Interview-Ponor:”Promjena na nekoj globalnoj razini je teška ili nemoguća.”

Ponor je zagrebački bend čiji članovi imaju dugogodišnje iskustvo sviranja i aktivizma na hrvatskoj underground sceni. Svojim prvim albumom “Ovo je kraj” i svojom interpretacijom mračnog hardcore punka odmah su mi zapeli za uho. O pripremi novog albuma i mnogim drugim stvarima pročitajte u ovom interviewu.

Dobrodošli u moj webzine. Moje prvo pitanje je možda malo neobično, jeste li vi sretni ljudi?

Još bolje te našli! Na tvoje prvo pitanje ne postoji jednostavan odgovor. Sreća je vrlo individualna stvar. Svako od nas se nosi sa određenim problemima koji u određenim situacijama prevladaju pa ti život čine težim i pretpostavljam da sreća tada manje dolazi do izražaja. Isto tako, ako kritički sagledavaš okolinu u kojoj se nalaziš, shvaćaš da situacija u svijetu nije bajna pa i to zna biti deprimirajuće.Međutim, svi smo relativno zdravi, imamo puno prijatelja, obitelji s kojima smo u dobrim odnosima, nakupilo se i nešto dragocjenog životnog iskustva, pa ako je to mjerilo za sreću, onda na neki način jesmo sretni ljudi.

Temeljem vašeg dugogodišnjeg iskustva u različitim bendovima, smatrate li se hardcore punk supergrupom hehe?

Baš temeljem našeg dugogodišnjeg iskustva u različitim bendovima se nikako ne smatramo hardcore punk supergrupom. 🙂

Prošlo je dosta vremena od albuma, što je s novim materijalom? Koliko imate novih stvari? Sprema li se novo izdanje?

Novi album je u fazi završavanja. Bit će 8 pjesama. Moramo doraditi još neke vokalne aranžmane, malo uvježbati i sve to snimiti. Planiramo da album bude vani do jeseni.

ponor1

Znam da je zbog političke situacije i sveg sranja u zemlji inspiracija za jedan hardcore punk bend nepresušna. Kako to da u 21.stoljeću kod nas još prevladavaju neki primitivni načini razmišljanja, ultradesničarenje, mržnja, netolerancija…može li se kao razlog jedino navesti neobrazovanost koja je podložna populizmu ili ima nečeg bitnijeg? Kada će 2.svjetski rat u Hrvatskoj završiti?

Uh. Na ovakva pitanja ne bi odgovorile ni stotine disertacija a kamoli mali pank bend. 🙂 Na žalost, primitivizma, mržnje i netolerancije je bilo oduvijek i izgleda de će toga biti zauvijek. Nije problem samo u obrazovanju, nego o svim utjecajima sa kojima se u životu susrećemo. Naime, i obrazovani ljudi mogu biti mrzitelji a u drugu ruku, krajnje neobrazovani ljudi mogu biti puni razumijevanja i empatije. Tu je u igri splet raznih okolnosti… Sistem kao takav, mediji, politika, moć, novac… Sve to oblikuje svijet u kojem živimo. Kaže poslovica: “Zavadi pa vladaj.” Tu sam pesimist i ne vidim nekog bliskog kraja tome. Način na koji se nosimo sa time je da ukazujemo na probleme koji u društvu postoje i da u najmanju ruku sudjelujemo u stvaranju neke zdravije okoline za nas i naše bližnje. Promjena na nekoj globalnoj razini je teška ili nemoguća.

Je li hardcore izgubio oštrinu i sebe u ovo moderno doba? Je li se sve svelo samo na konzumerizam i brzo klikanje miša?

Mislim da hardcore nije izgubio oštrinu. Konzumerizma je uvijek bilo, ali i dobrih hardcore bendova sa dobrom porukom i energijom. Danas su informacije puno dostupnije i stalno smo bombardirani sa njima pa je možda teže među probrati ono što istinski valja.

Pošto ste bend kojem je baza u Zagrebu, dal je bendu iz Zagreba lakše uvjetno rečeno „probiti se“ na hrvatskoj sceni? Lakše naći gigove, biti promoviran, odnosno je li jednom bendu iz debele provincije ma kako dobar bio to puno teže. Ovo pitanja postavljam mnogima i zanimljivo je koliko ljudi različiti razmišlja. Bendovi iz Zagreba uglavnom budu nekako u obrambenom gardu na ovo pitanje, dok drugi različito rezoniraju na ovo.

