Interview-Golliwog:”Naš neprijatelj nije neka skrivena elita ili politička partija, već mi sami!”

Slovenski bend Golliwog dolazi iz mjesta Ribnica. Sviraju odličan melodični hardcore punk i radi se o bendu koji ima puno toga za reći. Zato je bilo krajnje vrijeme da porazgovaram sa njima za moj zine. Na pitanja je odgovarao Matej.

Pozdrav i dobrodošli u moj webzine. Za početak, prošlo je dosta vremena od vašeg zadnjeg albuma, kakva je situacija s novim materijalom? Planirate li novi album? Hoće li opet biti konceptualan? Hoće li opet izaći za neki label?

Hej! Drago mi je! Da, upravo finiširamo material za novi album. Plan je, da uđemo u studio ove godine. Od početka planirali smo izdati EP, ali eventualno je nastalo sve više i više pjesama i odlučili smo, da radije izdamo full length album, iako malo kasnije. Album će opet biti konceptualan, ali ovog puta koncept će biti potpuno drugačiji. Ako je koncept albuma Plague Allegiance bio usmjeren na kritiku vanjskog svijeta, na korupciju i probleme u globalnoj političkoj areni (a posebno na potragu za rješenjima tih problema) – dakle, usmjeren na nepravde koje se događaju izvan nas, nepravde koje nam uzrokuju drugi i koje osjetimo na svojoj koži, kao pojedinci ili kolektivno kao društvo u eksploatacijskom kapitalističkom sistemu, novi album će kritizirati upravo suprotno.

O čemu će se raditi?

Kritika na novom albumu biti će okrenuta potpuno u drugom smjeru – tj unutra, u unutarnje sveučilište, jer to što jesmo, to se reflektira prema vani. To što dajemo, to i primamo i zaslužili smo sami – dobro i loše. Kritika će biti usmjerena na funkcioniranje pojedinaca u tom “iskorištavačkom” sistemu, na posljedice koje pojedinac ostavlja u svijetu i na to, kako drugi osjećaju posljedice naših akcija i kako nas nije briga sve dok to ne osjetimo na svojoj koži. Također će biti u središtu pozornosti funkcioniranje kolektivne svijesti društva (ali opet iz potpuno obrnute perspektive – ne kao žrtve eksploatacije, nego iz stajališta onih koje mi sami iskorištavamo, iz perspektive nemoćnih žrtava naše ravnodušnosti i taštine – pogotovo iz perspektive životinja na farmama, koje su najiskorištavanija bića i najveće žrtve sistema) gdje se možemo utopiti u moru masovnih nevidljivih “bolesti” društva. Apatija, pasivnost, ignorancija, taština, patološki egoizam, kompulzivni konzumerizam, materijalno fetišiziranje, infantilni narcisoizam, razuzdani hedonizam i moralna shizofrenija su društvene bolesti koje moramo izliječiti, ako zaista želimo pozitivnu promjenu.

Zvuči super, ali kako poboljšati sistem?

Naš neprijatelj nije neka skrivena elita ili politička partija, već mi sami! Iskorištavački sistem stoji samo zbog toga što sami podržavamo njegove temelje. Slijepi i u stanju polusna i dalje podržavamo iskorištavanje drugih za dobro nas samih. Kada vidimo prizore okrutnosti koja se događaju u naše ime, mi smo uzbuđeni, ali u slijedećem trenutku zaboravimo, da je proizvod te okrutnosti na našem tanjuru. Ne želimo čuti i znati, da smo mi sami pretplaćeni na ovu okrutnost. Radi našeg apetita u svakom trenutku možemo zaboraviti eksploataciju i okrutnost, koja se provodi u naše ime i tako nepromišljeno i dalje podržavamo ovu praksu. Nezadovoljstvo izražavamo samo kad se problem dodirne nas – kada patimo sami. Pravdu tražimo samo kada se nama dogodi nepravda. Kada pate drugi, nije nas briga. A to je još uvjek igranje njihove igre. Igre u kojoj hranimo samo ego.

Naravno da želimo promijeniti iskorištavački kapitalistički sistem – nitko ne želi biti iskorištavan, nitko ne želi patiti. Želimo pravedno društvo, a zaboravljamo, da su i životinje dio tod društva. Još uvijek vidimo i osjetitimo samo svoju patnju – za patnju drugih smo slijepi. A životinje, skrivene za pažljivo čuvanim zidovima farmi i klaonica to doživljavaju kao vječni pakao. U današnjem društvu tako možemo vidjeti mnogo ljudi – posebno u hardcore punk subkulturi – koji vele, da su “protiv sistema”, a dok sami još uvijek podržavaju iskorištavačke multikorporacije i industrije smrti (mesnu, mlječnu i industriju jaja, koje godišnje ubiju 60 milijardi kopnenih životinja i 90 milijardi morskih životinja). To je čisti oksimoron – ove “industrije” JESU taj sistem! To su temeljni stupovi hiperkapitalizma i iskorištavanja i to je mašinerija koja iskorištava sve nas. Borba za prava životinja/vegan aktivizam i anti-kapitalistička borba stoga su vrlo usko povezani. Borba za prava životinja JE anti-kapitalistička borba i to je uvjek bila borba protiv velikih iskorištavačkih korporacija. Iako se beskrajno žalimo zbog nepravde i eksploatacije koju osjećamo na vlastitoj koži i u stvari samo želimo pravdu, u isto vrijeme nismo svjesni i ne želimo shvatiti, da smo mi glavni razlog za najveći i najokrutniji zločin i masovno iskorištavanje i ubijanje. Zaboravljamo na “nevidljive” žrtve tog krvavog sistema.

golliwogdijete

Kako na neki način pokušati spasiti žrtve sistema i pokušati prekinuti diskriminaciju?

