasio od nasilnika i naučio da se postavi sam za sebe. U ovom ratu Herbert je postao pravi ratnik, hrabro se tukao, gledao prijatelje i neprijatelje kako ginu, te je još uvijek na neki način vjerovao da je ovaj rat samo ono što je potrebno da svijet bude bolji kada završi. Mučila ga je depresija kada je mislio o tome. Je li sve ovo ubijanje uzalud? Herbert nikada nije imao djevojku. Njegov ideal čiste muške ljubavi je bio Manfred, još od onog dana kada ga je spasio od nasilnika. Cure i vječiti vojnički razgovori na tu temu ga uopće nisu interesirali. Hodao je tako zadubljen u misli da nije u početku niti osjetio kako ga je nešto vrelo pogodilo u prsa i srušilo na pod. tek tada je postao svjestan da netko puca i da mu Manfred nešto dovikuje dok Thomas uzvraća iz zaklona vatru iz svog automata.

german1

-Tko bi to mogao biti? Duhovi koji pucaju na nas?-sarkastičan je bio Thomas-Ja ću im se prišuljati iza leđa preko onog krova desno, oni su na platou iznad one kuće gore!-        -Duhovi ne pucaju iz automata i pušaka-rekao sam. Herbert je jako krvario i bio bez svijesti koliko sam uspio vidjeti. Pogodili su ga u prsa i izgleda da su mu pluća bila oštećena, jer je prilično teško disao. -Herberte, možeš li me čuti?-zabrinuto sam pitao. Herbert se samo na tren probudio, otvorio oči, pokušao se slabo nasmiješiti, a tada sam osjetio kako mu se tijelo opustilo i moj najbolji prijatelj mi je umro na rukama. Suze su mi ispunile oči i jedna se kotrljala po obrazu, no nije bilo vremena. Thomas je otišao u akciju, trebalo ga je pokriti. Divlje sam zapucao kratkim rafalima prema mjestima odakle je dolazila neprijateljska paljba. Grozničavo sam razmišljao gdje je Thomas. Već je trebao biti tamo. Tada sam začuo zvuk rafala iz Thomasovog automata, jauk i tišina se naglo spustila na sve nas. Thomas mi je sa platoa rukom i zviždukom uputio znak da je sve u redu i neka dođem tamo gore. Kada sam se popeo na plato imao sam što vidjeti. Dva mrtva vojnika ležala su u lokvama krvi, a treći je klečao sa rukama na glavi. Ono što me najviše šokiralo, sva trojica su nosila uniforme njemačkog SS-a.

-Herbert?-kratko me upitao Thomas. Nijemo sam odkimao glavom. Thomas je sočno opsovao i udario zarobljenika sa cijevi automata u trbuh.

-Nemoj ubiti to govno dok ne porazgovaramo s njim!-rekao sam Thomasu. Čovjek kojeg smo zarobili imao je okrutno lice, ledenoplavi pogled i nije se baš bojao.                  -Hvala bogovima da ste se pojavili-rekao je-molim da meni i mojim ljudima oprostite, nisamo znali da ste Nijemci, mislili smo da ste oni!-rekao je.

-Tko oni?-pitao sam. Čovjek je nosio uniformu SS casnika Standartenfuhrera.                                -Reci nam sve, kako se ovo dogodilo? Ubiti ću te zbog Herberta-polako je gubio kontrolu Thomas.

