Mrtvi će naslijediti ovaj svijet!

Dopustite mi da se predstavim. Zovem se Davor i kao što je rečeno u onom poznatom holivudskom filmu, vidim mrtve ljude. Bulshit, reći ćete! Ne, stvarno ih vidim. Kad prolazim ulicom uvijek ih vidim i odmah skužim tko je mrtav, a tko je živ! Isprva je bilo teško, a danas mi je to takoreći normala. No, krenimo ispočetka!

Nekada sam bio provalnik. Ne samo to, bio sam prokleto dobar provalnik, sposoban provaliti bilo gdje. Proklet bio dan kada sam pristao na onaj posao kojeg mi je povjerio moj frend Boris. Morao sam znati da se radi o nekom zajebu čim ni lik kao Boris ne želi obaviti taj posao. Našli smo se popodne u jednom čakovečkom kafiću u centru grada. Ispijajući najbolju kavu s mlijekom u gradu, Boris mi je s onim svojim vučjim osmije- hom na licu rekao da u negdašnjem kvartu vila koje su do Drugog svjetskog rata držali bogati čakovečki židovski industrijalci, postoji napuštena vila za koju mu je njegov izvor rekao da je puna kao brod raznih dobrota za koje se na crnom tržištu može dobiti super lova. Vila je pripadala staroj židovskoj obitelji Buday, a sada je zjapila prazna i napuštena. Poslić? Sitnica! Pod okriljem noći preći preko ograde, provaliti lokot i bravu  te iznijeti sve što se može. Plijen se dijeli fifty-fifty! Boris se kleo da vila nema alarm, video nadzor, psa čuvara i slične pizdarije. Kada sam pitao zašto on neće ići sa mnom nešto se počeo izmotavati da ne stigne, da ima neke druge ranije ugovorene poslova bla bla. Dobro, rekoh mu da pristajem! No, u sebi sam mislio, tko te jebe majmune, pa neću s tobom dijeliti pola pola, a da ja obavim cijeli posao, dok ti češkaš jaja! Ja ću sebi uzeti što želim, a tebi dati onaj “službeni” dio plijena.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Dogovorili smo da iste večeri krenem u akciju, pošto je bilo oblačno, mračno kao u rogu i nije bilo mjeseca koji svijetli na nebu. Idealno vrijeme za takav posao. Kada sam stigao do vile, nesvjesno sam se naježio. Kuća je izgledala nekako prijeteće, kao da me gleda, kao da me doziva neka se samo usudim i uđem. Prozori sa trošnim roletama su bili prašnjavi, a nekako mi se činilo sve zajedno strašno. Nasmijao sam se sam sebi, majmune jedan, pa profesionalac si! Jebeš neke nejasne priče o duhovima kojih sam se nekako ovlaš sjećao iz djetinjstva u vezi ove vile i obitelji Buday. Vila je izgledala kao prijeteće lice, otvorenih očiju i usta spremnih da progutaju sve što im se nađe na putu. prešao sam ogradu vile i dotrčao da stražnjih ulaznih vrata. Ulazna vrata su brzo škljocnula pod mojom iskusnom provalničkom rukom, pa sam ušao unutra. Zrak je bio gust i težak, a miris je bio onakav kao kada uđeš u prostoriju koja jako dugo nije bila zračena.

fogi

Hodajući po prostorijama zatekao sam hrpu skupog ukusnog antiknog namještaja za kojeg sam žalio da ga ne mogu uzeti sa sobom. Ali, zato mogu uzeti srebrne svijećnjake,  srebrne pribore za jelo, neke umjetnine. Sve skupa je moje umjetničko oko procijenilo da bih mogao dobiti lijepu lovu kod nekih ljudi koje sam znao za ove stvari. Sve sam pakirao u moje vreće. Nakon nekog vremena pažnju mi je privukao jedan zvuk. Nekoliko puta sam ga otpisao kao plod mašte, no zvuk je ustrajao. To su koraci, više osoba hoda po kući! Smrznuo sam se kada se više osoba počelo spuštati laganim, odmjerenim koracima niz stepenice.

Pred mojim zaprepaštenim očima ukazale su se četiri osobe. Ono što me zapanjilo je da su te osobe bile odjevene u modu primjerenu prvoj polovici dvadesetog stoljeća. Izgleda da se radilo o obitelji, otac, velikih, crnih podočnjaka i upalih očiju, te majka, blijdeog lica, zlog pogleda i podočnjaka, te dvije blizanke od kojih dvanaestak godina po mojoj slobodnoj procjeni. Ono što me prestravilo je da se nisam mogao pomaknuti, dok su oni samo stajali, mirno stajali i buljili u mene u tišini! Tada je otac prekinuo tišinu i počeo se smijati kreštavim, zlim, pakosnim smijehom, a malo po malo, priključili su se i žena i djevojčice. Tada su se uhvatili za ruke i počeli plesati neki divlji, zanosni, ples koji je slavio smrt, tu vječnost onkraj nepoznatog!

img_20161030_125820

Uspio sam se konačno pomaknuti i izjurio sam iz kuće vrišteći na sav glas i usput odbacivši sav plijen koji sam imao zajedno sa vrećama. Preskočio sam ogradu i odjurio kući. Idućih dana, Boris me bezuspješno pokušavao nazvati, ja sam bacio mobitel. Nisam mogao spavati, jer kada sam prvi puta zaspao, pojavio se kraj uglavlja mog kreveta starac, dostojanstvenog izgleda, koji je sjeo na stolicu u mojoj sobi i samo me šutke gledao.

Od tada vidim mrtve. Prolazeći glavnom čakovečkom ulicom vidim mrtve iz raznih vremena kako samo stoje i bulje u mene bez riječi. Vozeći se u vlaku, vidim mrtve kako stoje usred pustih polja i bulje u mene. Gdje god idem, mrtvi me prate i samo šutke gledaju i čekaju me. Sada, kada stavljam cijev pištolja u moja usta, znam pravu istinu! Za koju sekundu ću im se pridružiti! Svijet će naslijediti mrtvi!

Interview-Shadow Windhawk: “There’s a lot of beauty in dark things!”

Horrorpunk/horror rock scene is very small and underground. Like any other scene, the quality differs from artist to artist. But, there are some people who dedicated their lives to horror and one of them is Shadow Windhawk. His music is chilling piece of horror but also heartfelt emotions. I came to love his work through his records and he is also very friendly and great fellow. It was an honour to do an interview with him for this webzine. Check it out and check his music.

HOW WOULD YOU DESCRIBE YOUR BAND TO THE PEOPLE THAT ARE READING THIS AND NEVER HEARD OF YOU?

I call my music ‘sounds from beyond the mausoleum’. I’ve always considered myself to be a horror punk / horror rock musician and I’m not afraid to embrace that and own it one hundred percent. But at its core, everything that I create is really just rock n’ roll fused with horror imagery. There’s a little goth, doom metal and death rock in there, too. Shadow Windhawk and the Morticians as a concept was formed back in May 2013 with the idea that all things related to my band and image would have a funerary theme, blended with a passion for horror films.

WHAT IS SO BEAUTIFUL IN HORRORPUNK? COULD YOU DESCRIBE HOW YOU CAME TO TOUCH WITH IT AND WITH UNDERGROUND SCENE IN GENERAL?

There’s a lot of beauty in dark things, in aspects of life that aren’t considered ‘normal’. Like a lot of children I discovered the beauty of horror with the Universal Monsters; The Creech, Wolfman, Dracula and Frankenstein. The earliest influence on me though, came from watching old tapes of Dark Shadows with my father when I was around three or four years old. Jonathan Frid commanded my attention whenever he was on the TV screen playing Barnabas Collins. He taught me to both fear and love the idea of vampires. When I was quite young my father took me to a screening of Phantom of the Opera (starring Lon Chaney) at a tiny theater in SLC which was then called ‘The Organ Loft’. The screening featured live musical accompaniment on a very old Wurlitzer Organ. The organist, Blane Gale, is a master at performing the film’s score live; it was a very formative experience. Lon Chaney mesmerized me completely.

_mg_0251(photo by Adam Judd of Horrorshow Pictures)

A bit later, I began watching films that featured Vincent Price – the Roger Corman Poe films, Edward Scissorhands, Last Man on Earth and House on Haunted Hill. He also was a big influence on me at a young age. I started getting into horror punk when I was around 12 years old or so. As the cliche goes, it was (ironically enough) a Misfits recording that first brought the concept of punk mixed with horror imagery and b-movies to the front of my imagination. A copy of ‘Legacy of Brutality’ on CD. I bought the record at The Heavy Metal Shop in Salt Lake City. That lead to my discovering Samhain and Danzig, respectively.