Pa naravno da je u Zagrebu sve to lakše. Četvrtina ukupnog stanovništva Hrvatske je u Zagrebu. Bilo bi u najmanju ruku zanimljivo da se ista količina bendova sa pojavi primjerice u Gospiću kao i u Zagrebu. 🙂 Stvar je čiste matematičke proporcionalnosti.

Kada jednom prekineš vezu, pogotovo dugogodišnju, je li moguće ponovo stupiti u istu, jel moguće ponovo steći povjerenje u nekoga?

Naravno da je moguće. Pitanje kako se pojedina osoba nosi sa takvim stvarima i na kakve ćeš opet osobe naići kasnije. Da citiram jednog genijalca: “Ljudi ima svakakvih, ali najviše različitih.” 🙂

Na današnjoj sceni često u današnje doba bendovi vole reći mi smo apolitični, politika nas ne zanima i slično…nije li to kukavičluk i skrivanje pred problemima?

Vjerujem da stvarno ima bendova kojima isticanje bilo kakvog političkog stava nije nimalo važno. Možda im je stvarno bitna samo glazba i energija. Međutim mislim da svaka osoba ima bar nekakav stav o situaciji koja se dešava u okruženju u kojem živi. Da citiram stari emo punk bend Embrace: “Life is nothing but politics.” Ako taj stav barem ponekad jasno ne izraziš onda je moguće da je riječ o kukavičluku i skrivanju pred problemima. Ili je ta osoba jednostavno izrazito glupa.

Vjerujete li u oko za oko zub za zub način, ukoliko institucije na koje se toliko vole pozivati zakažu. Ovo pitanje postavljam u svjetlu nedavnih događaja u Hrvatskoj, kada si bogat očito si pred zakonom jednakiji, nego kad si bogec, nije li tako?

Iako je današnji pravni sustav daleko napredovao u odnosu na samo stotinjak godina unazad i dalje ima svojih velikih mana. Dodatni problem je što novac može kupiti sve i svakoga. Teško je ponekad ostati ravnodušan i gledati kako osvjedočeni uništavači ljudskih života slobodno hodaju ulicom jer su si mogli priskrbiti najbolju pravnu zaštitu i savjetovanje dok mali čovjek ostane bez svega što ima jer nema financijska sredstva ni pristup pravim informacijama koje bi mu u takvim situacijama mogle pomoći. Mogu razumjeti ljude koji se odlučuju na drastične poteze kada iscrpe sve druge kanale koji bi im mogli pomoći. Još uvijek postoji jaz između prava i pravednosti.

ponorcover

Ovo je sve za prvi puta. Hvala na odgovorima. Za kraj, jesmo li već prešli preko ruba i pali u ponor ili ima još nade i vremena za sve nas da poradimo na sebi i svijetu?

Hvala tebi na pažnji i konkretnim pitanjima. Mislim da od početka vremena padamo u ponor bez dna a nada je ta koja nas drži na životu jer ona umire posljednja. 😉

https://www.facebook.com/PonorHC

http://ponor.bandcamp.com/

http://www.pdv.com.hr/

 


 

 

 

 

Music reviews:Auridius, Frank Dux, Blood Raven

Auridius-Unrest

Cover

This is the debut album of an American band. The roots of this band lay in traditional Irish music, folk metal and metalcore. Sounds strange? Sounds interesting and worth listening! Yes, at first it is kinda hard to melt this musical approaches in one band, but it is functioning really excellent and fresh on the album. There are 8 songs here and I can say that they are all interesting. The album starts with intro “The Bards Oath” and ends with the last song “Elation”. Male/femal vocals are really good, there is a healthy mix of growl and clean vocals, and the pipes just add some charm to the whole story. I am in no way metalcore fan, but this is a solid and great band. The only complain that I have, if it could be named complain are the somehow a little monotonous female vocal lines, and the production is a little bit too plastic for my taste. In all, this is a good album. Get it and support the band! Top songs:”Restitution” “Unrest”

6,5/10

https://www.facebook.com/auridius/

Frank Dux-Return to Hespeler Beach

frankdux

This is a new output by Canadian skate punks. There are two songs here(“Fukushima Fancy” and “Worlds Apart”). Both songs are fast and with nice melodic riffs and vocal lines. Just the way it is meant to be. I can somehow see that this band got even better than they were with their 2016.two songs demo. As far the lyrics are concerned, there is a fine mix of personal and political. I cant say that this band is something new, special, the next big thing or something revolutionary. But I did not expect it to be. I love skate punk hardcore with energy and melody and this band delivers just that. Both this e.p. and the 2016.demo you can find on the Bandcamp site so support this band if you like such music.