german2

-Žao mi je zbog vašeg druga, ali i vi ste ubili dvojicu mojih preživjelih ljudi-mirno je rekao-Dobro-uzdahnuo je-ispričati ću vam sve što znam! Zovem se Harald Verstein i Standartenfuhrer sam u SS-ovom specijalnom odjelu za natprirodne pojave i naslijeđe predaka i upućen sam ovamo sa petnaestoricom ljudi u specijalnu misiju za Himmlera osobno. Kakvu misiju smo mogli imati ovdje pitate me? E pa, jeste li čuli za Grad mrtvih? Očito je da niste, jer inače ne biste stajali u njemu. Legenda kaže da je ovaj grad stoljećima bio odvojen od ostatka svijeta, jer se u njega moglo stići samo preko jezera, a kopnenim putem nikako. U gradu je živjelo samo nekoliko familija koje su tvorile neki kult koji štuje neko posebno božanstvo koje obitava na ovom prostoru, vjerojatno u samom jezeru. Bili su odvojeni od ostatka svijeta i priča kaže da je neka posebna energija na ovom mjestu, koja im je omogućila besmrtnost iako su svi umrli, zato naziv Grad mrtvih. Reichsfuhrer Himmler osobno nas je poslao da istražimo mjesto i pokušamo tu energiju pronaći kako bi se koristila za potrebe Reicha. Kada smo kamionom stigli ovamo, naišli smo kao i vi na prazan grad, onu prokletu crkvu i lubanje, ono groblje i nigdje ni žive duše što se tiče stanovništva. Provalili smo u neke kuće, no nismo našli apsolutno nikog. Kao da su nestali usred svega što su radili. Juha se još kuhala u jednoj kući nad vatrom, tanjuri postavljeni na stolu, čak smo našli i upaljenu cigaretu uredno odloženu u pepeljari. Već prve noći kamion nije više htio upaliti, radio veza nam se pokvarila, a imali smo dojam da nismo sami. Prve noći nestala su dvojica mojih ljudi. Našli smo samo komadiće odjeće i tijela, te nove ofarbane lubanje u onoj crkvi. Moji ljudi su se počeli čudno ponašati. Kao da na neki način ovo prokleto mjesto utječe na njih, kao da im budi na neki način skrivene emocije, strahove miješane sa stresom i uspomenama koje ih more. U dva dana nestali su svi osim mene i dvojice koju ste ubili. Da budem iskren, nemam pojma kako izaći odavde. Kada god smo probali izaći iz grada, na svim izlazima kao da je nevidljivi zid koji nam neda da zakoračimo dalje. Kao da neko zlo energetsko polje ne dozvoljava bijeg iz ovog mjesta!- zaključio je priču.

prica32

-Možda bismo mogli probati preko jezera čamcem kada bismo ga mogli pronaći-razmišljao je glasno Thomas.

-Imaš li što hrane i vode?-pitao sam Versteina

-Ostalo je još dosta hrane i vode od naših zaliha koje smo dovezli ovdje!-rekao je.

-Dobro, prvo ćemo sahraniti Herberta, jer ne želim da bude još jedna lubanja tamo, sahraniti ćemo i tvoju dvojicu, a tada ćemo jesti i razmisliti što ćemo dalje.-rekao sam.  Nakon nekog vremena kopanja, oprostili smo se od mojeg najboljeg prijatelja. Sahranili smo Herberta na jednom lijepom mjestu iznad jezera s kojeg se pružao prekrasan pogled na daleke planine prema našem domu.

DEADENDS(AT)+JACK HOLMES(AT)+ME AS WELL(KA)-Vakuum klub Varaždin-07.01.2017.

Klub Vakuum već neko vrijeme djeluje u Varaždinu i zahvaljujući ogromnom trudu i puno rada ekipe koja taj klub vodi, sve je više odličnih koncerata u Varaždinu, a to je ono što je definitivno tom gradu i općenito ovom sjeveru Hrvatske nedostajalo.

Na prvih nekoliko koncerata nisam bio, pa sam propustio i sam izgled kluba, a uvijek volim otkrivati i vidjeti nova mjesta po gradovima, uvijek sam volio doći s bendom i vidjeti neki novi klub. Na ovom mjestu moram zahvaliti Bojanu iz Vakuuma koji me pozvao da dođem. Ovaj koncert je bio u sklopu dvodnevnog mini festivala, no prvi dan kada su svirali Devastation, BKD, Average i .Gram nismo mogli doći. No zato se drugi dan mini festivala naša četveročlana ekipica uputila prema susjednom nam Varaždinu.

Kada smo došli pred klub i ušli unutra nisam mogao vjerovati koliko mi se sam klub dopao. Mjesto je u podrumu zgrade, baš onako total underground, a opet uređeno i vođeno sa srcem zahvaljujući energiji ekipe koja to mjesto vodi. Pomalo me podsjeća na gigove u varaždinskom kafeu Grazia 90-ih. Još jedan ogroman plus tom mjestu je to što je pušenje unutra zabranjeno. Kao prvo, svi bismo se pogušili,a kao drugo nikad nisam mogao shvatiti nekog tko ne može izdržati 45-minutni ili polusatni nastup benda kojeg voliš ili si došao/došla podržati, a da moraš baš pušiti ko Turčin u gužvi koja se zna napraviti. Kada smo stigli JACK HOLMES je već bio negdje pri polovici svog seta. Riječ je o čovjeku rodom iz Bristola, ali koji trenutno živi i djeluje u Austriji. Svira akustične punk balade i iako to nije baš muzika koju ja volim, vidio sam da se ekipa odlično zabavljala, bilo je čak i singalonga i poziva na bis.