I wasn’t fully made aware of the actual scene or genre outside of what Danzig has done until a year or two later, when I first met the guys in DieMonsterDie at some of their shows in SLC. Through meeting them, a door was opened – I started finding out about all sorts of underground bands that were horror themed. Back during the Myspace days I ended up listening to a lot of horror bands like Left For Dead, Blitzkid, The Horrifics, Creepersin, Nim Vind, Ghoultown, Psycho Charger, The Epidemic, Calabrese, The Rosedales, Serpenteens, The Creepshow, The Spook, Zombie Ghost Train, The Other, The Crimson Ghosts…the list goes on and on. I was immediately addicted to it and obsessed over old horror movies. Days off from school were frequently spent in the shelves of Hollywood Video, pouring over old VHS and DVDs. Absorbing pretty much anything I could find. I remember my room gradually becoming like a mini museum of horror things. It was more than just a passing fancy for me. For whatever reason it’s always been what makes me happy. I’d spend time figuring out the chords to Samhain and Misfits songs, too. Had this Mexican made Fender Stratocaster that I got for my 10th birthday and a tiny Roland Cube solid state practice amp. I would bang around on that thing for hours. Really have to thank my parents for tolerating that, I’m sure it wasn’t any fun to listen to.

A LOT OF PEOPLE THAT I KNOW SAY THAT REAL HORRORPUNK SCENE DONT EXIST, THAT EVERY BAND IS JUST A MISFITS RIPOFF! WHAT IS YOUR OPINION ON THAT? HOW COULD THEY BE PROVEN WRONG?

There doesn’t need to be another Misfits. Anyone who believes that horror punk has never evolved past the Misfits just isn’t paying much attention to it. And that’s cool, it’s certainly not for everyone. As you know, there have been a lot of fantastic bands with original ideas and recordings who are considered to be horror punk and sound nothing like Misfits, you just have to know where to look. I think that my music speaks for itself and it’s definitely not just a copy of another band. Sure the influence will always be present, Glenn Danzig is a personal hero of mine and I’ve always been outspoken about that, but when I’m writing and recording Shadow Windhawk material I’m never doing it with the Misfits in mind specifically. Shadow Windhawk and the Morticians is its own thing. If I can say anything about my vocals, it’s that they don’t really sound like anyone else’s. And that is one of the most important things for me as an artist. I have no interest in being someone else, I just do what I love and don’t quit.

SHADOW WINDHAWK RELEASED QUITE THE MATERIAL UNTIL NOW. WHAT IS RELEASED AND HOW COULD THE OLD AND NEW FANS BUY IT/HEAR IT?

Before I started doing SWATM I put out an EP in 2013 which is just me and an acoustic guitar, performing live in the studio. It’s called ‘Tales From the Black Lodge’. I did it at a tiny little recording studio in the mountains back in Utah, at a place called Annex. All in one day, live, because I was broke and wanted to do as much as possible with what little I had. The following year I released my debut album, “Casket Spray”, in the Winter. It was received very well, much to my surprise. That really threw me into the scene in a big way. Before I knew it, I was funding a 12” vinyl pressing of the record and speaking to 90’s Goosebumps illustrator, Tim Jacobus, about creating cover art for the album reminiscent of the book covers he did when I was a little kid. Casket Spray got a 4 and a half star review in Rue Morgue Magazine last year. I followed that record up with a second, called “Cremation Garden”. That one came out in May this year. Currently I am pressing it to 12” vinyl with artwork by Scream Factory / HorrorHound Magazine cover artist, Joel Robinson. At the moment I am also preparing a 7 inch vinyl release for my two singles that never made it to physical format – “Unpleasant Dreams” and “The Never Dead”. That release is called “Exhumed” and is currently being crowd sourced with IndieGoGo. As of this interview the project is 10 percent funded and will be open until Dec. 31. If the project meets its funding goal, the 7” will be out early 2017 on random colored vinyl, a concept I’ve dubbed “Trick or Treat Bag” vinyl. Generally speaking, you can get most of my merchandise (when it is in stock) at shadowwindhawkandthemorticians.com. I’m also on iTunes, Amazon, etc.

_mg_5459 (photo by Adam Judd of Horrorshow Pictures)

I UNDERSTAND THERE IS AN INTERESTING STORY BEHIND THE SHOOTING OF YOUR VIDEO FOR THE SONG HALLOWEEN ’63 CONCERNING A HEARSE AND THE MICHAEL MYERS HOUSE AND ALL THAT. TELL US SOMETHING ABOUT IT?

Halloween ’63 was shot in November 2014 and released in December. It was primarily shot inside the old location of Castle of Chaos Haunted House and the Michael Myers House from Halloween 5: The Revenge of Michael Myers. That particular version of the Myers House is located in the Avenues of Salt Lake City, only a few blocks from my old apartment. It was also used as the reference for the house that appears in the vinyl artwork that Tim Jacobus painted for my first record, Casket Spray. The hearse seen in Halloween ’63 and in my second video, 1428, is a 1988 Oldsmobile Custom Cruiser that I was driving at the time, it belonged to my friend and SWATM guitarist, Tony “Mr. Drinks”. That’s actually how the two of us met was over that car. Both videos were directed by my friend, Adam Judd. He has a production company based out of SLC called Horrorshow Pictures.

HAVE YOU EVER PLAYED IN EUROPE WITH ONE OF YOUR BANDS? WHAT DO YOU THINK ARE THE CULTURAL DIFFERENCES BETWEEN EUROPEAN AND THE U.S.CROWDS?

No, I still haven’t performed live in Europe yet. But from what I’ve seen, live shows are a bigger deal for Europeans than they are here in the States, generally speaking. Touring in the US, you’ll play to much smaller crowds every night and there’s fewer options for smaller touring bands as far as actual music venues go.

_mg_0065 (photo by Adam Judd of Horrorshow Pictures)

YOU ALSO PLAYED THE GUITAR FOR DIEMONSTERDIE FOR A WHILE. WHAT ARE YOUR MEMORIES ON PLAYING WITH THEM?

I was barely 18 years old when the call came from DieMonsterDie asking if I wanted to audition for them. I was thrilled at that time and took it all very seriously, but my first audition completely sucked. I was nervous as fuck and stumbled all over everything. They kept me on though, and for the first time I actually felt like I was doing what I loved the most. Horror rock was what I’d always wanted to do. My first real show on stage was opening for Lizzy Borden with DieMonsterDie. The club hated the fake blood; one of my fondest memories of that show was the janitor literally following behind me on the stage with a mop when we were finished with the set. Shortly after that gig I stopped using sticky blood for shows; it had gotten inside the pickups of my Strat and totally destroyed the thing.

YOUR SOLO WORK IS ALSO MESMERIZING, IT IS A NICE PIECE OF ACOUSTIC HAUNTING MUSIC. BESIDES THE EP THAT CAME OUT A WHILE AGO, WHATS WITH THE NEW MATERIAL?

Thank you very much! The acoustic EP was a one off thing for me but I have many acoustic songs that I haven’t recorded and would definitely consider doing another acoustic album if that becomes an option at some point. I did an acoustic track for my second album, Cremation Garden, called “Mae”. It’s themed around an incredible 80s vampire western by Kathryn Bigelow, called Near Dark.

_mg_0144 (photo by Adam Judd of Horrorshow Pictures)

WHAT IS PLAYING AND TOURING WITH THE LEGENDARY ARGYLE GOOLSBY LIKE? I BET IT IS A UNIQUE EXPERIENCE TO SHARE THE STAGE WITH A PERSON THAT INSPIRED SO MANY.

Yeah, it definitely is. It’s great. Touring with Goolsby has always been a big honor, as Blitzkid was one of my favorite bands as a kid and still are. Like I’ve said before, listening to Five Cellars Below back when it first came out was a life changing experience. Just one of those memories that I’ll always look back on as helping me realize that horror punk was what I actually wanted to do. I’ve learned a lot playing guitar for Argyle Goolsby and the Roving Midnight. Sometimes it can be a bit surreal. Like when we play As The Rope Bridge Sways live, that always really takes me back to when I was like 13, 14 years old.

LETS TALK HORROR. ANY PREFERENCES IN THE MANY SUBGENRES OF THE HORROR? MINE ARE SLASHER AND HAMMER HORROR BUT ALSO I AM A SUCKER FOR FOUND FOOTAGE!

Hammer Films are fucking great! Christopher Lee scared the shit out of me as Dracula when I was a kid. I love all sorts of sub genres within Horror, but my favorites are still 1970s / 1980s Horror, Horror Comedy, Giallo and Silent Era / Classic Monster Movies. My favorite actors are Lon Chaney, Sr. and Vincent Price, my favorite directors are Tod Browning, Wes Craven and John Carpenter. It is really tough to get super specific though, because there’s so many different aspects of the genre that I enjoy. I love shitty movies and great movies, both for different reasons.

WHAT IS BETTER IN YOUR OPINION-GREAT HORROR MOVIE OR NICELY WRITTEN HORROR BOOK? I MEAN IT IS REALLY HARD TO DECIDE ISNT IT?

Oh yeah. It really depends on the story that’s being told. Some stories are served better by a visual format, others are better on the written page. I’ve always stood by the notion that books are superior to film adaptations, for the most part. Though there are some exceptions. But I enjoy reading horror novels and watching horror films equally. My favorite author is Clive Barker.

WHAT IS LIFE IN AMERICA LIKE? DO YOU LIVE WELL? IS IT REALLY THE PROMISED LAND? DOES THE AMERICAN DREAM EXIST?