7/10

https://frankduxpunk.bandcamp.com/releases

https://www.facebook.com/FrankDuxPunk/

Blood Raven-Jotunn

bloodraven

Judging by the band and album name, I would have thought that this is some black metal band with Viking lyric themes. Boy, was I wrong! This band comes from Maryland, USA, featuring Dana Helmuth -guitar and vocals(Scouts Honor, Motherload), Chris Andersen- guitar (Corpse Grinder, Mantooth), Scott Golley- drums (Lifetime) and Gabe Solomon- bass (Chaos Emblem). This band plays dirty but also emotional doom metal with some stoner influences. There are 6 songs on this album and it hooks you up with tortured but energetic vocals, rolling drums and nervous and sometimes melodic guitar riffs. The songs are not too long, because I really hate when the songs get long and boring but this is not the case with this album. All the songs click in and this is a really great soundtrack to the dark and gloomy windy day as it is in my hometown when I am writing and listening to this album. So, if you like your doom metalish and a little stony, get the album from the Bandcamp and check out the band FB page.

6.5/10

https://bloodraven.bandcamp.com/releases

https://www.facebook.com/bloodravenband/?fref=ts

 

 

Know-It-All People and how to get rid of them

Have you ever met someone that is so annoying that you caught yourself wishing to murder the person standing or sitting in front of you and bothering you endlessly?

I have, for sure! There are some people that I like to call Know-It-Alls, you know, those people that have opinions about everything and know everything and they bother everyone with their boring opinions day after day, hour after hour. First of the eleven Satanic rules of the Earth is to not give opinions or advice unless you are asked. So, why do these Know-It-Alls bother us all the time with their endless bickering about politics, about health, about cooking and about just everything, you name it. This can be also localized in hardcore punk and metal scene. Those experienced scenesters, about 25 years old, having that been there, done that attitude, like look at me Ma, I am old and I know everything about the scene, about the bands and I am bothering everyone because nothing is good enough, nothing is hardcore enough, nothing is metal enough, the bands with antichristian and Satanic lyrics are stupid, the antifa bands are stupid…in short, those people are so stupid and so empty that they can not be pleased with anything.

stupidity

There are two ways to get rid of such people. Of course, there are three, but murder is punishable by law, so dont kill anyone! The first way is fool the stupid way. When Know-It-All is bothering you, the way to get rid of him starts with the level of his stupidity. You must somehow determine if Know-It-All is stupid enough to get rid of him in this way. You can do this by posing him a couple of simple questions about different themes that will confuse him. If you determine that Know-It-All is stupid enough, proceed with step two. Let him rant about his boring and idiotic stories and listen and stare intently at his face. Let him rant about five or so minutes and do not interrupt. Then, you can start putting in a short yes or nod of your head and that will lull the Know-It-All into believing that you care and agree with his idiotism. Then, step three is in order. Start putting in some sarcastic remarks. Of course, Know-It-All wont understand that you are being sarcastic since he is too stupid to get it. In that way try to create the remarks so Know-It-All can think that he is right and continue to pull him deeper and deeper into conversation and remarks should be sarcastic but you must determine the imagined line where you must stop so Know-It-All could not get that you are making him more stupid than he really is, if that is possible at all. This will work especially if you are surrounded with other people who will get that you are in fact making Know-It-All look foolish, but they enjoy in that little game. The end result will be that Know-It-All walks off thinking he is smart and master of the universe, and you and all the other people around can have a laugh at his stupidity. Have a try, this works, I have delivered that coup at least hundred times.

The second and a lot faster way is deliberate ignorance way. When Know-It-All approaches and starts his bickering, you just plain and simple laugh hard right in his face or smirk and turn your back. After all, stupidity should be painful. Sometimes this way is the only way to get rid of Know-It-All. They are still out there. They lurk on gigs, they lurk in coffee shops, they lurk on the street…I hope you can deal with them.

WORLD WITHOUT END!

 

Slušali smo: Na Minimumu, Asira, Mališa Bahat/Lack of Soul

Na Minimumu-Nuked in the Fifties

cover

Ovo je novo izdanje one man benda iz Zadra, svestranog muzičara Jadrana Ranja. Tematski, kao što se može očekivati iz naslova, album je posvećen 50-im godinama 20.stoljeća, hladnom ratu i strahu zapada od komunističke prijetnje. Na albumu se nalazi 8 pjesama na engleskom jeziku. Album nakon sampliranog intra otvara moćna “All Our Enemies” koje jako podsjeća na nwobhm bendove svojom melodijom i tempom. “Shelter” je malo rockerskija pjesma, a vokalno me cijeli album Jadranovo pjevanje podsjeća na Davea Mustainea. Volio bih da su gitare na cijelom albumu malo nabrijanije, ali to je moj ukus. “Are you Commie?” se nastavlja u rnr štihu, ali fali mi ono nešto da cijela stvar bude malo interesantnija.