img_20170107_222958

ME AS WELL iz Karlovca je bend kojeg jako volim i cijenim, još od prvog ep-a kojeg su izdali, pa preko albuma prvijenca “Group Therapy”. Kada su počeli svoj set vidio sam kao prvo da imaju novog bubnjara. Kako je basistica/vokal Maja objasnila, stari bubnjar im je otišao nedavno, pa su nakon samo četiri probe uspjeli uvježbati frenda na bubnjevima kako bi mogli odsvirati ovaj gig. Iako su ih tehnički problemi s mikrofonom pratili cijeli set, hrabro su odprašili svoj set. Za one koji ne znaju bend svira odličan melodični hardcore punk sa finim melodijama i odličnim vokalima. Taman onak kako meni paše. Redali su svoje hitove “Where do we go”, “Hatred”, “Lasting Values” i ostale, a ekipa je pjevala, đuskala i fino smo se svi zabavili.

img_20170107_233435

Moram priznati da za DEADENDS iz Austrije, točnije Graza nisam nikada čuo prije ovog giga moram priznati da sam ostao ugodno iznenađen. Čim su počeli svoj set odmah su mi se dopali. Riječ je o kvartetu koji svira taj moderniji melodični punkrock hardcore sa brzim dionicama koji se onda pretvara u sporije melodičnije dijelove i legli su mi ono kako se kaže kao budali šamar. Koliko sam čitao na netu, bend ima fini pedigre, od turneje sa Astpai do nastupa na brojnim koncertima uključujući Punk Rock Holiday. Nije da je to sada neko mjerilo, ali radi se stvarno o odličnom bendu. Vokali dvojice gitarista su se izvrsno nadopunjavali i kao da je u cijelom klubu oko mene kružila neka pozitivna hardcore energija. Bilo je plesa, singalonga i općeniti osmijeha na licima benda i publike, a to je ono najvažnije. Nakon ovog koncerta nisam mogao dugo zaspati po povratku kući, a to mi se uvijek dogodi kada mi je koncert toliko dobar da me dugo pere pozitivna hardcore energija. Veselim se budućim koncertima u Vakuum klubu.

img_20170107_233438

img_20170107_233441

img_20170107_233443

img_20170107_233445

Interview-DUNSTABZUGSHAUBE-Varaždinski punk zvuk

Prvi puta sam se susreo sa ovim bendom u danas nepostojećem Green Bay kafeu u Varaždinu kada smo mi(KGF)svirali s njima na istom koncertu. Ako se ne varam bio im je to prvi nastup. Nakon toga smo još svirali zajedno u Sloveniji, izdali su album koji mi se jako svidio i tako to. Nedavno sam odlučio da bi bilo odlično o svemu malo porazgovarati za moj webzine.

RAZJASNIMO NA POČETKU.IMA VIŠE TUMAČENJA ZNAČENJA IMENA BENDA. SAD NAM RECI ŠTO JE TO TOČNO?

Pa gledajte, priča se vuče još iz ranih početaka benda kad još nismo svirali u današnjoj postavi. Uglavnom, nakon podužeg vremena traženja adekvatnog imena i neslaganja oko bilo kojeg od odabranih igrom slučaja smo u vrijeme pauze u Rosmanovom (prvi nam basista bez kojeg dunst vjerojatno ne bi ni zaživio) podrumu pogledali na kutiju i vidi ga: DUNSTABZUGSHAUBE!!!! HAHAHA ! I složila se većina da je ime ok, čista zajebancija. tak da nekog posebnog značenja u vezi imena baš i nema.

ZAŠTO JE DOŠLO DO PAUZE U AKTIVNOSTI BENDA? ČUJEM DA IMATE NOVOG PJEVAČA. KAKO TO?

Pa nebi rekel da je baš došlo do pauze u aktivnosti benda. Možda koncertno da, ali mi smo i dalje iako je Krsto moral napustiti bend imali probe, radili na novim stvarima…Pjevača nismo u početku tražili jer nismo ni znali kaj bude s bendom a i nije danas baš lako naći zamjenu, ali eto uletel nam je Čaki i evo nas natrag!

JE LI SAD S NOVIM VOKALOM DRUGAČIJE? MENI JE KRSTO ZVUČAO MELODIČNO, ALI GRUBO.

