(gig report)Petroleum Beat Motorock Festival-Lendava(Slo) 26.05.2017.

Konačno je došao i taj dan kada će zaživiti najnoviji festival u ovom dijelu Slovenije, uz već uhodani Tepih na Paleti. Sjećam se nekada Flatuss festivala u Ljutomeru i odličnih bendova koji su tamo svirali, kao i No Border Jama u Mariboru koji mi je isto bio super. Festivala nikada dosta, kao i koncerata, pa se nadam da će se i iduće godine održati. Ove godine pripremljen je dvodnevni program, petak i subota, a na meniju se stvarno moglo naći za svakog ponešto. Mi smo posjetili prvi dan, koji je bio rezerviran za hardcore punk i metal.

Naša mala četveročlana ekspedicija je krenula na festival zbog poslovnih obveza u kasnopopodnevnim, odnosno ranovečernjim satima, iako je program počeo prema satnici već od 16:00. Uz kraće zaustavljanje radi snabdijevanja osvježenjima stigli smo na festival u obližnje Petišovce kraj Lendave bez nekih dužih zajebancija i čekanja na granici. Samo mjesto održavanja festivala je speedway stadion u malom selu Petišovci kraj Lendave, isti onaj na kojem se održava i Tepih na paleti, ali unutar samog stadiona. Kada smo stigli, parking meštar volonter nas je uputio da na livadi nađemo parking i po broju automobila smo vidjeli da se nije okupio veći broj posjetitelja, dobro, rekoh sebi, petak je, dan je još, a subota ionako donosi bendova za šire mase i ukuse posjetitelja kao što su Laibach, Let 3 i mnogi drugi. Na livadi koja je služila kao parking smo sreli i drugi dio čakovečke ekipe, pa smo se zajedno kvalitetno podružili.

Što se tiče bendova, nastup mađarskih Hellfreaks koje sam želio čuti/vidjeti sam nažalost propustio, jer su svirali u ranijem terminu kada mi još nismo pristigli na festival. Prvi bend koji sam čuo kada smo stigli je mađarski Pokolgep koji su svojevrsne legende mađarske heavy metal scene sa nebrojenim nizom godina rada, hrpetinom albuma, i jako brojnom i vjernom publikom. Mene se njihov otprilike jednosatni set nije baš dojmio, nekako su mi bili premekani za power metal, više onako hard rock i nisu me se dojmili. Drugi bend i jedan od onih zbog kojih sam došao, bili su slovenski Odpisani, na neki način domaćini ovog festivala. Prvi puta sam ovaj bend gledao uživo daleke 1996.na Tzcha open airu u Čakovcu kojeg su radili Teo Petričević i Neno Martinec i od tada ih volim. Prije nekoliko godina izdali su odličan album Šah Mat i na jednoj od promocija albuma u Črenšovcima u Sloveniji smo i mi svirali. Za vrijeme seta Odpisanih publika se lagano punila pred binom, a bend je opako rokao svoj set metaliziranog hardcore punka sa političkom porukom, ali i odličnom dozom zajebancije.

IMG_20170526_214604

Redali su stvari sa još uvijek aktualnog albuma kao što je jedna od meni omiljenih Na grmadi, a i ostale iz svih perioda benda. Odsvirali su i odličnu novu pjesmu Marsovci koja će se nalaziti na novom albumu kojeg pripremaju i jako se radujem jer sudeći po ovoj pjesmi, materijal će sigurno biti super. Pripremili su i iznenađenje jer su u suradnji sa Irish Robom iz Exploited i Robbiem, gitaristom Exploited roknuli UK 82, naravno obradu Exploited. Atmosfera dobra, hardcore energija u zraki i odlični Odpisani pripremili su nas za jednog od headlinera, a to je Exploited. Nažalost, kao i nedavno u Zagrebu, bend je nastupio bez bolesnog frontmana i ikone benda Wattiea koji se oporavlja od infarkta koji ga je udario na jednom od gigova nedavne turneje. Irish Rob, basist benda se sasvim odlično snašao u ulozi frontmana i ekipa se odlično zabavljala uz bend kojem se na licima vidjelo da im je jako ugodno i drago svirati iako je Wattiea zadesila bolest. Svirali su praktički sve hitove, poznate i manje poznate kao što su Troops of tomorrow, Alternatives, Porno Slut, Beat the bastards…

IMG_20170526_230032

Ne mogu se svrstati među fanove Exploiteda, jer su me uvijek više furali neki drugi punk hardcore bendovi i nisam ih nikada pretjerano slušao, niti volio, ali ovaj nastup benda bio je sasvim dobar. Na vokalu su malo pomogli i gosti poput Boruta iz Odpisanih i naravno, na kraju publike koja je napunila stage za vrijeme Sex and Violence.