“East versus West” je sigurno jedan od highlighta albuma, jer je stvarno odlična pjesma. Naslovna pjesma je miks rocka i metala i nije mi baš sjela. “Red Barricade” je još jedan od highlighta, boljih pjesama na albumu, opet nwobhm par excellence. Zadnje dvije pjesme odlično zatvaraju cjelinu, a pogotovo zadnja “Death In A Flash” koja mi je osobno najbolja na albumu, pošto jako koketira sa žešćim trash metalom. Tko voli malo mekši metal sa rock štihom, neka svakako nabavi ovo!

https://www.facebook.com/naminimumu/?fref=ts

 

Asira-Efference

Cover

Ovo je prvi album benda koji nam dolazi iz Velike Britanije, točnije iz grada Readinga. Na albumu se nalazi 8 pjesama, a bend za sebe kaže da sviraju ambient progressive black metal, onako modernije škole. Album otvara prekrasan instrumentalni intro “Sanguine”. Nastavlja se sa “Crucible of Light” koja ima odličnu izmjenu brzih blastbeatova i sjetnih clean vokalnih dionica praćenih melankoličnim melodijama gitara i klavijatura. Naslovna pjesma svojim atmosferičnim mirnim akustičnim početkom i clean vokalom smiruje kao mirnoća pred oluju i daje dašak mračne nostalgije pred žešćim pjesmama kao što su “Of Dawn” ili “Phosporous”. Album je naprosto odličan, pun melodija i nekog odličnog tužnog ugođaja. Nisam inače fan modernih post black metal bendova, ali ovaj britanski bend me naprosto oduševio. Ima i dugih pjesama na albumu, ali ni u jednom trenutku album nije dosadan, upravo suprotno. Podržite i nabavite ovaj kvalitetan bend i ovaj album!

https://www.facebook.com/asirauk/?fref=ts

https://asira.bandcamp.com

Mališa Bahat/Lack Of Soul-Split

cover

Neki dan je izašlo najnovije izdanje u vidu split kazete dva hrvatska benda, a naravno, može se naći i digitalno izdanje na bandcampu. Lack Of Soul je zagrebački bend koji svira nekakav kaotičan sludge hardcore punk doom, njihove dvije pjesme na ovoj kazeti su me učinile nekako nervoznim i živčanim kada sam ih slušao. He-he, vjerojatno je to i cilj! Mene su nekako podsjetili na EyeHateGod izmučenim vokalom, miksom cvilećih nervoznih sludge riffova i povremenim uletima brzine. Mališa Bahat su varaždinsko-koprivnički bend o kojem je već bilo riječi na stranicama ovog zinea, jer smo radili interview prije kojih deset mjeseci. NJihove dvije pjesme na ovoj kazeti su nastavak onog što su radili na prvom ep-u, dakle riječ je o jako dobrom screamo bendu. Kako i ne bi bio dobar, kada su članovi nakupili prilično staža na sceni svirajući ranije u bendovima kao što su What Matters Most, Life In Peril…Vrijeme brzo prođe kada slušaš ovu kazetu i ostavi te u želji za još, što znači da se radi o odličnom izdanju. Nabavi i podrži našu scenu!

https://malisabahat.bandcamp.com

https://lackofsoul.bandcamp.com

https://www.facebook.com/malisabahatscreamo/?fref=ts

https://www.facebook.com/lackofsoul666/?fref=ts

 

Howard Phillips Lovecraft:Najstarija i najjača emocija čovječanstva je strah!

lovecraftfilm

Pogledao sam konačno hvaljeni dokumetarac iz 2008. Lovecraft:Fear Of The Unknown, scenarista i redatelja Franka H.Woodwarda. Pošto mi je Lovecraft najdraži horror pisac, odlučio sam se malo osvrnuti na ovaj film prisječajući se svih strahova koje mi je ovaj pisac priuštio od dječačkih dana do danas.

Howard Phillips Lovecraft je rođen 1890. Otac Winfield je bio trgovački putnik i za vrijeme jednog od svojih putovanja u Chicago je doslovno poludio i mentalno se raspao, te su ga zatvorili u ludnicu. Majka Susan se vratila sa sinom u rodni Providence. Otca se nikada nije vratio iz ludnice, te je naposlijetku tamo umro od sifilisa. Početak filma nam objašnjava rane dane Lovecraftovog djetinjstva, koje nije bilo baš najsretnije.