Moramo biti svjesni, da su životinje najveće žrtve današnjeg kapitalističkog sistema. Tretiramo ih kao najprofitabilniji proizvod, kao komoditet, a ne kao živa bića sa karakterima. Stvar je u tome, što ova praksa uopće nije potrebna. Možemo živjeti sretan i zdrav život bez ubijanja životinja. Dokle god će praksa iskorištavanja i zlostavljanja životinja biti društveno prihvatljiva i zakonita, neće se promijeniti ni naš odnos prema drugim ljudskim bićima. I neće se to dogoditi tako, da će se prvo promijeniti odnos prema drugim ljudima, nego će se promjena pojaviti u odnosu prema najslabijim i nemoćnim žrtvama sistema. Naš odnos i to što mi u stvari jesmo uvijek se pokazuje u odnosu prema najslabijima. Ne mislimo samo o tome kako su prava uskraćena nama, mislimo i na druge! Ako dopustimo da se bilo gdje, bilo kome uskrati njegova prava – i ako to sami još i podržavamo, potpuno je apsurdno i licemjerno žaliti se kada dođe do uskraćivanja naših prava.

Diskriminacija je disriminacija (pa neka se događa ljudima ili životinjama). Ako smo protiv diskriminacije, moramo biti protiv svih oblika diskriminacije. Ne možemo samo biti protiv jednog oblika diskriminacije. Ne možemo biti pola-diskriminativni, jer TO JE diskriminacija. Bez obzira na vrstu bića, načelo jednakosti zahtjeva, da se patnju računa jednako kao slična patnju bilo kojeg drugog bića. Osnovni princip jednakosti i nediskriminacije ne zahtijeva jednak tretman svih bića, nego zahtijeva jednako poštivanje njihovih interesa, budući da različiti interesi zahtijevaju drugačiji tretman. Za bilo koje biće koje ima interese, ti interesi moraju se uzeti u obzir kao jednako moralno važni kao slični interesi nekog drugog bića, a jednako poštivanje interesa različitih bića može voditi i drugačijim pravima. “Jednakost” ovdje ne znači, da mora krava živjeti u stanu i da ide u kupovinu u trgovinu. Svi mi imamo svoje interese koji mogu biti različiti, ali svi (mi i životinje) imamo interes u izbjegavanju boli. To je naš zajednički interes. Životinje osjećaju bol na isti način i na istom stupnju kao ljudi. One osjećaju zadovoljstvo, strah, frustraciju, usamljenost i majčinsku ljubav. I definitivno nije u interesu životinja, da budu ubijane za hranu, za odjeću, ili za zabavu. I ako to ne poštujemo, onda diskriminiramo. U princip jednakosti su uključena sva bića (a ne samo ljudi) koja imaju svoje interese koje treba uzeti u obzir i zbog toga načelo jednakog poštivanja interesa protiv ne samo rasizma i seksizma, nego i specizma. Rasisti krše načelo jednakosti, kako bi stavili interese vlastite rase protiv interesa drugih rasa. Seksisti krše načelo jednakosti davanjem prednosti interesima njihovog spola. Specisti na sličan način – kako bi se omogućili interesi njihove vrste – pregaze interese drugih vrsta, iako su ti interesi puno važniji (pravo na život) od njihovih (apetit). U svakom obliku imamo identičan uzorak. Specizam, rasizam, seksizam i ostale oblike diskriminacije temelje se na moralno nebitnom kriteriju (vrsta, rasa, spol…), u skladu s kojim netko pojedincima koji pripadaju drugim “skupinama” negiruje interese, iako su ti interesi važniji od njegovih. To je temelj svih oblika diskriminacije. Tako počinje porobljavanje nemoćnih. Specizam samo je verzija iste nepravde, koja je temelj svih predrasuda. A nepravda je nepravda, pa neka se događa prema jednom, prema tisućama, ili prema milijunima. Ako smo protiv nepravde i protiv diskriminacije, kod toga ne možemo biti selektivni jer to je nepravda.

Kako sve što je rečeno provesti u praksi?

U stvari vrlo je jednostavno. Ako ne želimo patnju nemojmo je stvarati! Hiperkapitalistički sistem nikada neće poštovati čovjeka i životinje, za njih važna je samo zarada – novac, što više, što prije. I dok to sami podržavamo, ništa se neće promijeniti. Ono što dajemo, to ćemo i primiti. Koliko veliki moraju postati problemi, da ćemo obratiti pažnju i da se možemo konačno istinski probuditi? Patnja i eksploatacija neće završiti sve dok ćemo ‘mučiteljima’ davati novac da ubijaju za nas.

Eto, problematika je opsežna pa će biti tako i obrađena – iz socio-psihološka gledišta. Album će biti puno kritičniji, mnogo više samokritičniji a kao uvijek potpuno direktan (i mnogi to neće voljeti). Cilj je potaknuti ljude da budu (mentalno) aktivni, jer samo tada možemo očekivati pozitivne promjene u svijetu. Što se tiče labela, još je prerano da govorimo o tome.

Kakva je situacija s vašim koncertima? Svirate li live puno? Je li možda neki novi tour u planu?