IMG_20170526_230028

Nakon nastupa Exploited došle su nakratko jake snage slovenskih plavaca odnosno policije koji su nekog tražili koliko sam shvatio radi paljenja bengalke za vrijeme nastupa Exploiteda, ali su se brzo razišli, a na stage je stupio drugi headliner slovenski Pankrti. Ovaj legendaran punkrock bend predvođen Perom Lovšinom slavi 40.obljetnicu benda i svirali su svoj set punkrock himni, no ja sam okolo zujao ne mogu reći da sam baš pratio njihov nastup, ali ekipa koja ih je gledala se odlično zabavljala. Jedino je mali bed što im je nastup počeo praktički pred desetak ljudi, no to se ubrzo popravilo. Gledao sam ih i slušao 2015.na Špancirfestu u Varaždinu i ne mogu reći da su me baš nešto impresionirali tada, pa nisu ni sad.

IMG_20170527_003014

Došao je red da zadnji bend zatvori prvi dan festivala, a taj zadatak je pripao još jednom legendarnom punk bendu, a to je srpski KBO! Predvođeni neuništivim frontmanom Vujom, rokali su praktički sve stare hitove benda koje smo slušali kao klinci. Redale su se Za jedan korak, Perspektiva, Moja sloboda, Prošlost, Per aspera.. i naravno na kraju i legendarna stvar Samoća koju smo i mi svirali, a čuo sam je toliko puta po gigovima u interpretacijama skoro svakog punk benda na sceni, pa je bilo jako lijepo konačno čuti originalne tvorce pjesme kako drmaju originalnu stvar. Nije bilo baš nešto komunikacije s publikom i djelovali su prvi dio seta prilično neraspoloženi, no to se ubrzo promijenilo. Meni su bili super, prvi puta sam ih sada gledao i slušao uživo.

IMG_20170527_013803

Koncerti su za prvi dan završili, a na programu je još bio striptease koji se meni činio više kao live porno, te DJ Vuk. Parti se nastavio za neke od nas do jutarnjih sati i sunca, pa još ližemo rane. Sve u svemu, zahvaljujem ekipi koja je organizirala i radila mukotrpno na ovom festivalu i nadam se da će festival postati obavezna stanica svake godine.

 

Trening za umiranje

trening za umiranje

Mada sam o ovom bendu već pisao u ovom zineu i mnogi znaju za moj gorko sladak odnos s ovim bendom. Na pisanje ovog teksta potaklo me to što sam nedavno pročitao konačno knjigu Aleksandra Dragaša, nazvanu po pjesmi Hladnog Piva-Trening za umiranje, koja je biografija prvih 20-ak godina karijere ovog prije punk a sada više rock benda iz Gajnica.

Zašto gorko-sladak odnos? E, pa zato što mi je koncert ovog benda daleke 1994.u čakovečkom Klubu bio prvi punk koncert kojeg sam pohodio i danas ga se sa sentimentom sjećam kao prvog, ali ono, mitološkog punk koncerta moje “karijere” polaženja koncerata i festivala. Pio sam uz ovaj bend, volio, urlao njihove tekstove, i mogu reći da su njihovi albumi “Džinovski” i “Gad” tekstualno imali ogroman utjecaj na moje odrastanje i formiranje kao osobe. Isto tako, njihov četvrti album “Pobjeda” mi se zauvijek osim po odličnim pjesmama utisnuo u sjećanje kao jedan od zadnjih albuma koje sam slušao sa mojom mlađom sestrom koja je poginula nedavno nakon što je album izašao. “Šamar” kao odličan album opet nosi u meni neke druge uspomene sa granice mog postajanja odrasle osobe. Bio sam barem jednom na gigu Hladnog piva nakon izlaska svakog od ovih albuma i uvijek mi je bilo jebeno odlično.

To je sladak dio,  a sada je red na onaj gorči dio. Nakon “Šamara” nekako su mi se izgubili, kao neki scenski elitist smatrao sam da su njihovi izgubili neki underground dodir, previše šminkera i seljaka je počelo pohoditi njihove koncerte i nisam se više osjećao dobro na njihovim gigovima. Do novog albuma koji mi je opet odličan odnosno “Dani zatvorenih vrata” istodobno sam ih volio i mrzio. Sada ih opet volim, ta mržnja i neki moj scenski elitizam se izgubio na pragu moje četrdesete godine života i konačno mogu reći nakon slušanja da mi se novi materijali sviđaju jednako kao i stari. Što sam pročitao u knjizi?