Teško je to sad reći nakon kratkog vremena…budemo vidli kad odradimo par koncerata kakve budu reakcije. Uglavnom, mi kao bend smo zadovoljni i mislim da je Čaki dostojan nasljednik! Haha!

cover

KADA GLEDAŠ UNATRAG, KAKAV JE FEEDBACK NA ALBUM “OLFAKTIVNA SUZVUČJA”? IMATE LI NOVIH PJESAMA?

Kaj se tiče feedbacka kao i kod svakog benda postoje različita mišljenja, ali vjerujem da su “Olfaktivna suzvučja” dosta dobro prihvaćena. Ne znam, nismo nikada gledali na bend kao na posao, niti sviramo radi neke slave i slično. Sviramo radi svojeg gušta i vjerujem da sve to kaj radimo, jer radimo iz ljubavi prema glazbi, ima nekakav drugačiji utjecaj na publiku. Nove stvari? Naravno da ih imamo! Radimo inače na novom albumu i ako bude išlo sve po planu snimka bude ove godine.

MENI VAŠA MUZIKA ZVUČI KAO TIPIČAN VŽ ZVUK 90-IH(ATEISTI, POTRES MOZGA, APFUKEN, DT PIJONIRI…)MISLIŠ LI DA POSTOJI/JE POSTOJAO TIPIČNI VŽ HC/PUNK ZVUK?

Haha…zvuči ti jer smo svi više-manje iz te generacije a i pojedinci su bili i članovi nekih od bendova koje si navel tak da ima tu dosta utjecaja na DUNST. Teško je govoriti o nekom tipičnom Vž zvuku. Kroz godine se u varaždinskoj sceni koja je i svojevremeno bila jedna od jačih u Hrvatskoj izmijenila hrpetina odličnih bendova (previše ih je da ih nabrajam) koji su ostavili veliki utjecaj na današnje mlađe snage, tak da vjerujem da je postojao taj neki Vž zvuk.

KAKO GLEDAŠ NA PONOVNI UZLET, ODNOSNO NOVU RENESANSU VŽ SCENE?

Scena je u Varaždinu uvijek postojala . Bilo je tu uspona i padova, ali kaj se današnje scene tiče vjerujem da se ona polako diže. Moram ovim putem pohvaliti ekipu iz Vakuma koja u zadnje vrijeme odrađuje odličan posao i nadam se da, makar je u ovom našem „baroknom ludilu“ sve kaj se tiče alternative nemoguće, budu i dalje napredovali!

MISLIŠ LI DA SE DUNSTABZUGSHAUBE MOŽE PROBITI EVENTUALNO NEGDJE VAN REGIJE? JEL BI VOLJELI IĆI NA TOUR?

Hmmm…danas je sve dostupno i moguće tak da uz malo volje tour i probijanje van regije nije nepoznanica. Uvijek smo spremni na bilo kakve izazove!

JESU LI ČLANOVI BENDA PRIJATELJI I MISLIŠ LI DA BEND MOŽE FUNKCIONIRATI AKO ČLANOVI NISU PRIJATELJI?

Naravno da smo prijatelji. Vjerojatno može ako je lova u pitanju, ali po mom mišljenju to nije to. Kod takvih bendova nema nekog gušta niti ljubavi prema onome kaj radiš i stvaraš. Kaj se nas tiče druženje je jedan od glavnih faktora svega kaj radimo i stvaramo. Da nema toga vjerujem da Dunstabzugshaube ne bi postojao.

KAKVI SU VAM PLANOVI ZA BLIŽU/DALJU BUDUĆNOST?

Više svirki, druženja i naravno snimak na kojem se radi koji bi kak sam već rekel trebal biti vani ove godine. A možda se i kakav jeftini spot napravi , nikad se ne zna.

ZA KRAJ, TIPIČNO FANZINAŠKO PITANJE. NABROJI 5 MUZIČKIH ALBUMA KOJI SU NA NEKI NAČIN UTJECALI NA TVOJ ŽIVOT?

Huh…pa ima ih dosta, al ajde recimo:

Sick Of It All – Built to last

Nofx – S&M Airlines

U.K. Subs –Crash course

Dunstabzugshaube –Olfaktivna suzvučja (hahaha – basista je zaluđen)

The Exploited – Beat the bastards

Eto, sami klasici al pošto smo već polako i u godinama naslušali smo se svega i svačega.

The Power Of The Underground