U posljednje vrjeme ne sviramo baš puno. Trenutno koncerti nisu naš prioritet. U stvari nikada to nije bio naš prioritet (iako odsvirali smo zaista puno koncerata). U životu ima puno važnijih stvari. Ali, kao što sam rekao, pripremamo se za studio i što se tiče benda, trenutno glavni fokus nam je to.

golliwogdisobey

Već ste dugo na sceni, možete li na neki način nabrojati pozitivne stvari koje su se na sceni poboljšale otkako ste počeli kao bend i i negativne stvari koje su se pogoršale?

Da, uskoro će biti 19 godina i sam ne mogu vjerovati kako vrijeme leti. Punkrock scena u Sloveniji i Europi je sve više povezana. Svi smo kao jedna velika punkrock familija i prilično je jednostavno ugovoriti koncert ili tour (ako bismo to željeli), bilo gdje u Europi (a čak i u Americi, Africi ili Japanu) jer u svakoj zemlji imamo frendove koji nam mogu pomoći. Ne znam. Možda to, da nema više onog “old school” vajba, ali mislim, da je to samo moja nostalgija. Ne žalim se. Možda i to, da na sceni nema baš puno nove mladeži, bar ne kod nas.

Kakva je situacija sa scenom u vašem kraju? Kakav je Ribnica grad?

Ribnica je mali gradić. Ovdje nema nikakve scene. Nema ljudi za alternativu. Nema alternativnog kluba. Nema ništa. Apatija. Svi tripaju na Zdravka Čolića, Tonija Cetinskog i Cecu. Opet moram spomenuti susjedni grad Kočevje (gdje stanje apatije nije puno drugačije, ali ima puno više alternative). Tamo smo kao tinejdžeri provodili većinu vremena i tamo su nas uz dobru muziku podigli u pankrokere.

Je li potrebno da hardcore punk bend ima tekstove koji imaju poruku odnosno angažirane tekstove? Je li se poruka hardcore punka kroz godine na neki način izgubila kroz konzumerizam?

Da, sve se razvodnilo, sve je postalo kliše. Ali pravi hardcore još uvjek je pravi hardcore. I to je najbolja, najiskrenija i najdirektnija muzika. Hardcore mora imati poruku! To ja razlog zašto je zapravo nastao hardcore. Hardcore nije samo muzika. To je način života. Punkrock počeo biti popularniji i to ga promijenilo u suštini. Zato se rodio hardcore. Ali nešto slično se tokom vremena dogodilo i sa hardcorom. Sve je progutala mainstream industrija. Ali to više nije hardcore, bikoz derz no sač ting es “pop-hardcore”. I sada više nitko ne zna što u stvari što je hardcore, sve je to postalo jedno te isto. Neki napimpani mtv bendovi nazivaju se hardcorom, a nemaju veze sa osnovnom hardcore idejom. Možda bih trebali izmisliti neki novi term (ali ne za hardcore – hardcore je hardcore, nego za ove nove šminkere).

golliwogisus

Kako komentirate ponovo zveckanje oružjem u ovoj regiji i eskalaciju nacionalizma i najprimitivnijih ljudskih osobina, može li opća neimaština i siromaštvo donijeti uzlet novog nacizma kao što je ekonomska kriza 30-ih dovela naciste na vlast? Zašto ljudi uvijek popuše priču da je neko kriv za njihovu nesreću?

Mislim, da to stvarno ne treba moj komentar. “Ima ludih u selu”. Sve što se događa u političkoj areni, događa se zato što je tako isplanirano i služi nekoj agendi. Sa ljudima je vrlo lako upravljati. Iz aviona baciš kokakola bocu i stvara se kaos. Onda samo ponudiš riješenje (koje služi tvojoj agendi) za taj kaos. Ljudi će si sami izgraditi zatvor i sami će se zatvoriti unutra.

Postoji li neka skupina ljudi koja vuče konce cjelokupnog svjetskog kapitalističkog poretka? Nije li cijela priča oko teorije zavjera samo još jedan showbusiness za lakovjerne? Može li se situacija nekako promijeniti ili smo osuđeni svi zajedno na propast i new age fatalizam? Je li spas nasilje i urbana gerila?

Da, postoji i to više i nije neka velika tajna. To su najbogatije obitelji koje su uglavnom skrivene od javnosti (Rothschild, Rockefeller, Windsor itd.) i upravljaju masovnim medijima, bankama, korporacijama i svim važnijim političkim odlukama. To su egomanijaci i najveći sociopati današnjeg društva. Predsjednici i političke javne persone samo su maske na tom istom licu. Oni su klaunovi za entertainment i distrakciju javnosti. A prava agenda događa se u sjeni. Tu nema izbora. Glasanje je nebitno i tu je samo zbog toga, da se održava iluzija izbora i da ljudima daje osjećaj utjecaja i moći.. Korporacije vladaju svijetom. Novac je onaj koji vlada. Jer novac je u tom sistemu moć. Neki ljudi mogu to ismijavati, ali oni nemaju pojma o čemu se radi ili su insajderi.