Moja osnovna zamjerka knjizi je da nije ni biografija benda, niti osobna Aleksandrova priča o njegovom životu, vezana paralelno uz bend, nego nešto između. Znate ono, nije ni, nije ni! Morao je odrediti po mom mišljenju bolje u kojem smjeru će knjiga ići, jer na kraju nije ispalo baš dobro. Nemojte me krivo shvatiti, knjiga je zanimljiva za čitanje i jedinstven dokument jedne ere jednog, pa možemo reći od najznačajnih bendova hrvatske rock scene od 90-ih naovamo. Kada sam pročitao u knjizi koliko se bend naradio i koliko govana najeo do uspjeha, koliko truda i odricanja kao u najnapetijem filmu, drago mi je eto da je dečkima uspjelo. Priča o uspjehu i trudu ne razlikuje se od priče nekih drugih bendova koji su u svijetu uspjeli na sličan način, ali je ipak poprilično jedinstvena za naše prostore. Nikada nisam mogao biti objektivan prema stvaralaštvu ovog benda, iako sam ih jedno vrijeme mrzio zbog toga što su postali, skidam im kapu do poda i nakon svega, svih tih godina, mogu reći da sam fan i hvala im na nekim pjesmama i albumima koji su utjecali na mene kroz moje formativne godine. Iako je ovo zine posvećen undergroundu prvenstveno, iako se više ne mogu nazvati punk bendom, mislim da ovaj članak itekako ima mjesto u ovom zineu.

Music reviews:DIE TOTEN HOSEN-Laune Der Natur/HAVOK-Conformicide/SIROVA SMJESA-Trovanje Mladeži

DIE TOTEN HOSEN-Laune Der Natur(JKP Gmbh&Co KG)

cover-laune-pnl

This legendary German punkrock band from Dusseldorf has a new studio album out after five years. This is already studio album number 16 in this bands rich career since 1982. full of ups and downs. Some people in the scene doubt and discuss how much punk is left in this band, but I think that Campino and company still have some dynamite in their old bones. The album is opened by strong and melodic “Urkrall” which is just perfect. There is some reggae influence in “Wannsee” which is kinda boring song for me. “Unter den Wolken” is a single which preceded the album but they could choose a better song from the album to make it a single announcing the new album. There are also some political lyrics so Hosen can remind people that they are still a punk band through songs like “Pop und Politik”. The title song is anthemic, just perfect for live arena singalong. The ballads are also kinda trademark of this band and “Alles passiert” is no exception. This is one of better Hosen ballads. the strongest song on this record in my opinion is “Wie viel Jahre(Hasta La Muerte)” because the lyrics and melodies of the music are just perfect. I also must say that “Lass loss” kinda reminds me on “Bonnie and Clyde”. Congratulations, Die Toten Hosen, you made it again! Good record!

8/10

http://www.dietotenhosen.de/

 

HAVOK-Conformicide(Century Media)

conformicide-cover

I just cant believe it! The energy, the aggression, the anger, the album just finished playing and I am still jumping all over the room. This is the fourth studio album by these trashers from Denver, Colorado and the album is just perfect from the first to the last riff. The album contains 11 songs and one Pantera cover(“Slaughtered”). This band formed in 2004.and since then they tear through the stages and put out some of the best trash metal that I have heard. The song lyrics are political but they also deal with some personal issues. The riffs are catchy but also enough melodic and agressive to have a just perfect measure of both. The vocals are angry and pissed off all the time, but the fit in with the song structures perfectly. To me the singer sounds like a mix of Bobby Blitz(Overkill) and Udo Dirkschneider(Accept,Udo). Check this album out because it will quickly become on of your favourite albums!

9/10

havokband.com/

http://www.centurymedia.com/

 

SIROVA SMJESA-Trovanje Mladeži

cover

This is the first studio output by Croatian punkrock duo featuring multitalented instrumentalist Jadran Ranj(Na Minimumu) who plays guitars and programs drum machine and Renato Posavec(vocals). This guys never met in person but they somehow clicked together through Renatos lyrics and Jadrans riffs. The album contains 9 songs sung in Croatian language, the music prevailing on this album is punkrock but there are a lot of more complicated song straucture influences so dont expect it to be simple! The vocals are in my opinion a little too monotonous but I am sure that in time Renato will learn how to sing better. Maybe the vocal lines could follow guitar melodies a bit more. The production is good and you can hear what is playing. As I said, I love faster stuff so this is not so good to me but it is above average record and I am eager to hear the future releases by these guys. Maybe they could somehow form a real band, I am curious how the songs would sound performed live.

6/10

https://sirovasmjesa.bandcamp.com/album/trovanje-mladezi