That’s tough to describe to some one else, at least for me. I would say I live well, but that’s a matter of perspective I suppose. I honestly don’t need much to be happy in life. Making music and being able to travel around when opportunity knocks is really a privilege, and while I don’t travel *all* the time, I’m certainly very fortunate to be able to when I do. So I can’t complain. But I’m not any different from the average person. I work shitty day jobs, pay bills and don’t make much money at all. Nothing out of the ordinary, there. There’s a lot of people who get all salty about the subject but personally I wouldn’t say that America is the promised land. The American Dream in my opinion is a myth that’s been perpetuated to keep working class people motivated and ‘in their place’. It just doesn’t exist for most of us. Nobody really miraculously becomes rich by playing by the rules of the system and going to college and paying their dues. People get by, sure. But there’s this delusion of grandeur that America is where you can be a movie star or a rock star and hit it big with the huge house and the nice car, etc, etc. From what I see in our society today, the rich just get richer and the poor get poorer. And now, with the election of Donald Trump, things here are more tense than ever. Coast to coast it is tense. The election cycle this time around was insanely venomous. The fabric of the democratic republic that America always prides itself on being is torn, and that’s obvious to a lot of people now I think. Racism and prejudice are being revived in disturbing ways; Trump undoubtedly stoked the fires of the Neo Nazis and the KKK during his campaign, it doesn’t matter what he says about renouncing them. What’s done is done. And it all has inflicted more damage to this country than most will admit. It’s a confusing time, not just for America but for the world in general.

_mg_5446 (photo by Adam Judd of Horrorshow Pictures)

I KNOW YOU ARE A BUSY MAN. WHAT WILL THE FUTURE BRING FOR SHADOW WINDHAWK AND HIS BANDS/PROJECTS?

I have a lot that I’d still like to do as Shadow Windhawk; I am currently working on my third album, The Funeral Cortege, which is the final part of what I call The Funerary Trilogy – Casket Spray and Cremation Garden being the other two parts, respectively. I’ll be making more videos with Adam and his Horrorshow Pictures company. At the moment I’m deep into the process of funding and pressing quite a lot of vinyl records (at least by my standards, as far as business goes I don’t press large numbers of physical albums). The Cremation Garden 12” vinyl will finally be coming out very soon, and if funding goes as planned I’ll also be doing my first 7” vinyl, called “Exhumed”, which will feature the two stand alone singles I’ve recorded over the last three years – Unpleasant Dreams, my tribute to Elvira, Mistress of the Dark and The Never Dead, my Phantasm themed track. The 7” will be dedicated in memory of Angus Scrimm, the Tall Man. The campaign for the 7” is currently taking place on IndieGoGo. There’s a lot of other cool stuff up for grabs on there that I’ll be working on if the goal is met. Supporters can check it all out here:http://igg.me/at/shadowwindhawkexhumed.

THANK YOU FOR THE INTERVIEW. IS THERE SOMETHING THAT YOU WOULD LIKE TO SAY AND I DIDN’T ASK YOU?

You’re welcome, any time. Thank you for having me. The only thing I’d like to add is that Donald Trump doesn’t represent my values as a human being. Being an American, I feel it’s important to have that be known among my listeners and friends in European countries. Trump is an example of everything that is wrong with my country.

 

Interview-SAVAGE REMAINS: A lethal dose of doomsday punk!

Savage Remains from Fredericksburg, USA, play melodic but also rough horrorpunk and the minute I heard them, I fell in love with their music. That was the reason to talk with Matt about the band, the scene, movies and many other themes…Check em out!

HOW WOULD YOU DESCRIBE SAVAGE REMAINS TO THE PEOPLE THAT READ THIS ZINE AND DID NOT HEAR ABOUT YOUR BAND YET?

Our songs have a ton of horror elements as well as what we consider apocalyptic /Doomsday references. We play with a lot of energy live. Our songs average about 1:40 in length. Everything is played at a frantic pace. We love playing live! Every performance, whether it’s in front of 10 people, or 100 people is performed at the same intensity. I’ve always believed that if you look bored on stage (standing still, staring at your fingers while you’re playing) the crowd will be bored as well. It’s not just the singer’s job to entertain. EVERYONE should be into the performance. Let it be a visual onslaught as well!!

IT SEEMS TO ME THAT YOU PLAY MELODIC BUT ALSO A LITTLE BIT ROUGHER VERSION OF HORRORPUNK. I MEAN THIS IN A COMPLIMENT WAY, TO ME YOU SOUND A LITTLE BIT LIKE AMERICAN WEREWOLVES. WHAT DO YOU THINK ABOUT ALL THOSE MISFITS CLONES AND DANZIG VOCAL CLONES? DO THEY SOMEHOW SPOIL THE SCENE?

Thank you for the compliment! We love melodic punk and the thrashy side of the genre as well. We really just write songs in the vein that we grew up listening to and loving. I personally love melodic songs that have chant-a-long choruses that gets the entire crowd involved. It’s fun live when members of the audience know your songs and are happily singing along.
None of this horror punk would exist without the Misfits. HOWEVER, I’ve always thought it makes zero sense to try to be their clone. Write your own songs, do your own thing. Add to the genre!!!
YOU CALL YOUR STYLE DOOMSDAY PUNK. WHERE DO YOU DRAW LYRICAL INSPIRATIONS FROM?
Our lyrical inspirations come from movies, other stories that we imagine, and also real life analogies. Sometimes it’s one line of a song that we all just build around.
savageremainsmembers
HOW ARE THE THINGS WITH THE NEW ALBUM? IS IT COMING SOON? HOW WAS THE FEEDBACK FOR THE FIRST RECORD?
Everything has been recorded for the new album!!! We are planning having it in hand by February 2017 if not earlier. We’re just touching up a few things and working with our producer, Curtis Price, on the overall mixes of each song. It’s 16 songs in 26 minutes…right around 1:40 per song. Ha!
The first album was received very well. We released everything on digital formats and it got noticed by a few people….then it spread. We were all very pleased. This time last year, while it was a goal of ours, we had no idea that it would receive enough attention to allow us to play across the country throughout 2016. 
HOW ARE THINGS IN FREDERICKSBURG GOING? WHAT KIND OF CITY IS YOUR HOMETOWN?  DO YOU HAVE A SCENE, BANDS, VENUES?
Fredericksburg is very good to us. It’s in between Washington DC, and Richmond (Virginia) which are two great music cities. I always felt that Fredericksburg, with it’s downtown bar scene, college crowd, as well as punk fans around there in general, was not being utilized as it should be for bands. Some of the bars have your typical cover bands which don’t cater to punk bands, but we started organizing monthly punk rock shows at one bar, the Bourbon Room, that have been successful. We love to get bands from out of town to play to spread the word that our scene is growing. It’s a lot of fun right now!
WHAT IS LIFE IN THE USA NOW THAT DONALD TRUMP WON THE ELECTION? IS IT REALLY THAT SCARY THAT SOME OF THE MEDIA HERE IN EUROPE TRY TO PRESENT? DO YOU REALLY HAVE PROBLEMS WITH ILLEGAL IMMIGRANTS LIKE TRUMP SAYS? ALMOST EVERY RIGHT WING FASCIST PARTY HERE IN EUROPE WAS VERY GLAD THAT TRUMP IS THE PRESIDENT NOW.
It’s definitely divided here now, but the day after the election, the sun came up and everyone went about their day. The world did not end. It’s really hard to tell what it’s going to be like until after the Presidential Inauguration on 20January2017 when Trump officially takes office. We do have a lot of immigrants in the country, but I personally have not observed an overwhelming detrimental effect on the country because of it. I’m sure all the right wing fascists across the world are happy that Trump won due to the amount of lip service/propaganda he said during his campaign. However, that’s politics in general. Politicians, especially in democracy, will say anything to get elected and rarely have the chance to fulfill their promises…or threats in Trump’s case, due to the other branches of our government. We’ll see.
savage-remains-cover
I KNOW THAT YOU LOVE SF AND HORROR MOVIES. WHAT DID YOU THINK ABOUT THE NEW MAD MAX? MOST OF THE PEOPLE THAT I KNOW HATED IT, BUT I LOVED IT ALTHOUGH TO ME, ROAD WARRIOR IS THE BEST, THEN THE FIRST ONE, THAT ONE WITH TINA TURNER SUCKED KINDA. WHAT IS YOUR FAVOURITE HORROR SUBGENRE? MINE IS SLASHER AND FOUND FOOTAGE, BUT ALSO VINTAGE HAMMER HORROR FLICKS.
I loved FURY ROAD! Our guitarist wrote a song, that quickly became one of our favorites, called “War Boys” about it. It’s going to be on our new album.
We are almost spot on with the Mad Max rankings. I’d say Road Warrior, Fury Road, Mad Max, and a distant last place is Thunderdome.
My favorite horror sub genre growing up was definitely zombies. I used to watch the original Dawn of the Dead, Fulci’s Zombie and Let Sleeping Corpses Lie repeatedly. I still love zombie movies, but I’m definitely into the slasher genre right now. I really love it all though…monsters, vampires, new movies, the classics (Universal and Hammer).
DO YOU HAVE ANY MOVIES/BOOKS/BANDS THAT YOU SAW/READ/LISTENED LATELY TO RECOMMEND?
They’re not really new anymore but the last new movies I saw and loved were the Babadook and Last Phase.
Bands that we’ve met along the way that we’ve met/played with and grown to absolutely love are the Jasons (from Camp Crystal Lake, NJ…or West Virginia, depending on who you talk to), the Knockin’ Bones (from Texas) and Damnation (from Massachusetts).
WHAT IS THE FUTURE HOLDING IN STORE FOR SAVAGE REMAINS?
Everything. We’re finishing up the new record, ‘Brand New Disease,’ pursuing a vinyl release of the new record and MAYBE releasing ‘Resistance Is Futile!’ on vinyl as well if everything goes great with the new release. We have a few 7″ vinyls coming out from our good friend Jason Po who runs 8up Records. We’ll have those details soon. We have some mini-tours coming up across the U.S. and one day we would love to hit Europe and Mexico. Put us in contact with some European booking agents if you know anyone!!!
savage-remains-band-photo
INTERVIEW COMES TO AN END. DO YOU HAVE SOMETHING TO ADD AND WOULD LIKE TO SAY AND I DIDNT ASK YOU?
We’d all like to thank you for reaching out! Great questions and it still blows my mind personally that the world is so small now, thanks to the internet, that we can talk to someone in Croatia about Savage Remains. Thank you, Vlad. Keep in touch.