U filmu se kao gosti i komentatori pojavljuju razne slavne ličnosti iz svijeta horror i fantasy filma i književnosti kao što su Neil Gaiman, Peter Straub, Guillermo Del Toro, Ramsey Campbell, Stuart Gordon, John Carpenter…

Nakon što je Lovecraft kao dječak opet završio sa majkom u rodnom Providenceu, majka je bila prepuritanski odgojena i previše gotovo bolesno je brinula za malog Howarda. Dječak se često zatvarao na tavan kuće u kojoj su živjeli gdje su mu društvo pravile brojne knjige koje je čitao. Otkrio je Poea i njegove priče, a razvio je ljubav prema astronomiji i svemiru koji mu se činio preprazan pa je valjda zato u njega smjestio Old Ones(Chtulhu, Yog Sothoth, Azathoth..)

Kao mladić i kasnije kao razvijeni autor, Lovecraft nikada sam nije rekao nešto dobro o svom spisateljskom radu, vjerojatno ga je i dobar odgoj sprečavao da učini tako nešto. Ovdje ne mogu, a da ne spomenem i mračnu stranu, naime, cijeli život Lovecraft je bio prilično ksenofoban i veliki mrzitelj stranaca i doseljenika. Zaljubio se u male novine koje su ljudi izdavali praktički DIY, pa je i on pokrenuo jedne, zvale su se prikladno njegovim uvjerenjima The Conservative koje je sa malo ili nikakvim uspjehom izdavao nekoliko godina.

1919.objavljena mu je prva priča “Dagon”, stravična pripovijetka o mornaru brodolomcu koji je izbačen valovima na pusti otok za kojeg otkriva da nije toliko pust. Kao što sam napomenuo, bio je jako vezan za majku Susan koja je preminula 1921.godine. Kada je ostao sam, živio je u malom stančiću i svojim je pričama jako slabo zarađivao, te je jako slabo jeo, što je po mom mišljenju imalo utjecaja na kasniji razvoj bolesti.

dunwich

Za jedne humorističke novine je uspio napisati i prodati priču Herbert West:Re-animator koja je postala jedna od njegovih najpoznatijih ranih radova, priča o ludom znanstveniku koji oživljava mrtvace je dobila i svoju filmsku verziju u režiji Stuarta Gordona, sa horror ikonom Jeffrey Combsom u naslovnoj ulozi. Film je čak i dobio dva nastavka, koji su bili užasno loši. Dakle, za tu priču je Lovecraft po prvi puta zaradio nešto veći honorar.

U to vrijeme strast su mu postala putovanja, pa je za vrijeme jednog putovanja u New York upoznao Sonju, židovku u koju se unatoč svom žestokom antisemitizmu jako zaljubio i oženili su se. Zbog Sonje se preselio u New York, a pošto prije nije bio sklon nekom kontaktu s ljudima, Sonja ga je uvela u svijet seksa i ljubavi.

1923.je sa radom počeo jedan časopis koji je za Lovecrafta i mnogo drugih autora imao izuzetno značenje, pošto je otkupljivao i objavljivao horror i sf priče. Časopis se zvao Weird Tales. Nakon preseljenja u New York, Lovecraft je izmislio tri pojma koja su bila ključna za njegove daljnje priče a to su:Miskatonic University, grad Arkham i legendarna knjiga zla i magije Necronomicon. U New Yorku je Sonja marljivo radila kako bi preživjeli, a Lovecraft je uporno odbijao pronaći posao, njihovo siromaštvo i njegov rasizam su jako narasli. Sonja je otišla raditi u Pittsburgh, a Lovecraft se vratio u Providence 1926.

Nekako u to vrijeme napisao je i objavio jednu priču koja je postala skoro središnji dio njegovog rada, a to je “The Call Of Chtulhu”. Ta priča je postala jedna od njegovih najpoznatijih i pokrenula je cijelu mitologiju koja živi do dana današnjeg.

kolofktulu

Na jednom izletu kada je gledao šumu i kamenje na vrhu brda, smislio je isto tako jednu od svojih najpoznatjih priča, a to je “The Dunwich Horror”. Ta je priča o zlokobnoj obitelji Whateley, Yog Sothothu i drevnim brdima imala jako dobar uspjeh, pa mu je donijela do tada najveću zaradu, 240 dolara. Danas ta priča ima barem dvije filmske ekranizacije i jako puno referenci u horror svijetu.