Nešto je teorija zavjere a nešto drugo je zavjera s proverljivim informacijama i činjenicama. “Teorija zavjere” samo je derogativni naziv (populariziran od strane CIA) za ismijavanje, kategoričko negiranje i instant odbacivanje kritičkog mišljenja. U “teorijama zavjere” ima puno bullshita (i puno je podmetnutog namjerno), ali to ne znači, da neka zavjera ne postoji. A showbusiness će iskoristiti sve što donosi novac. Situacija se može promijeniti, ako se promijenimo mi. Nasilje nikad nije rješenje. Rješenje je NEnasilje!

golliwogpajceki

Što je bezuvjetna ljubav? Može li bezuvjetna ljubav nadmašiti neko veliko razočaranje, izdaju, prijevaru? Možemo li dalje voljeti kao i prije ili još jače?

Teško je to odgovoriti. Bezuvjetna ljubav svakako može nadmašiti veliko razočarenje i prijevaru. Bezuvjetna ljubav može nadmašiti sve. Može nadmašiti svu bol i svu ljutnju u nas. To je najjača snaga univerzuma. Bezuvjetna ljubav u stvari je beskonačna inteligencija. To je esencija stvaranja. Ali teško je to obuhvatiti u formi čovjeka. Bezuvjetna ljubav je suprotno od ega. Međutim, moramo znati, da se tu ne radi o ideji “ljubavi”, kao što ju pretenciozno zamišljamo ljudi. Ovo nije neki sentimentalan osjećaj naklonosti i predanosti. Prava bezuvjetna ljubav voli sve i svakoga jednako jer zna, da smo svi mi jedno. Moramo biti svjesni, da je odvojenost materijalnog svijeta iluzija promatrača, koji materijalni svijet definira ograničeno sa svojim osjetilima. U stvari sve se isprepliće u kontinuiranom moru energije, bez podjela, bez granica – sve je jedno i svi mi smo dio tog jedinstva. Bezuvjetna ljubav znači voljeti, bez obzira što netko radi, ili kako je dobar u tome. Mi volimo jer smo ga prihvatiti kao takvog. Bezuvjetna ljubav nikada ne očekuje ništa za uzvrat, a to je razlog zašto nagrađuje onog koji daje. Uostalom, uvijek dobijemo ono što dajemo. To je sveobuhvatno. Morat ćemo shvatiti, da trebamo jedan drugog i “sjetiti” se naše veze s prirodom i planetom. Morati ćemo shvatiti, da trebamo brinuti jedan za drugog, brinuti za planetu, za prirodu i za sva bića sa kojima dijelimo ovu planetu. Ili to, ili totalno uništenje i vječni zaborav. Izbor je na nama.

Vjerujete li u revoluciju? Nije li veći prioritet da čovjek unutar sebe najprije pokrene i provede svoju osobnu revoluciju, pa tek onda može biti sposoban za eventualne društvene promjene?

Vjerujem u revoluciju. Ako ne bi vjerovao, to bi značilo predaju. Ali među ljudima prevladava filozofija “uvijek je bilo tako, drugačije neće biti nikad” koja svako ludilo zabetonira u vječnost i ne dopušta promjene. Ako ne dopuštamo promjene, promjena neće biti. “Pozitivno mišljenje” ne znači mišljenja pasivnih ljudi s lažnim optimizmom “sve će biti u redu”, koji sami neće učiniti ništa i očekuju, da će sve učiniti drugi umjesto njih, nego iskrena čežnja za pozitivnom promjenom sebe i okoline s aktivnim doprinosom.

Ali, kao što kažeš – prva je promjena u sebi. Revolucija počinje u kuhinji. Dakle, kada počnemo razmišljati zašto je život tako okrutan i nepravedan, zašto su ljudi tako ravnodušni i apatični i zašto nam se čini da sve vodi u propast, zapamtimo – tu nije riječ o drugima, tu je riječ o nama. Moramo se pitati, zašto mi radimo stvari koje radimo. Mi smo oni koji smo donijeli to u svoj život. A sve to s vrlo dobrim razlogom. Kako bi se razvijali i evolvirali. Lekcije koje moramo naučiti smo izabrali sami, jer samo mi znamo koje lekcije su potrebne za naš razvoj ili za razvoj naše svijesti. Smisao života na Zemlji je evolucija svjesti, a učenje nikad ne završava.

golliwogrebellion

U naš život privlačimo ljude, mogućnosti, iskustva i odnose kako bi naučili nešto od toga i to “nešto” je da postanemo bolja osoba. Doznajemo da moramo biti strpljivi i tolerantni. Kroz život učimo kako možemo pomoći drugima, da budu najbolje što mogu biti i da će oni nam pomoći, da mi postanemo najbolje što možemo biti. Prečesto želimo promijeniti ljude. Ali moramo se naučiti, da vidimo sebe, da vidimo ono što moramo promijeniti u nama, a ne ono što želimo da drugi promjene u njima. Moramo se naučiti prihvatiti ljude onakve kakvi jesu, a podržati ih u promjeni stvari koje trebaju promijeniti kod sebe. Na umu moramo uvijek imati, da ljudi i sva bića koji dolaze u naše živote, dolaze kako bi pomogli promijeniti ono što moramo promijeniti u nama. Na kraju, jedina osoba koju zaista možemo promijeniti, smo mi sami.