Interview-Ogenj: Savršen miks melankolije i žestine!

Za ovaj koprivnički bend moram priznati nisam čuo do nedavnog koncerta u čakovečkom kafe baru Fox. Ostao sam ugodno iznenađen njihovom kajkavskom folk punk glazbenom energijom u nastupu. Bila je to idealna prilika da za webzine porazgovaram sa frontmanom Tomom.

ZA POČETAK KAKO BI PREDSTAVIO OGENJ ČITATELJIMA OVOG ZINEA KOJI NISU ČULI ZA VAS?

Pa hm, Ogenj je koprivnički friški bend, nastal pod kraj 2015. Nedavno smo, recimo to tak, proslavili 1. godišnjicu koncertom doma u Koprivnici usput promovirajući naš, isto tako, 1. EP – Još je rano. Kombinacija smo klasične rock’n’roll sekcije s dodanom tamburicom i violinom, i naša lirika je na kajkavskom 🙂 I imamo deklu v bendu.

DO SADA STE IZDALI JEDAN EP. KAKAV JE FEEDBACK NA IZDANJE?

Naš EP sadrži 5 stvari, kao neki presjek dosadašnjeg rada benda. Mi smo, naravno, zadovoljni, a zadovoljni su i svi naši “fanovi” koji ga kupuju 😀 Isto tako, dobili smo jako dobre “kritike” na njega gdje nas se uspoređuje s mješancima Flogging Molly i Mumford and the sons, što nam naravno godi.
U REKLAMI ZA NEDAVNI KONCERT U ČAKOVCU REKLAMIRALO VAS SE KAO FOLK PUNK BEND, ŠTO SE MENI ČINI DA JE MALO NATEGNUTA REKLAMA, POŠTO U VAŠOJ GLAZBI  IMA SVEGA I SVAČEGA NADODANOG NA FOLK OSNOVICU. KAKO JE UOPĆE DOŠLO DO IDEJE ZA BEND?
Ne brine nas u koju ladicu nas budu strpali, al u neku očito te moraju. Pa nama i ne smeta ako nas etiketiraju kao folk punk bend. I da, u našoj glazbi i idejama ima svega i svačega, a folku pridonosi jezik. ponekad teme pjesama, i naravno instrumenti koji nam sve to začinjuju. Dok pak s druge strane, motor benda – ritam sekcija, nema mira i stalno nešt melje. Jasno, ima i balada koje nemaju veze s punkom (?!).
Nekako u nedostatku ljudi za nastavak na punk/HC projektu,  a bez muzike se nebre, spustili smo loptu na zemlju i s nekim novim klincima probal sam raditi na novim idejama. U početku so to bile čiste akustične probe, aranžmani dok nismo sve to počeli pomalo začinjavati bubnjem. Bubanj zapravo i nije ispal kakvog sam u početku zamišljal, trebal je to biti čisti jednostavni gipsy bum-tras-bum-tras-bum-bum.Ali eto, ostali smo na idejnoj cesti, samo smo malo proširili ju 😀
ogenj-1
JESU LI TEKSTOVI PJESAMA UZETI IZ NARODNE BAŠTINE ILI IH VI PIŠETE?
Ma kaki, tekstovi su naši, nema tu obrada ni modernih ni baštine, bar za sada. A nadam se da i ubuduće. Imamo dovoljno svojih autorskih, i fala Bogu, inspiracije i volje ima.
MENI GENERALNO IDU NA ŽIVCE HRVATSKI BENDOVI KOJI FURAJU TAJ FOLK ŠTIH I POKUŠAVAJU BITI IRCI ILI ŠKOTI. JESTE LI ZATO ODLUČILI KRENUTI U TU PODRAVSKU KAJKAVSKU LIRIKU? MENI KADA SLUŠAM VAŠE PJESME IZAZIVAJU NEKAKVU SJETU I VRAĆAJU ME U NEKA JEDNOSTAVNIJA I UVJETNO REČENO BOLJA VREMENA I NIPOŠTO VAS NE SMATRAM DIJELOM TRENDA FOLK UNDERGROUND BOOMA. JE LI FOLK U ROCKU NA NEKI NAČIN ZADNJIH GODINA TRENDY?
E sad, kak u zadnje vrijeme više pratim tu “scenu” možda i postaje malo više trendi, zajedno s modom, gospodom i tak dalje. Al da sam i dalje u HC bendu, mislim da nit nebi zapazil 🙂 Kak sam prije spomenul, radimo i sviramo ono kaj volimo i kaj trenutno osjećamo, i oduvijek pišem na kajkavskom. Istina, s Ognjom prvi put u takvom aranžmanu. A kaj se tiče domaćih škoti il irci, mi nismo htjeli razvijat tu ideju, jer smo autorski bend, tak da s jedne strane nema obrada a onda pak s druge, nisam Irac nek sam međimurec/podravec. I ono kaj smo zamišljali uspjeli smo ostvariti. Dakle, mislim da smo jako dobro uklopili tu našu bisernicu i violinu, umjesto da smo se trpali mandolinama i banjojima, gajdama,…
IMATE LI LABEL NA KOJEM ĆETE IZDATI DALJNJA IZDANJA? DO KOJE MJERE BISTE EVENTUALNOM LABELU DOZVOLILI DA SE MIJEŠA U POLITIKU I UTJEČE NA KREATIVNOST BENDA?
EP nam je DIY, tj. sami smo ga “izdali” kaj god da to sad znači 🙂 Ukoliko se nađe netko zainteresiran za suradnju s dobrom ponudom, mi smo uvijek za, zakaj ne. Tu dobra ponuda zapravo zadire u ovo drugo pitanje. Vjerujem da svaki istinski glazbenik i stvaratelj zna povući granicu gdje prestaje dobar ukus guranja nosa u kreativnost i ono što bend do tada jest. Naravno, vjerujem isto tako da ima ljudi kojima je u interesu stvorit dobru glazbu, pa možda i dobar, zdrav proizvod, a da pritom ne ubiju cijelu kreativnost i kemiju benda.
ogenj
JE LI OGENJ NA NEKI NAČIN AMALGAMACIJA I VRHUNAC SVEG ISKUSTVA ŠTO SU GA ČLANOVI STEKLI SVIRAJUĆI U RAZNIM PRIJAŠNJIM BENDOVIMA? KOLIKO ZNAM SVI STE SVIRALI RANIJE U VRLO RAZLIČITIM BENDOVIMA JEL TAKO?
Pa mogli bi reći da jest. Članovi Ognja, bar njih 3/5 dugi niz godina sviraju ili su svirali u raznim bednovima. Od legendarnih The Bugsa, do čistokrvnog punka Crazy Cows-a. Niti punk niti HC, a niti koketiranje s raznim žanrovima metala nije nam strano. A to se sve odražava zapravo i u Ognju, no na jedan, suptilniji, ponekad i mirniji način.
KAKAV JE ŽIVOT U PODRAVINI? KAKVA JE TRENUTNO UNDERGROUND SCENA U KOPRIVNICI?
Život u Podravini je isti kak i svugde drugde 😀 Moraš delati da bi jel, moraš jesti da bi živel 🙂 A scena je tak tak. Baš smo sad dok smo čekali na svirku u Foxu, nabrajali mjesta za svirku, uspređujući Koprivnicu i Čakovec. I pazi, KC ima duplo više stanovnika, a duplo manje mjesta za svirku, zapravo još i manje. I to 1 mjesto za recimo svirku kroz cijele godine – i to je birtija još k tome. Ima FUNK koji radi svirke, tu su i Mamuze koje naprave svirku, ali sve je to ne redovito. Naravno, nije problem u njima, već u ljudima koji još uvijek očito nemaju razvijenu koncertnu kulturu – odlaska i podrške bendovima. S druge strane, manjak prostora za svirke generira i manje bendova. Barem onih aktivnih. Kod nas ima jako dobrih bendova, ali na prste jedne ruke možeš nabrojati bendove koji su aktivni – imaju svirke van KC, a ne samo probe i zajedničke pijanke (ako i to) 😀
KAKVI SU PLANOVI ZA BUDUĆNOST ŠTO SE TIČE OGENJ?(tipično fanzinaško pitanje hihihhi)
Ogenj bi vrlo rado uskoro prekoračio granicu lijepe naše, što spremamo za kraj zime, te ako ne i prije, sredinom ljeta izdao album. U međuvremenu još pokoji video spot i puno puno dobrih svirki, i još više kvalitetnih proba.
ogenj-2
BLIŽIMO SE KRAJU INTERVIEWA. PUNO HVALA I ZA KRAJ DA LI IMA NEŠTO ŠTO BI ŽELIO REĆI/PORUČITI, A DA VAS NISAM PITAO?
Svirajući u HC bendu naučio sam i osjetio na svojoj koži koliko koncerti i probe mogu biti iscrpljujući. Sada, u folk rock, poluakustičnom bendu, zapravo, ništa nije lakše!