Na osobnom planu, 1929.Sonja i Lovecraft su predali papire za razvod, a ona je otišla u Europu koju je Lovecraft jako želio posjetiti, no nikad nije uspio. Kasnije se opet udala i imala dug i sretan život u Kaliforniji gdje je i umrla 1973.

Lovecraft je nastavio živjeti u relativnom siromaštvu i pisati i slati priče od kojih su neke objavljene, a neke odbijene. Film nadalje prikazuje njegovu zadnju, meni nekako najdražu fazu, gdje su priče postale zrele, duže, a ksenofobija i rasizam na osobnom planu su popustili i pretvorili se u ljubav prema životu.

1930.objavljuje “The Whisperer in Dark”, priču koja je ustvari Lovecraftova reakcija na otkriće planete Pluton te godine. Priča je u obliku pisama između dva prijatelja koji otkrivaju vanzemaljsku agendu kako pokoriti čovječanstvo.

1931.Lovecraft je napisao i objavio jedini svoj roman i najduži opus “At The Mountains Of Madness” roman o ekspediciji na daleki sjever koja je otkrila fosile i ostatke vanzemaljske rase i nešto još uvijek vrlo živo u ledu! Moram priznati da kao klincu kada sam prvi puta čitao ovo djelo nikako nije sjelo, da mi je bilo prekonfuzno i nekako previše opisno u odnosu na Lovecraftove priče. Danas mi je ovo fenomenalan roman! “Planine ludila” kako su kod nas prevedene su imale ogroman utjecaj na horror svijet, poglavito na filmove kao što je npr “Alien” Ridley Scotta, pri tom mislim na slijetanje broda Nostroma na planetu na kojoj ih čeka napušteni srušeni brod veličine grada, sa mrtvom posadom i nečim živim. Isto tako vidi se utjecaj na Carpenterov film “The Thing” koji jako podsjeća na taj roman, iako je napravljen po čisto jednom drugom predlošku. Zanimljivo, magazin Weird Tales je odbio izdati “At The Mountains Of Madness”.

planineludila

U kasnijoj fazi svoga rada, Lovecraft se stidio nekih odličnih priča kao što je npr “Shadow over Innsmouth”, jer ih je smatrao regresom u odnosu na svoj književni put. Ta priča o gradu punom drevnih ljudi riba je jedna od boljih, u kojoj se Lovecraft iskazao kao majstor akcijskih scena, odnosno bijeg glavnog lika iz hotela i potjera po ulicama do procesije ljudi riba je jedna od najnapetijih scena horror literature koje sam čitao. Krajem 1935.ipak su objavljene “At The Mountains..” i “Shadow Out Of Time” što mu je donijelo još jednu najveću zaradu ikad, 595 dolara. Kako je vrijeme odmicalo, publika je prepoznala njegov rad i slava i zarada su mu se povećavali, ali zdravlje mu je bilo sve lošije. Dijagnosticiran mu je rak debelog crijeva i 1937.je umro star 46,5 godina.

Nakon Lovecraftove smrti, poštovatelji, krug pisaca prijatelja Lovecrafta su osnovali Arkham House, izdavački label vođen od strane August Derletha i Donalda Wandreia kako bi izdali sve njegove priče, što su i učinili 1937. te su oni jedni od najzaslužnijih da njegov rad nije pao u zaborav.

Lovecraftov rad nikada nije zaboravljen, naprotiv, služi kao vječna inspiracija horror kulturi, pošto je ipak bio mračan barokni horror princ 20.stoljeća!

Slušali smo:Ghoultown, Battle Beast, Sulfur Ensemble

Ghoultown-Ghost Of The Southern Son

hqdefault

Ovaj zanimljiv američki bend osnovao je gitarist/vokal Count Kyle 1999.godine. Bend je do danas objavio osam albuma, a ovo je ganc novi. Na albumu se nalazi 13 pjesama i bend je zaista nešto! Zašto? Zato jer svira mješavinu metaliziranog punka, americane i sve to začinjeno sa špageti western trubama. Ustvari, kao da slušate neki razbojnički punk pun metal riffova i na sve to dodate epske trube kao da su proizašle iz Leoneovih ili Corbuccijevih špageti westerna. Ovaj album je odličan, melodije su jako dobre i ostaje dugo u pamćenju nakon slušanja, jer sam uhvatio sebe nekoliko puta kako pjevušim neke melodije. Tekstovi su mješavina horrora i western mitologije. Ukoliko ste fan ili mislite da bi vas mogao zanimati ovako nešto, nabavite Ghoultown albume. Top pjesme:”I Am The Night”, “Revenge of Dirty Sanchez”, “Stick To Your Guns”.