Na taj način, svi moramo shvatiti, da smo sami krivi za svoje nezadovoljstvo. To što radimo drugima, to nas udara natrag. Prestanimo okrivljavati sve ostale. Prestanimo paničariti o globalnoj tiraniji, korupciji i prirodnim katastrofama, te obratimo pažnju. Promatrajmo okolinu i fokusirajmo svijest. Zemlja nam nešto govori. Govori nam ono što nije u redu s nama i kako to popraviti, jer Zemlja je samo još jedan aspekt nas samih. Rat i svi sukobi na planeti su odraz unutarnjeg sukoba ega i duše odnosno ego dominacije – sebičnosti. Stoga rješenja ne tražimo izvana. Istina prebiva u unutrašnjosti čovjeka. Možemo samo promijeniti sebe. Promjene neće učiniti nitko drugi nego mi sami. Vjerujmo u moć pojedinaca. Mi smo samo ogledala jedni od drugih, a svi smo jedno. S promjenom u sebi tako direktno utječemo na svu okolinu, baš kao promjena u djeliću fraktala u trenutku promijeni cijeli njegov izgled. Promjena će se dogoditi kada se ljudi sami počinju mijenjati.

Najveća mudrost je u jednostavnosti. Ljubav, strpljenje, tolerancija, poštovanje, opraštanje, ljubaznost, poštenje, empatija. Ništa kompleksnog. Podijelimo nesebično, bez pomisli na ono što ćemo dobiti za uzvrat. Ljubav je čin davanja. Ljubav nije ono što netko čini za nas, nego to što mi možemo učiniti za drugu osobu. Poštujmo razlike, bez obzira na rasu, spol, spolnu orijentaciju, vjeru ili vrstu bića. Tada, i samo tada, svijet će se promijeniti. Neka srce porazi ego.

To je sve za ovaj put. Hvala na interviewu. Za kraj, koja je poruka Golliwog ljudima koji čitaju ovaj zine?

Ne činite drugima ono što ne želite, da drugi čine vama i slušajte dobru hardcore muziku.

Matej

 

 

 

 

 

My Career as a Jerk:Priča o bendu Circle Jerks

mycareerasajerk

Na pisanje ovog teksta potaknuo me istoimeni film kojeg sam nedavno pogledao, a redatelj odličnog dokumentarca o ovom legendarnom hardcore punk bendu, David Markey napravio je zanimljiv i meni odličan film. Prvi dio filma govori o nastanku benda u Hermosa Beachu, spajanjem bivšeg pjevača Black Flaga Keitha Morrisa i gitarista benda Red Cross Grega Hetsona, koji su uz basista Rogera i bubnjara Lucky Lehrera osnovali novi bend. Bilo je to opasno, ali prelijepo doba kasnih 70-ih i ranih 80-ih kada je hc punk tek dobivao svoj identitet, pogo je postajao slam, pojavio se pit i stage dive, a pjesme su postajale brže i kraće. Zajedno su visjeli i družili se surferi i skateri, a nasilja na punkrock gigovima i bitaka s murijom je bilo sve više. Često su gigovi bili prekidani nakon što su murjaci isprebijali klince u publici.

Hardcore punk stil je nastao kao odgovor na rock obrasce ranih 80-ih godina. Circle Jerks nisu imali plan, niti management, ali postali su relativno rano popularni, vjerojatno je mali razlog tomu i to što je Keith Morris kao bivši vokal popularnog Black Flaga bio prilično poznat u punkrock krugovima. Ključni dio Circle Jerksa bila je spontanost, život na rubu i neznanje što će se dogoditi idući dan, što se odražavalo i u njihovoj glazbi. Bend je želio svirati brže i žešće od od tadašnjih punk i rock bendova. Album “Group Sex” je remek djelo hardcore punka koje je do današnjeg dana izdržalo test vremena.

folder

Nijedan label nije želio riskirati s takvom muzikom, uložiti u bend novac i objaviti album. Za snimanje “Group Sex” albuma članovi benda su ugovor sa studijem potpisali na vrećici punoj marihuane. 1981.nakon izlaska albuma bend je otišao na prvi tour istočnom obalom. Bubnjar Lucky je u to doba imao slomljenu ruku, pa su neke gigove morali odraditi sa zamjenskim bubnjarom. No, Lucky nije želio propustiti tour, pa se relativno brzo vratio u bend. Na sceni su se pojavile neke kontroverze, jer su neki bendovi optuživali Circle Jerks za krađu riffova i tekstova, što naravno nije istina.

Za drugi album “Wild in the Streets” potpisali su deal sa labelom Faulty što im je dalo mogućnost da odu u bolji studio i da u tri dana snime album. Kada su trebali krenuti na tour za album, bubnjar Lucky zbog nije mogao ići s njima zbog toga što je namjeravao završiti pravni fakultet i posvađali su se. Rezultat je bio Lucky van, John Ingram kao novi bubnjar in! John je svirački bio inferioran Luckyu, što je razljutilo fanove. Keith Morris je postajao sve više i više ovisan o kokainu i alkoholu. Pio je dvije gajbe piva dnevno plus droga. Oko 1984.originalni basist Roger je prešao na gitaru, a u bend je ušao novi basist Earl Liberty, a na bubnjeve je sjeo legendarni Chuck Biscuits(Black Flag, Danzig…) i to je bendu dalo novu i jako moćnu ritam sekciju što je dodalo bendu dinamita za ponovni uzlet.

folder

Treći album je dobro prošao kod kritike i fanova, no donio je nove unutarnje trzavice u bendu. Roger je zbog droge slabo svirao gitaru, počeo se ponašati kao rock zvijezda, te je kočio bend, dok ga jednog dana na touru nisu jednostavno ostavili, jer je netragom nestao iz hotela u kojem su boravili. Album “Golden shower of hits” je bend promovirao na čak 18 turneja i sve redom su bile uspješne. No, tenzije su počele izbijati između bubnjara Chuck Biscuitsa i ostatka benda zbog njegove prezauzetosti pošto je svirao u Social Distortionu i Danzigu. Došlo je do fizičkog obračuna između Greg Hetsona i Chucka i to je bio kraj za Chucka kao bubnjara.