Interview-Devastation Alex:”Vrijeme se ne vraća i što je bilo je bilo!”

Kada govorimo o heavy metal sceni, a posebno trash metal sceni bivše države Jugoslavije i kasnije Hrvatske, ne možemo, a da ne spomenemo legendarni Devastation koji kroz razne inkarnacije kao Hatross i Devastation jaše već tridesetak godina. Posebno veseli činjenica da Devastation ponovo jaše, a ima i snimljen novi materijal, pa je to bila prilika da porazgovaram o raznim stvarima sa frontmanom Alexom, legendom scene, o Devastationu, sceni, drugim bendovima, Puli, Tusti i raznim drugim temama. Stvarno sam uživao radeći ovaj interview!

devastation-prva-postava

Alex, drago mi je da je nova inkarnacija Devastationa s nama. Ima i novosti, snimanje je upravo završeno. Što je to točno novo u kampu Devastation?

Devastation su konačno opet na nogama. Uz mene, jedinog originalnog člana, tu je sad varaždinska postava u sastavu Bondy i Danijel gitare, Leo na bubnjevima i jedan stari poznanik, Karlo na bassu (Karlo je već bio u bandu od 2007 do 2010, i sa bandom odsvirao dva bitna povratnička koncerta u Šidu i Puli. Ovo je izgleda konačno dobra postava, sa momcima koji su više od duplo mlađi od mene, ali najbitnije je da sviraju ono što trebam i što i njima odgovara.

Snimanje je završeno, sve je snimljeno u varaždinskom studiu „E-Minor“ pod palicom legendarnog majstora Tompe. Od idućeg vikenda slijedi mix, pa mastering i sve će biti objavljeno na netu 18. Siječnja 2017. To je EP sa tri obrade, radi se o, kako ga ja zovem „namjenskom“ Epu, posvećenom osobama i bandovima koji više nisu među živima. Moram napomenuti ta to nije oldschool klasični Speed-Thrash HC Metal na koji su oni koji nas prate naviknuti, obradili smo dvije Hard Rock i jednu HC stvar, dakako na naš način, ali svejedno to nije materijal po kome će Devastation inače biti prepoznati. Album sa 10 potpuno novih stvari i jednom preradom jedne stare pjesme sa drugog dema banda biti će snimljen krajem iduće godine, a to će biti objavljeno na nekom mediju. Ja bih na vinil, ali vidjet ćemo koje će nam se mogućnosti otvoriti.

30 godina scene. Možes li se sjetiti i ispričati na koji način si došao u kontakt sa underground scenom i glazbom? Koji ti je bio prvi koncert te vrste kojeg si gledao?

Uh.. Inače se stvarno svojski trudim da se prisjetim nekih stvari iz prošlosti.. Recimo ovako: prvi dodir sa underground scenom kod mene je uslijedio dosta kasno, obzirom da sam bio na školovanju u vojnoj školi u onim godinama kad se underground intenzivnije počeo širiti bivšom državom (Jugoslavijom, za mlađe), znači 1984-1986. Sve je bilo prlično otežano i teklo je jako sporo, nije kao danas bilo interneta, emaila, mp3ca i slično, sve se odvijalo pismima, paketima, audio kazetama i slično.Nama metalcima je orijentir bila uglavnom Ljubljana, gdje je underground scena bukvalno eksplodirala, i sve što smo mogli nabavljati od underground muzike, fanzina i ostalog nabavljali smo ili iz Ljubljane ili iz Trsta. Mi smo samim nastankom banda upali u tu underground scenu, iako kažem, sve je to teklo jako jako usporeno u odnosu na današnju brzinu razmjene podataka.

Prvi koncert nekakvih nezavisnih ili demo bandova kojem sam prisustvovao je jedan bizarni koncert koji se održao u mjesnoj zajednici „Veruda“ u Puli, ja sam bio u šestom ili sedmom razredu osnovne (znači 11-12-13 godina), koncert se svirao usred bijela dana, recimo u podne, a svirali su punk band Plakati (sa mladim Todorom na vokalu) i Gustaph Y Njegovi Dobri Duhovi (prethodna New Wave/Post Punk preteča današnjih Gustafa). A što se tiče stranih koncerata, to neću zaboraviti dok sam živ, Ljubljana, 13.3.1987. Kreator na turneji za Pleasure To Kill album.

Prošlo je ako se ne varam oko 6 godina od zadnje aktivnosti benda. Tada ste dosta svirali live, kako to da se odjednom više ništa nije čulo za vas? Je li ova postava benda definitivan povratak ili samo kratak bljesak?

Hm, to je jedno pitanje koje je meni vrlo bolno, obzirom da se prethodna postava doslovno raspala na pozornici u Zagrebu 2.4.2011. Sve je bilo dobro krenulo, svirali smo dva nevjerovatna koncerta u Šidu i Puli u kolovozu 2010, a onda je Karlo otišao studirati u Rijeku i izašao iz banda, a onda je dolaskom novog basiste u band nešto jednostavno puklo, ne želim ulaziti u detalje jer je to sad već prošlost, uglavnom, odnosi u bandu su se drastično pogoršali.Svirali smo koncerte na kojima smo doslovno bili podijeljeni u dva klana u bandu, i to nije moglo biti ni završiti dobro. Što se mene tiče, prestali bi svirati već 2010, ali sam bio obećao jednom beogradskom bandu da ćemo im srediti svirku u Hrvatskoj, a ja sam takav da kad obećam nešto, to ću i ispuniti, pa makar na svoju štetu. Tada se desilo upravo to. Srpski band je odsvirao dvije svirke u Hrvatskoj sa nama kao predgrupom, ali mi smo na pozornici zajedno bili prisilno. Ja sam rasturio band i mislio sam da više od toga neće biti ništa. Nakon dosta vremena, odlučio sam probati pronaći nove članove, ne bi li možda uspjeli oživjeti band. I uspjelo je. Ova ekipa koja je sada je jako dobra i dobri smo prijatelji i imamo planove na kojima radimo, što znači da ćemo neko vrijeme (nadam se što dulje) nastaviti sa aktivnim radom. Definitivno smo se vratili, to dokazuje i materijal kojeg smo upravo snimili.

full

Kada ce opet uslijediti neki live nastupi? Jel te jos uvijek pere trema prije nastupa (znam da mene pere hehe)?

Pripremamo set-listu sa samo 5-6 starih pjesama, dosta mi je vječnog ponavljanja nekih stvari, a i vrijeme je da publika dobije i novog materijala od nas. Promovirat ćemo i ovaj EP, a pošto volimo inače svirati obrade, vjerovatno ćemo nabaciti još pokoju obradu. Mi bi sa live nastupima krenuli sutra, ali ipak treba srediti neku set-listu, pa mislim da ćemo pred publiku vrlo, vrlo skoro. Što se treme tiče, vjeruj mi, nikad je nisam imao/doživio. Prilikom mog prvog javnog nastupa sa cover bandom Kronos, jedva sam čekao da se popnem na pozornicu.

Kada si živio u Puli, znam da je u ratno doba tamo gostovao Carcass kao jedan od rijetkih stranih bendova koji su se usudili doći svirati u RH. Jesi li bio na tom koncertu?

Taj koncert sam ja organizirao  . Upoznao sam se sa Carcass na koncertu u Šempetru pri Gorici 1990, i dali su mi broj njihovog managera da dogovorim svirku kod nas (sad sam se u jednom trenutku našao u nedoumici što da napišem, Jugoslavija ili Hrvatska, budući da je tad još bila Juga i nije se nadzirao nekakav rat). Čuo sam se sa Martinom (managerom Carcassa) i dogovorio svirku. Poslije svirke sam bio 2000 njemačkih Maraka u minusu, ali je koncert stvarno bio veličanstven, i dakako da napomenem, prvi strani band ikad u neovisnoj Hrvatskoj. A Carcassima svaka čast na neustrašivosti, iako je postojao jedan trenutak kad me Mike Amott pitao na kolikoj udaljenosti zračnim putem se puca, ja sam mu odgovorio oko 100-150 km, po izrazu lica se jasno moglo vidjeti da mu nije bilo svejedno, hahahah…

Tih godina sam se htio baviti dovođenjem bandova, pa sam nakon Carcassa, a radeći kao voditelj programa u pulskom Rock Clubu „Uljanik“ organizirao još par zanimljivih koncerata, poput paketa Macabre-Brutal Truth-Pungent Stench, zatim paket Slapshot-Ignite- Growing Movement, pa Disharmonic Orchestra, Fleshcrawl, Sickening Gore, MDC, a pripomogao dovođenju Anti Nowhere League u Pulu. Nakon toga sam prestao.