https://www.facebook.com/Ghoultown.official/

http://www.ghoultown.com/

Battle Beast-Bringer of Pain

Cover

Ovo je četvrti po redu album finskog power metal benda. Ovom bendu je početak donijela pobjeda na Wackenovom Battle of the Bands natjecanju, što im je omogućilo ugovor sa diskografskim divom Nuclear Blast. Uslijedile su uspješne turneje i albumi da bi eto dogurali do četvrtog albuma koji je izašao također za Nuclear Blast. Riječ je o melodičnom power metalu, onako junačkom kao što smo navikli kod ovakvih bendova. Pjevačica Noora Louhimo suvereno vlada pjesmama i njen malo grublji vokal savršeno paše na melodične riffove i keyboard melodije. Na albumu ima i nekoliko rockerskijih pjesama koje mi se nisu baš dopale. Kada sve zbrojim, album nije nešto pretjerano super i odličan, ali vjerujem da će se svidjeti fanovima ovakve vrste metala. Top stvari:”Straight to the Heart”, “Bastard Son of Odin”, “Far from Heaven”.

 

Sulfur Ensemble-I(4 Songs About Dystopia, Satan, Ghouls & Marilyn Monroe)

sulfurensemble

Po prvi put u ovom webzineu ponosno predstavljamo jedan turski bend, točnije iz Istambula. Bend je sastavljen od 4 veterana turske underground scene, koji sviraju sludge doom metal. Ovaj e.p.možete slušati i skinuti na bandcamp stranici za 1 dolar u digitalnom formatu, a fizički cd sa bookletom na četiri stranice koji uključuje tekstove i dvije naljepnice možete naručiti za 10 dolara. E.p. otvara spora, teška ritmička i mračna “Daily Hate” sa pomalo močvarnim riffovima i sampleovima, kao i izmučenim vokalima koji daju mračno-apokaliptično beznadnu sliku distopijske budućnosti. Stvar se oko sredine ubrza u sababthovskom štihu. “Plea” je pjesma koja govori o satani, tako i počinje sampleom, a nastavlja se dubokim vokalima, jakim basom i kotrljajućim ritmom. Vokali su taman onako dovoljno grubi da nisu dosadni. “Karacor”, treća pjesma je na turskom jeziku meni nekako najagresivnija i najbolja na izdanju. Za tu stvar je snimljen i spot. Posljednja pjesma “Marilyn” naravno na spori i izmučen doom/sludge način govori o Marilyn Monroe. Nabavite i poslušajte e.p. i podržite ovaj bend,  ovakve stvari samo dokazuju kolika je ljepota undergrounda!

https://sulfurensemble.bandcamp.com

 

 

 

The Conan Chronicles:Je li za svakog genija potreban dašak ludila?

Nedavno sam ponovo na polici moje biblioteke pronašao knjigu The Conan Chronicles vol 1:The People of the Black Circle, što je ustvari zbirka priča ranih Conanovih doživljaja, napisana od strane velikog oca fantasy podžanra zvanog mač i magija(sword and sorcery), Roberta E.Howarda. Naravno, uživao sam u svakoj strani ove knjige okrečući je s guštom

conanpeople

U ovoj zbirci je riječ o ranim danima odnosno ranim pustolovinama Conana, barbarina iz sjeverne i sive Cimmerie koji kao lutalica, plaćenik, ratnik, kapetan kraljevske palače luta pustošima Kusha, Zingare, Shema i drugih mitskih država prekrasnog svijeta za kojeg je Robert E Howard tvrdio da stvarno postoji, odnosno da je on medij kroz kojeg taj svijet govori. Dvije najdojmljivije priče u zbirci su mi on u kojoj Conan kojeg zovu Amra(lav) pljačka izduž i popreko Black Coast udružen sa jednom od najvećih, ako ne i najvećom ljubavi svog života, kraljicom pirata Belit. Tu priču sam imao i u genijalnoj strip verziji. Druga odlična priča je naslovna, u kojoj se Conan bori protiv čarobnjaka sa planine Yimsha, odnosno Black Circle kruga.