1986.Earl Liberty ostavlja bend i postaje born again christian, a u bend su ušli Keith Clark na bubnjevima i Flea, poznatiji kao basist Red Hot Chilli Peppers na basu. Flea nije dugo ostao u bendu, pa na njegovo mjesto dolazi Zander Schloss. Albumi “Wonderful” i “VI” koji je ustvari bio peti album benda, ali iz zajebancije nazvan rimskom šesticom, bend je odmakao od hardcore zvuka prema nekom melodičnijem punkrock stilu.

folder

Keith se nije više osjećao dobro sa odmakom od starog zvuka. Puno je bendova u to doba otišlo u neke metal vode, a Circle Jerks su otišli novim materijalom u rockerskije vode. Zander Schloss je ostavio bend kako bi svirao sa Joe Strummerom, a bend je opet bio prisiljen tražiti basista i za turneje su se krpali sa session basistima. Glam metal je preuzeo Kaliforniju, punkrock je početkom 90-ih nestao sa radara. Nekako u to doba za Mercury rec izlazi album “Oddities, Abnormalities…”, a pjevačica Debbie Gibson na tom albumu pjeva back vokale za pjesmu “I wanna destroy you”. Uspjeh benda Green Day sa “Dookie” albumom potakao je bivšeg basista Rogera da pokuša okupiti originalni bend jer je želio zaraditi lovu na krilima uspjeha Green Daya i Nirvane. Kada su se svi trebali naći, Roger nije došao, a ostali su ga čekali i pitali se gdje je. Roger se te noći u svojoj hotelskoj sobi predozirao drogom i umro.

folder

Bend je napravio još jedan slabo uspješan tour 1998. Zbog Gregovih obveza kao gitarista Bad Religion nije stigao raditi toliko sa Circle Jerks i došlo je do velike svađe sa Keithom. Na jednom gigu u Detroitu Greg je rekao Keithu da mu je to zadnji gig sa Circle Jerks. Keith Morris je praktički ostao sam u bendu, a nije više želio ispočetka, pa se bend raspao.

2003.Keith je obolio od dijabetesa i skoro umro, ali je u njemu opet porasla volja za životom i bend se opet formirao sa Gregom na gitari, Zanderom na basu i Clarkom na bubnjevima i počeli su nastupati uživo. Došlo je ponovo do promjene u postavi, jer je Keith Clark napustio bend, a bubnjeve je preuzeo Kevin Fitzgerald. Pošto je bio dosta mlađi od ostatka benda svojom je mladalačkom energijom oživio bend koji je počeo putovati okolo svirajući koncerte sa set listom sastavljenom uglavnom od prva tri albuma.

folder

Koncerti su bili uspješni, jer su privlačili između 500 i 2 000 klinaca po gigu. Bend je očajnički trebao novi album, prvi u 14 godina, ali nikako nisu uspijevali dovršiti materijal. Umjesto toga, Keith je napisao materijal za novi bend i nazvao ga OFF! koji je tako postao Keithov novi bend, a Circle Jerks su otišli u povijest, ali ostali jedna od najsjajnijih zvijezda na nebu hardcore punka!

folder

Slušali smo:Blaze Bayley, Senf, Dead Witches

Blaze Bayley-Endure and Survive(Infinite Entanglement part II)

cover

Blaze mi je uvijek bio odličan pjevač. Čovjek je u svojoj karijeri prošao svašta, od ranih dana s Wolfsbaneom, preko Iron Maiden dana do gubitka voljene supruge, bankrota i turneja u diy điru koje neumorno niže po svijetu. Moram mu skinuti kapu na ustrajnosti i na odličnoj heavy metal muzici koju radi. Mnogi ga Maiden fanovi hejtaju, ali meni je “X-Factor” bio odličan album onako mračan, a “Virtual XI” nešto slabiji no još uvijek super. Vratimo se novom albumu. Novi album je drugi dio odnosno 10 novih pjesama konceptualne sf trilogije i to odličan. Album sadrži sve elemente što ih pravi metal konceptualni album mora imati, dramu, tamu, ali prije svega odlične vokalne i gitarske melodije i pjesme. Blazeov dublji i tamniji vokal mi se uvijek sviđao, ali čini mi se da je kao vino, dakle, što je stariji to je bolji. Nabavite ovaj album i poslušajte ga, jer ovaj čovjek je već davno postao legenda. Top pjesme:”Fight Back”, “Remember”, “Blood”

 

Senf-E.P.

Cover

Ovo je prvi e.p. novog varaždinskog benda nastalog na pepelu Rectal Destroyera. Riječ je o 6 pjesama na hrvatskom jeziku koje su me ugodno iznenadile. Muzika mi je nekako malo agresivnija i brža nego je to bio slučaj sa Rectal Destroyerom, te je sve nekako odsvirano na višem nivou i zvuči puno bolje, iako, da se razumijemo, jako volim Rectal Destroyer i žao mi je da više ne sviraju. Tekstovi su i dalje vrh, ali kroz zajebanciju naziremo i neke društvene kritike. Naslovi poput “Fuj”, “Posao”, “Se Smrdi”, “Čiki”, “Gospođo” i “Mortus” daju naslutiti o čemu se radi. Muzika je mješavina punka, crusta, heavy i trash metala, upakirana u odličnu energičnu bombu. Ivdin vokal zvuči moćno i agresivno i vjerujem da je bend super live, ali nažalost još nisam imao priliku vidjeti ih uživo, jer uvijek kada su svirali sam bio negdje drugdje. Novitet su i fine metalske solaže koje se pojavljuju u nekim stvarima. Ako volite ovakve stvari slobodno nabavite i podržite bend, besplatno je i odlično je!