Koliko znam, ti si jedan od osnivača benda Antitodor koji je nedavno proslavio 20 godina postojanja, pa ispričaj nam nešto o tome?

Prava priča je da sam htio svirati bubnjeve u nekom bandu. Budući da je bilo najjednostavnije svirati punk rock(možda i nije, ali sam se vodio tom mišlju), odlučio sam osnovati punk band. Hatross (kako se zvao Devastation od 1991-1997) je tada bio hiperaktivan, osim što smo redovito svirali, imali smo i dva side projekta, Leukkemiaa, i ovaj punk band. Moja ideja je bila da sviramo osnovni izvorni Punk Rock, da budemo nas tri iz Hatrossa plus jedna od punk legendi grada. Moja zamisao je bila da to bude Matozan Mirko-Mate, legendarni pjevač Sinova, s kojim sam između ostalog radio na limariji u pulskom Tehnomontu. U srpnju 1995 dobivam poziv za vojnu rezervu i osnivanje banda se odgađa. Dok sam u rezervi stiže mi vijest da se Mate predozirao i umro. Na jedno vrijeme me prošla volja za bandom, ali sam ubrzo sasvim slučajno sreo Todora i pomislio da bi on mogao pjevati, pošto je jako davno već pjevao u Plakatima. I krenulo je. Ubrzo nam se priključio i Čongy na gitari i to je bilo to. Predložio sam ime banda 76ers, nije prošlo, onda sam predložio Todor i Antitalenti, a onda je Todor predložio Antitodor i Talenti, i tako je ostalo. Nakon prvog snimljenog dema koji je postao instant hit u Puli, na prvom koncertu su svi znali sve tekstove napamet (???). Todor je tada počeo davati izjave u stilu „Mi smo bolji od KUD Idijota“ i takve fore, ja sam popizdio i skratio ime banda na Talenti. Ubrzo je sve otislo u kurac, taman kad smo snimili materijal za nekakav split-LP. Napravili smo čistku u bandu, maknuli Todora i Čongya, na Todorovo mjesto došao je jedan lik koji je, da ne pretjeram, jednostavno bio daleko od onoga što je trebalo ovom bandu, i cijela stvar se rasplinula.

Nedavna proslava je zapravo trebala biti 18 godina, jer se 2 godine ovog banda koji je prethodio Antitodoru jednostavno ne mogu računati. A što se tiče osnivača, osnivači su tadašnji Hatross (Alex, Veco, Chriss). Sve ostalo je došlo kasnije, i svaka druga verzija je laž.

Jesi li poznavao pokojnog Tustu iz Kud Idijota? Ima li neki moment iz povijesti pulske scene kojeg se rado sjećaš?

Naravno, bili smo jako dobri prijatelji (dakako sa cijelim bandom), svirali smo više puta skupa, i kad god su dolazili u ove krajeve, Sale me uvijek zvao na pozornicu da sa njima otpjevam „United rakija…“ sa Tustom. (Usput, KUD Idijoti su ovu stvar od S.O.D. počeli svirati nakon što smo je mi snimili kod njih za naš prvi demo). Dotukao me njegov odlazak, svaki put kad odem u Pulu odem do njegovog groba..

Nema nekih posebnih trenutaka sa pulske scene koje bi naveo. Mozda bi još sekundu o Tusti: kad smo 2010. svirali na Viva La Pola festivalu, iste večeri su svirali i KUD Idijoti. Te večeri su bili fantastični, nikad ih nisam vidio tako sjajne, zračili su nevjerovatnom pozitivom te večeri. Skakao sam s desne strane pozornice i u jednom trenutku, za vrijeme nekog Saletovog sola, Tusta siđe sa pozornice, zagrli me i poljubi po obrazu. Trajao je nekoliko sekundi taj zagrljaj, ponavljam, totalna pozitiva….To je bio zadnji put da sam ga vidio. Nesvjesno, pozdravili smo se zauvijek.

devastation-alex-i-tusta

Mozes li povuci neku paralelu izmedju hrvatske/yu scene kasnih 80ih i ranih 90ih i današnje?

Ne, teško je to. Uspoređujemo dva dijametralno suprotna vremena, Jugoslavija (neimaština, bez interneta, mobitela, mp3ja, Fejsa, Myspacea, i sva moguća moderna pomagala) i Hrvatska u kompjutersko/internetsko vrijeme. Već sam rekao da smo sve radili neusporedivo sporije, teže i nesigurnije, bilo je tada puno bandova ali opet neusporedivo manje nego sada. Nije bilo toliko studia, skoro pa prijenosnih, sve je danas lakše, maltene sam i kod kuće snimiš demo, ne tražiš izdavača nego si sam izdaš i distribuiraš… tek izgovarajući ovo vidim koliko je nama bilo teže bilo što učiniti…

Jedino što mogu sa sigurnošću reći je da je interes publike bio puno veći. Razlog tome je manje koncerata, pa su svi bili zanimljivi i samim time publika je bila puno manje izbirljiva, kao na primjer danas.

Postoji li nešto što bi promijenio kada bi se mogao vratiti kroz vrijeme?

Postoji, samo ti web prostor nije dovoljan da to ispišeš. Vezano za band, sigurno bi sve u prvih par godina učinio puno drugačije. Prije svega ne bi otišao u onu prokletu školu, pa bi band postojao od 1984. Od toga proizlazi još tisuću stvari koje bi promijenio. Ali eto, vrijeme se ne vraća i što je bilo je bilo. Potrudimo se da unaprijed ne učinimo iste ili slične greške. Dobra lekcija.

devastation-druga-postava

Tipično fanzinaško pitanje za kraj: molim te da nabrojiš 5 albuma koji su na neki način imali utjecaja na tvoj život?

Ne može 5. Minimum 10, i to jedva. I to samo remek djela. Još bi mogao minimum 5 komada nabrojati.

MOTORHEAD – NO SLEEP TILL HAMMERSMITH

Album koji me muzički usmjerio za cijeli život. Točno pamtim i datum kad sam ga dobio, 05.11.1981. Od prvog zvuka brutalnog Lemmyevog bassa, znao sam da je to to. Fantastičan album.

DEEP PURPLE – 24 CARAT

Sa ovim albumom sam spoznao što je Hard Rock, i da je to ono što želim od muzike. Dakako, imao sam 8-9 godina kad sam dobio tu ploču, i oduševio sam se snagom muzike Deep Purplea. Negdje u to doba sam dobio i „Paranoid“ od Sabbatha, ali me ta ploča nije „dotaknula“ (kao ni išta drugo od B.Sabbatha). Purple su mi bili kudikamo snažniji.

BIJELO DUGME – ŠTA BI DAO DA SI NA MOM MJESTU

Imao sam cca 6 godina kad mi je u ruke došla ova ploča. Obožavam je i dan danas.

TYPE O NEGATIVE – BLOODY KISSES

Ne volim Gothic Metal, ali obožavao sam Petera Steele-a, još iz doba Carnivore-a. Ova ploča je vrhunac Type O Negative-a, sve je vrhunsko, pjesme, tekstovi, produkcija. Apsolutno savršenstvo.

ŠARLO AKROBATA – BISTRIJI ILI TUPLJI…

Obožavam ovaj album. Jednistveni band koji je bio sto godina ispred tadašnje muzike. Ovaj album je apsolutno ludilo, nešto neviđeno do tada, ali i neprevaziđeno do dana današnjeg.

ATOMSKO SKLONIŠTE – ATOMSKA TRILOGIJA (LIVE)

Za ovaj odličan live album mojih ex-sugrađana me veže jedna anegdota: bio sam susjed sa bubnjarom(tadašnjim) Sašom Dadićem, i na dan kad mu je stigla ploča, došao je do mog starog (koji je inače bio dobar sa cijelim bandom) jer smo mi imali gramofon, a on ne. Preslušali smo po prvi put live album zajedno, pa nam je on komentirao snimke… nevjerovatna uspomena.

SCORPIONS – TOKYO TAPES

Scorpionsi su i inače band mog života, ali posebno njihova faza sa Uli Rothom na gitari, a to je 1974-1978. Albumi koje su izdali tada su savršenstvo Hard Rocka, a Tokyo Tapes je live kompilacija sa svih tih albuma. Naježim se svaki put kad slušam taj dupli LP.

DISCHARGE – HEAR NOTHING SEE NOTHING SAY NOTHING

Nakon Motorheada, htio sam nešto još žešće i ovaj i slijedeći album su bili albumi koji su me zapravo izbacili u svijet Speeda, Thrasha i Hardcorea. HNSNSN je brutalno intenzivan album, toliku snagu in-your-face bez ikakve zajebancije i trikova nisam osjetio nikad više kod nikog.