Luđak ili genije? E, pa Robert E Howard je bio po mom mišljenju oboje. Rođen je 1906.u Texasu i smatraju ga ocem podžanra sf fantasya zvanog mač i magija. Najveći dio života je proveo u svom rodnom gradiću Cross Plains u Texasu. Majka mu je rano oboljela od teške tuberkuloze, a za njega se od rane mladosti špekuliralo da ima psihičkih problema, odnosno postojale su špekulacije o njegovom mentalnom zdravlju.

robertwhowardglavnaslika

1920-ih godina počeo je slati i objavljivati priče za kultni i legendarni časopis Weird Tales. Njegove priče o Kullu, kralju Atlantide koji je bio svojevrsna preteča Conanu nisu primljene pretjerano dobro, pa je bio u stalnom izmišljanju novih likova o kojima bi mogao pisati i slati priče. Poznat je lik osvetničkog puritanca Solomon Kanea o kojem je napisao hrpu odličnih priča.

1930.je u Weird Tales magazinu objavljena priča H.P.Lovecrafta-The Rats In The Walls za koju je Howard poslao pismo čitatelja u Weird Tales jako je nahvalivši. Pošto je Lovecraft bio majstor korespondencije, preko pisama su se ubrzo sprijateljili i Howard je postao jedan od istaknutih članova tzv Lovecraft Circle-a kruga književnika okupljenih oko H.P.Lovecrafta, zaljubljenika u horror i pisaca priča i fantazista kao što su bili August Derleth, Clark Ashton Smith i E.Hoffman Price.

1932.Howard odlazi na spoj turističkog i studijskog putovanja i prolazeći po brdima iznad Fredericksburga primijetio je kako su lijepa onako kišna i maglovita. U glavi mu je sinula ideja o Cimmerii, zemlji okrutnoj, ali prelijepoj iz koje dolazi barbarin zvan Conan. U to doba sumnje u Howardovo mentalno zdravlje postaju sve jače. Howard je svima govorio kako je njegov um i tijelo katalizator kroz kojeg dolaze podaci i priče iz Hyborianskog Conanovog doba, te da su sva čudovišta, magija, žene, čarobnjaci, avanture i piće istiniti, samo ih on prepričava u našem svijetu. Reklamni govor marketinga ili ludilo? Valjda nikada nećemo saznati.

robertehowardconan

Ne mogu, a da ne primijetim i natruhu rasizma u Howardovim djelima, sitan podsmijeh i neki način gledanje s visoka prema poglavito crncima u nekim pričama, pa i ljudima žute boje kože, te na neki način primijetio sam glorificiranje bijele rase na uštrb drugim rasama. Je li to bio plod prijateljevanja sa H.P.Lovecraftom kod kojeg se primijeti sličan odnos prema rasama ili samog rođenja i života u ruralnom Texasu također nikada nećemo saznati.

1936.Howardova majka pada u konačnu komu uzrokovanu tuberkulozom iz koje se nikada nije probudila. Pitao je liječnika hoće li se majka probuditi, a kada je dobio negativan odgovor, sjeo je u automobil i pucao si u glavu posuđenim revolverom. Živio je u agoniji još osam sati i tada preminuo. Majka je umrla dan kasnije i zajedno su pokopani u grob.

Nije nikada dokazano da je bio mentalno bolestan, ili se radilo samo o hipersenzitivnom mladiću. Činjenica je da je svojim radom ostavio velikog traga u modernoj pop kulturi, književnosti, stripu, glazbi, filmu…

O Conanu su snimljena čak tri filma, od kojih mi je prvi Conan, redatelja Johna Miliusa jedan od najboljih filmova svih vremena. Gledao sam ga 24 puta, znam napamet svaku scenu, riječ, glazbu, jednostavno je savršen.

conan movie

Nastavak Conan The Destroyer mi do dana današnjeg nije baš legao. Pogledao sam ga deset puta, dao mu šansu, ali ne može biti ni do koljena prvom.conandestroyer

U novije vrijeme snimljen je kao i za svašta u Hollywoodu remake/reboot Conana kojeg sada glumi Jason Momoa(khal Dhrogo iz Game Of Thrones serije). Bio sam jako skeptičan prema tom novom Conan filmu, no pokazalo se da je film sasvim u redu. Vizualno je atraktivan sukladno modernim specijalnim efektima, ali ima i zabavnu priču i dva sata odlične avanture i akcije i kada sam ga prvi puta pogledao bio sam oduševljen. Opet sam ga nedavno odgledao, pa mi je opet odlično sjeo, što znači da je film stvarno dobar.

Možda je bio lud, ali je nepobitno da je bio genij, pa možemo Robertu E.Howardu zahvaliti na njegovom radu na način da pročitamo njegova djela. Uživajte u tim svijetovima!