 

Dead Witches-Ouija

Cover

Ovaj američki bend je osnovan kada su se sreli Mark Greening(ex Electric Wizard) i pjevačica Virginia Monti(Psychedelic Witchcraft) kako bi zajedno uz gitarista i basista napravili nešto novo. Uspjelo im je. Na ovom izdanju nalazi se intro+5 pjesama koje su pune ukletih vokalnih melodija koje zvuče kao da ih pjeva vještica na zamagljenom groblju u Salemu. Pogodili ste, riječ je o doomu sa blagim utjecajem sludgea i psihodelije, koja me inače iritira, ali u slučaju ovog benda je odlično dozirana sa ostalom muzikom. Bas je jako nafrljen i distorziran, a gitara je onako masnih melodičnih riffova totalno doomerska. Meni je ovakva glazba okej, pogotovo za slušanje u večernjim satima u zamračenoj sobi kada meditirajući u dubinama mog grota zamišljam svijet bez kraja i vizije me vode do nekih drugih dimenzija tekućeg mraka koji, iako živi u meni već dugi niz godina ostaje moj motor pokretač zauvijek. Fino izdanje! Top pjesme: “Drawing down the moon”, “Dead”.

 

Dobra knjiga:Richard Matheson-I Am Legend

iamlegend

Oduvijek me plašila i istodobno fascinirala ideja ostajanja sam na svijetu, još otkako sam kao klinac pročitao slikovnicu koja se zove “Pale sam na svijetu”. E, pa Richard Matheson je 1954.objavio roman koji je na neki način verzija te slikovnice, ali za odrasle. U ovom romanu glavni lik se ne zove Pale, već se zove Robert Neville i ima puno veći problem nego Pale, jer je sam i zadnji od ljudskog roda nakon globalne zaraze, ali svake noći pred njegov dom dolaze skupine vampira koji ga žele dograbiti. Danju on luta gradom u potrazi za hranom i ubija vampire kolcem, te na neki način želi kao znanstvenik proniknuti u zarazu i eventualno pronaći lijek. Kako ne bi sve bilo samo nerealno i junački, knjiga pokazuje i Nevillea kako se opija i sve teže podnosi samoću, čak razmišlja o samoubojstvu i posebno tužan i mučan dio je kada mu pred kuću dođe pas s kojim se Neville očajnički pokušava sprijateljiti. Kroz flashbackove doznajemo stvari iz njegovog prijašnjeg života, kako je izgubio obitelj i normalan život. Da ne otkrijem sve, pročitajte ovo remek djelo sf književnosti i mračnu viziju kraja svijeta.

Po ovoj knjizi su snimljeni brojni filmovi, bolji ili lošiji, a glavnog junaka su na velikom platnu utjelovili Vincent Price, Charlton Heston, Will Smith, Mark Dacascos…kao što biva u filmovima nijedan nije nadmašio jezu, beznadnost i mračnu energiju knjige. Ja imam svoj primjerak u kućnoj biblioteci, ali izašao je u Hrvatskoj, bio čak u prodaju na kioscima, pa ako ne nađete na kakvoj rasprodaji na kiosku, posudite u knjižnici, neće vam biti žao.

Interview-Žuta Minuta:”Ne živi se, preživljava se, al’ samo bez sikiranja jer treba ostati ‘ladne i bistre glave.”

Beogradski streetpunk bend je nedavno izdao novi album o kojem je već nedavno bilo riječi u ovom zineu. Album mi već neko vrijeme ne izlazi iz playera, jer je prepun odličnih streetpunk himni. Bilo je krajnje vrijeme da malo porazgovaram s bendom o raznim temama.

Dobrodošli u moj webzine. Za one koji ovo čitaju molim da se malo predstavite i kažete nešto o bendu.

Pozdrav. Za ljude koji ne znaju, postojimo 7-8 godina, imamo iza sebe 3 albuma, gomilu koncerata i dobrih ljudi koje smo upoznali na istim.

Nedavno ste objavili novi album. Gdje je snimljen? Kakav je feedback na album? Kako ste postigli to da na albumu nema ni jedne loše pjesme? Jesu li svi tekstovi inspirirani stvarnim događajima?

Prema onome što su meni ljudi rekli bilo je samo pozitivnih komentara, a sad o kvalitetu pesama neka raspravlja publika, nama su sve drage jer smo se fino potrudili i uložili dosta vremena i pozitivne energije u ceo album.

Album je radjen u sopstvenoj režiji,sem bubnja i nekih vokala,dakle kućna ( Cessina ) radinost uglavnom.Pesme su se nekako redjale same od sebe,tekst bi legao na muziku na probi i sledila bi samo neka detaljna razrada.Tekstovi su u stvari svuda oko nas,hteli smo da prenesemo ono što mi vidimo oko sebe,šta nam smeta a šta nas drži tu gde jesmo.