VENOM – BLACK METAL

Ovaj album je sa Discharge (nabavio sam ih oba istovremeno) album s kojim sam definitivno uletio u Speed i Thrash Metal (ali ne i u Black, jasno). Za Venom sam čuo preko jugoslovenskog teen-časopisa „ITD“, u jednom broju je izašao poster i tekst o njima, pojma nismo tada imali što je Speed Metal, i sa prvim tonovima ploče, momentalno je nas nekolicina u Puli bila zaražena time. Kad smo odnijeli ploču DJu, čovjek je pustio i većina je pobjegla iz dvorane za rukama na ušima hahahaha…

QUEEN – A NIGHT AT THE OPERA

E, to je zvanično moja prva strana Hard Rock ploča, dobio sam je pod bor za Božić 1975. Sam album je njihovo remek djelo kojeg i dan danas bez problema zavrtim po 3-4 puta na repeatu.

Eto, to je to. Hvala na interesu i na ustupljenom prostoru, nadam se da se vidimo na koncertima. Pozdrav!!

 

Interview-Gera(Hellback, Fight Back, Masakrist…):Priča o životu na underground sceni!

Geru iz Požege znam dugi niz godina, pošto smo otprilike u isto vrijeme početi brijati tu underground glazbu i scenu. Prvi put sam za njega čuo kada sam gledao i slušao njegova tadašnji bend Bad Justice, kada smo se počeli družiti sa Požežanima i njihovom scenom. Svirao je stvarno u velikom broj bendova, da nabrojim samo neke, a to su Hellback, Dislike, Fight back, Nuclear Altar, Bad Justice,…), radio fanzine i kroz godine nagledao se i naslušao svega i svačega unutar undeground voda. Ovo nije interview samo o jednom od njegovih bendova, ovo je na neki način razgovor dvojice prijatelja o raznim stvarima.

Kada i kako si došao u dodir sa underground scenom i ekstremnijom glazbom? Koliko znam Požega je imala punk scenu i u bivšoj državi, a koliko znam dosta vas je počelo u nekim metal vodama?

Pozdrav care. „Metalac“ sam postao negdje u sedmom razredu, dakle cca.87. godine. Znači pubertet, neki su kao brijali na pank, a mi neki na metal. Moj frend iz razreda je bio metalac već godinu dana pa sam za njim i ja pošao tim putem. Nisam kurca kužio, mislio sam da je svrha postići što veću buku, i znam da smo odmah kao brijali na bučnije bendove tipa S.O.D., Tankard, Anthrax…ali u stvari nam je više pasalo ono što smo razumjeli, znači Čorba, Osmi putnik i Dr.steel, ali željeli smo valjda djelovati opasnije. Sada kada gledam S.O.D. i Master of Puppets sam slušao maltene u real timeu, ha ha.

Da, Pž je imala scenu od prvog dana, rukopotezno povlačilo je bilo cca prvi val panka u ex yu brijem, ali ono što je nama ovdje zanimljivo se počelo rađati s Apatridima i Amenom recimo srednjih i kasnih 80-tih godina, ta neka diy hc scena. I uz pomoć našeg mentora Kktza je jedna talentirana generacija skontala daje glupo biti pravi metal muzičar kad moš bit slobodni pank umjetnik, tako da je tih „dosta nas“ uspjelo napraviti veliku hrpu pošteno dobrih bendova od kojih ni jedan nije ostvario svoj pravi potencijal, al je brijem ostavio utisak na one koje su nas gledali i upoznali. A to je ono što se broji. A i boli nas kita 😉 forever pank.

Kada sam ja počeo pjevati u bendu, znam taj osjećaj, taj neopisivi entuzijazam, to veselje kada napraviš novu stvar, kada snimiš demo itd…jel te pere isti osjećaj i danas kada sviraš s bendom toliko godina kasnije? U kojim bendovima trenutno uopće sviraš? Što ima u Požegi od aktivnih bendova?

Iskreno prije cca 2 god sam derao u 5 – 6 aktivnih bandova i to sve instrumente tako da sam u jednom trenutku na to gledao kao na negativnu ovisnost, kao pušenje : nešto što moraš odrađivati, a želio bi se riješiti, a ne možeš. Ak kontaš priču. Zbog raznoraznih pizdarija svi ti bendovi su se poraspadali, i neću lagati : iz ove perspektive mi to i štima, nisam nikom odgovoran za probu i za novu stvar i za dogovor oko giga koji se u zadnjem trenutku ne ispoštuje etc. Dakle samo individualno, gdje nikome ni pod razno ne mogu biti kriv. Tako da sam se više bacio na pravi hardkor : biciklistički maratoni hahaha.

gera1

Od bandova dakle iz mrtvih pokušavamo dići Nuclear altar, Kktz, Nani i ja, d-beat ala rani Warwound, i to kratkoročno kao projekt; pokušavam odraditi svoj one man oldskul dm projekt imena Lešinar; nadam se snimiti još koji hip hop Emsi Geksi. Masakrist je on hold, Dislike valjda isto on hold, ostalo od mojih bandova ne radi uglavnom (Fight back, Nonsense, Hellback). Upravo sam izašao iz starog bajkerskog rockmetal banda Vrane ;), a povremeno se skupimo i oderemo gig kao No name, pankrockhace recimo, nazivnik Balkan, podskup : Požega.

U Pž od pravo aktivnih bandova nema ništa, na papiru su tu Dislike, Loš primjer, Masakrist, ali realno ni jedan od njih ne radi kak Bog zapovijeda, ili iskreno – ne radi ništa. Nije bilo dovoljnog priljeva mladih snaga, pa je uz starenje i raseljavanje došlo do toga da priča jednostavno umire (vidi pod Slavonija općenito tema jebiga).

Kroz ono mračno doba rata i nacionalizma i svega što je to nosilo, nekako nas je držalo na životu to što imamo jedni druge kroz fanzine, muziku i druženja na koncertima. Je li hardcore ono što je uspjelo pobijediti mračne ideje u to doba? Kako je bilo sceni u Požegi svirati, imati probe, izdavati fanzine u to doba, iz perspektive blizine fronte i svega toga? Kako si uspio ostati normalan?

Jbga, bio je hardkor preživjeti. Ali realno bili smo djeca tada, i brijem da naše antiwar fore nisu nikoga baš jebale pretjerano. Neš vjerovat ali tada je to i bilo jebeno kreativno vrijeme, mi klinci, oprema 0, znanje 0, al se dero krastgrajndpankdiy samo tako. Visili smo u Šah klubu gdje se znalo dogoditi rafal u zid iz mitraljeza, ili samoubojstvo za poker aparatom, imao sam problema dok sam slikao antiratne grafite po gradu, al pošto sam tada imao 16 a ne recimo 19 god zahvaljujem svevišnjem na tome, jer 3 god razlike bi me lako dragovoljno odvukle na front, a onda il bi bio ptsp, ili mrtav.

Fanzini su u doba 90-ih bilo jedno od rijetkih sredstava komuniciranja scene. Što bi bilo da smo imali to oruđe kakvo je internet u to doba?

Ne znam. Pretpostavljam da bi se priča razvodnila. Ovako su u igri bili samo prave budale i pravi outcasti haha. Morao si grebati da bi išta saznao. Morao si slušati i što ti se nije slušalo jer drugih noviteta nisi imao. Morao si inspiraciju crpiti od Amena i Apatrida jer nisi imao Napalm Death i Hellbastard u Zagrebu, a bogami ni na jutjubu. Morao si svirati na kršu od opreme, ali to si i htjeo, jer bio si dno, bio si hardkor. Sada se bolje svira, bolja oprema etcetc i to je ok, samo eto to sad svatko radi i jednostavno, barem meni, nije opasno. Je lijepo, ali da sam želio lijepo sigurno ne bi zabrijo na to što jesam onomad. I ne, nije scena kriva, kriv sam ja što se dan danas ne mogu 100% udaljiti od nje. Moš me slikat, jebiga 😉

gera2

Požega je oduvijek bila scena sa relativno malim brojem ljudi, a velikim brojem bendova. Svatko je svirao sa svakim, čak i ja koji vas dosta poznam nisam to baš sve mogao popratiti. Povuci neku paralelu Pž scena 90-ih i Pž scena danas?

Evo paralele : onomad nismo imali ništa od opreme, a derali smo neprekidno. Sad imamo svu opremu, ali nitko ne dere. Ostarilo se. Raselilo se. Nije bilo priljeva svježih muzičara. Nikog mlađeg brijem crust ili anarhopank, ili čak pravi oldskul metal ne jebe ni malo. Ne krivim ljude, prava brija je na cajkama. Mame mi, tam se bar pjeva i vrišti. Metalpank kao da je uštrojen. Ili sam samo star i ciničan, nemam pojma. Ja da danas imam 15 išao bih na narodnjake al ziher. Jerbo prave brije vamo više nema 😉

Obiteljski si čovjek, mnogi na sceni kada uđu u obiteljske vode odustanu od svega, počnu se ponašati kao da nisu nikada ni bili dio toga, kao da je sve to bila faza koju su prerasli. Shvaćam da se na neke koncerte više ne stigne i da neke stvari postanu važnije, ali mi nikada nije bilo jasno kako se tako lako digne ruke od svega. Kako to da ti nisi prestao? Jelda da je to nekada poput droge i da jednostavno ne možeš stati?(znam po sebi hihihi).

41 puna baja. Čuj, do prije nekog vremena sam vjerovao bar u tu našu lokalnu scenu. Kao nešto sveto. A onda sam se sjetio svog stiha „ne vjerujem nikome nego samo sebi“. Tako da ako netko povuče priču koja mene uključuje ok, a ako me ne uključuje još i bolje. Ja definitivno više ne vučem ništa. Nisam prestao jer jebiga volim muziku. Evo sad mi s ploče dere Agent orange lp od Sodoma. Oš patetike: nisam ja izabrao hardkor nego je hardkor izabrao mene. Dan danas mi Discharge, Sepultura ili Unutrašnji bunt ježe dlake kad ih vrtim ; volim kad mi poštar donese paket s 2 tejpa ; volim predati paket s pločama na pošti; volim kad uspijem iz sebe istiskati dobar rif, volim na tvom blogu pročitati dobru blast from the past priču…kužiš poantu. Možda se vraćam na onu priču o ovisnosti opet haha, al da, što se mene tiče prave brije ipak ponekad ima, npr dobra Verbalni delikt slušaona s još par njih koji znaju tekstove. A? 😉

Vratimo se na bendove. Svojevremeno si mi rekao da je Hellback vjerojatno vrhunac svega napravljenog po svim bendovima u kojima si bio. Zašto?

Zato jer sam tu radio krast po svome. Dakle krast s utjecajima od Skaven i Hellbastard do Riblje čorbe i Hanke Paldum. Majke mi. Zato što sam u bendu bio s kumom s kojim sam djelio vrlo sličnu viziju krasta. I zato što smo zvučali dobro, bar je nama na probi bilo jebeno. I zato što smo bili i unikatni, dakle krast ali daleko od ikakve scene, koncerata i utjecaja : čista Požega. Volio sam svaki bend u kojem sam bio, a bio sam brat bratu u jedno 15, od hacepanka do doom metala, al ovaj je bio najviše moj.

Koliko se poznajemo, znamo da obojica pamtimo mnogo stvari iz proteklih godina kojih se većina ne sjeća, poput boje korica Dejanovog(Wasserdicht) fanzina, imena članova raznih bendova itd.. je li to blagoslov ili prokletstvo taj scenski nerdizam?

Blagoslov definitivno nije he he.

gera4

Kada pogledaš unatrag, ima li koja stvar za kojom danas baš jako žališ i koju bi, da možeš promijenio i postupio drugačije?

Ima : dok sam imao dobru plaću nisam zbog hace principa želio uzeti bajk od 1000e. Sad mi je takav bajk neophodan, al imam malu plaću. Eto, od bitnog za moj osobni hardkor mi je žao što si nisam uzeo jebenu skupu trkaćicu 

Sada za kraj, molim te, znam da je teško pitanje, al nabroji mi 5 albuma koji su na neki način imali veliki utjecaj na tebe.

He he. Sepultura – Arise. Samo netko tko je bio tu u to vrijeme može shvatiti koliko je Sepultura onomad bila bitna i jaka. Dan danas imam i cd i vinil. I najjače – intenzitet ne pada, samo raste. Max, Igor, Andreas i Paolo jr na vrhuncu moći. Sacrilege – Within the prophecy. Kad netko kaže krast meni je to to. Dakle oldskul metal krast izrastao iz total panka, eterični rifovi, ritmovi i ženski vokal. Totalna statika, band koji riflja na 1000%,a ne pomiče se s mjesta. Misa. Slayer – Hell awaits. Jedan slejer sam morao staviti, a ovaj mi najopakiji. 85-ta, a sleki dere proto death metal, sve zvuči ko bolje snimljena proba (dakle savršeno), pustiti si ovo s vinila je ono, ev naježilo me od pomisli. At dawn they sleep stvar apsolutni hajlajt ploče, a i 80-te metala. Ne pretjerujem. Nikako nemojmo zaboraviti naj intro ikad u album – uvodni rifovi hel evejtsa su, uh. Uh. Nausea – Extinction. Krast gdje svaki od 5 članova daje unikatnost. Vrlo anholi band u principu. Band koji je najviše na mene utjecao muzički mislim. Not so easy listening. I peto mjesto – first ten albums of Riblja čorba. Mislim da s tih 10 albuma nema ni jedna pjesma koju ne bih znao otpjevati. Mada neke nisam slušao godinama, pa ti sad vidi.

To je to. Tenks na interesu, nadam se da nikoga odgovori neće naljutiti, stvari su takve kakve jesu i jebiga. Pozdrav Čakovcu i svekolikom čitateljstvu, niti ispljuvak krvi neće ugroziti želju za slobodom!

Interview-SEKTA-apokaliptična trash punk energija!!

Sa bendom SEKTA iz Osijeka susreo sam se prije nekih godinu i pol dana kada smo zajedno svirali u Tom klubu u Požegi i njihova kombinacija trasha i punka u stilu nekih starih bendova me odmah osvojila. Ubrzo nakon toga slušao sam njihov demo kojeg možete još sad naći na njihovoj bandcamp stranici, a uskoro im izlazi novi album povodom kojeg je bila prilika da porazgovaram sa gitaristom Sotom i vokalom Žižekom.

Zanimljivo ime benda, ja sam si protumačio da ste ime dali kao neki oblik undergrounda, svi smo mi SEKTA, tako sam si ja to protumačio. Jesam li u krivu?

Mislim da nitko od nas nije razmišljao o značenju imena, jednostavno nam je zvučalo dobro i možda malo zbog nastajanja nekih drugih sekti poput ” U ime obitelji”. Iako nam tvoje tumačenje zvuči bolje 🙂

Kako stoje stvari s novim izdanjem? Slušao sam demo koji je objavljen i mogu reći da sam bio impresioniran apokaliptičnim trash hardkorom kojeg sam čuo. Osijek je uvijek stajao kao neka vrsta melodične punk prijestolnice. Kako to da ste se odlučili za ovakav stil? Jel to neka amalgamacija svega što su članovi svirali u prijašnjim bendovima?

Stil je kombinacija muzike koju vole članovi benda, album bi trebao izaći do kraja godine tu nam je pomogao sa snimanjem Domagoj “Domba” Filaković  iz Diverzije i dečki iz Debelog Precjednika sa pojačalima i opremom pa im ovim putem još jednom zahvaljujemo!

Ovo pitanje postavljam svim sugovornicima. Kako si došao u kontakt s ekstremnom glazbom i underground scenom? Koji ti je bio prvi koncert takve vrste?
Žižek : ’96. MZ Sjenjak koncert osječke punk grupe Pučka Kuhinja.
Soto : prvog se nemogu sjetiti, ali najdraži definitivno Motorhead  u Puli 2002.
sekta1
Vaša glazba je prilično ljuta kao i tekstovi. Kako gledate na uspon desnice u Hrvatskoj, kao i na izbjegličku krizu, znam da imate pjesmu sa novog albuma vezanu za tu temu?
Mislimo da tekstovi nisu ljuti, više odraz razočaranja kamo ovaj svijet ide. U Hrvatskoj mi se “lijevi” i “desni” podjednako gade. Zamisli kad te rat otjera na drugi kontinent gdje te nitko ne želi i svi te smatraju potencionalnim teroristom…
Kakav je život u Slavoniji? Je li baš sve tako crno kao što se u medijima piše? Jesu li svi otišli u inozemstvo kao što vijesti kažu?
Preko ljeta sparina i komarci, zimi je užasno hladno. Još nisu svi otišli, ali vjerovatno hoće.
Nedavno sam čuo od jednog momka iz Osijeka, aktivnog u jednom bendu, da u Osijeku jednostavno nema klinaca, odnosno bendova sastavljenih od mlađih ljudi, te da će ako se tako nastavi scena tamo jednostavno odumrijeti, jer nema tko preuzeti i nastaviti. Je li to istina?
Rekli bismo da je istinito, ne da nema bendova sastavljenih od klinaca, nego nema klinaca ni u publici. Ja već  20 godina gledam jedne te iste ljude na koncertima.
sekta2
Hoće li novi album izaći za neki label i u kojoj mjeri ste spremni eventualno kompromitirati stvaralaštvo i politiku benda za suradnju s labelom?
Za sada sve radimo sami,a ne vjerujemo da će uskoro biti nemoralnih ponuda koje će kompromitirati  stvaralaštvo i politiku benda.
Kako stojite s koncertima? Svirate li puno live? Jeste li svirali gdje u inozemstvu? Je li kakav tour u planu?
Mi smo jedna neorganizirana družina. Trebaš vidjeti koliko nam treba vremena da se dogovorimo oko probe, a kamoli koncerta, ne sviramo često koliko bi htjeli i zbog poslova  dosta je komplicirano uskladiti četiri osobe sa različitim smjenama 🙂
Nabroji pet albuma koje bi odnio sa sobom na pust otok!
Žižek:   Bilo kojh  pet albuma od Dead Moon
Soto:     Black Sabbath – Black Sabbath
              Dissection – Storm of the light’s bane
              Toxic Holocaust – An overdose of death
              Death – Scream bloody gore
              Nuclear Assault –  Game over
              Slayer – Show no mercy
Hvala na razgovoru, za kraj tipično fanzinaško pitanje, ima li nešto što bi možda htio dodati, a nisam te pitao.
Hvala tebi, pozdrav svima  od nas Sektaša. Mir i ljubav 😉

The Power Of The Underground