Kada radite pjesme, što dolazi prvo, riff ili tekstovi?

Zavisi, svako dođe sa nekom idejom na probu pa se onda usaglašavamo i dopunjujemo.

žutaminutalogo

Kako stojite s gigovima? Jeste li već svirali u Hrvatskoj? Jeste li imali još inozemih gigova?

Uskoro krećemo sa promocijom novog albuma, neki koncerti su već u planu, ali da ne otkrivamo prerano, sve se može ispratiti na našoj zvaničnoj Facebook stranici. Što se tiče koncerata van Srbije, bila je 2011. mini turneja u Crnoj Gori, u par navrata smo išli u Rumuniju i BiH, a prošle godine smo overili i Zagreb u sklopu Streetriffs festivala i možemo reći da je odziv bio bolje nego očekivan, a suvišno je reći koliko smo se vrhunski proveli. Čak smo i sutradan išli na Trg Bana Jelačića da ispratimo tekmu Hrvatska – Turska.

Nedavno sam čuo da je scena u Beogradu prilično razjedinjena i podijeljena na ekipe. Je li to istina? Kakva je kohezija i međusobno prijateljevanje i podržavanja bendova na vašoj sceni?

Nije svakako da se svi drže zajedno kao devedesetih godina kada je scena bila raznovrsnija, veća i jača, ali je pre svega bitno da postoji. Ima tu političkih podela, ali najveći deo BG pank scene se drži zajedno, tj. ljudi koje ne zanima politika već samo dobri koncerti i druženje. Međusobno pomaganje bendova je tu, nismo mi metalci i rokeri da ljubomorišemo jedni na druge (čast izuzecima), ali sve to može i mora da se dovede na neki viši nivo.

Kako ste došli u dodir osobno sa underground punk scenom? Možeš li se sjetiti prvog punk hardcore koncerta kojem si prisustvovao?

David: Ja sam u priči od 12 godine života, znači evo već 16 godina, a moj stariji burazer je glavni krivac za to. Prvi koncerti su mi bili sa 14-15 godina, izlazio sam u to vreme u Mladenovac kada je tamo scena postojala, a par godina kasnije sam se i priključio tamošnjem pank bendu.

Pera: Teško da mogu da se setim,medjutim za stajanje sa ove strane mikrofona je kriva jako teška priča, izgubio sam prijatelja, neki stihovi su tad postojali koji su njemu značili i eto…

Kako komentirate ponovo porasle političke tenzije u regiji, na razini Srbija-Hrvatska? Općenito kako komentirate rast desnih političkih opcija u zemljama regije i treba li Srbiji ulazak u EU? Kako se u prosjeku živi u Srbiji?

Jačanje desnice je samo nuspojava na neodrživi sistem kapitalizma koji nikom ne prašta, moralo je kad tad doći do toga. Ja lično sam protivnik ulaska u EU, a to pičkaranje političara dveju vlada me takođe ne čudi, jeftini politički poeni da se zadrži vlast. Mnogo je prostog naroda na ovim prostorima, a cela zajebancija devedesetih godina nas izgleda nije naučila kuda sve to vodi. Imam dobre prijatelje u Hrvatskoj koji zdravo razmišljaju i da se ja pitam sve normalne bih stavio na jednu stranu, da pijemo pivo i da se družimo, a druge na drugu pa nek se tamane kome je do puškaranja. A kako se živi? Ne živi se, preživljava se, al’ samo bez sikiranja jer treba ostati ‘ladne i bistre glave.

Mi smo u Zagrebu dočekani fenomenalno,momcima iz Šanka naklon do poda,dok je takvih,a ima ih mnogo,biće sve  ok. Što se mene tiče stavovi i jednih i drugih su nebitni dok smo mi voljni da budemo ljudi jedni prema drugima. Čovek je čovek ma odakle bio. Sa pizdama je isto.

Recimo da ti netko ubije ili siluje djevojku/ženu /sestru i zbog političkih veza i/ili bogatstva bude oslobođen, podržavaš li u tom slučaju street justice odnosno osvetu? Je  li moralno opravdana?.

Teško pitanje,ko zna šta je neko spreman da uradi sve dok ne dodje u odredjenu situaciju.Koliko god je emocija prisutna u odredjenom problemu,mozak je ipak na prvom mestu.

Na oi i streetpunk sceni često u današnje doba bendovi vole reći mi smo apolitični, politika nas ne zanima i slično…nije li to kukavičluk i skrivanje pred problemima, jer sve je danas politika. Čak i kada odeš po kruh i mlijeko, a ono poskupi to je politika…ne misliš li da se od politike ne možeš sakriti, a dal bi se jedan punk hardcore bend trebao skrivati?

Mislim da ideologije treba ostaviti nekom drugom, a koncerti pre svega treba da obiluju pozitivnom energijom i dobrim zezanjem. Mi smo bend koji ima šta da kaže, ne toliko protiv politike već protiv celokupnog sistema koji je iskrivljen do besvesti, dobrim delom zahvaljujući političarima. Tu smo da kažemo o svemu što nam smeta duže vreme ili u datom trenutku, zato smatram da je novi album dobar baš zbog iskrenih tekstova.

To je sve za ovaj put. Za kraj, jedno pitanje. Nedavno smo frend i ja raspravljali kako to da srpski bendovi svi uvijek naprave odličnu produkciju odnosno snimak dema/albuma/ep-a… Zašto je to tako hehe? Ima li neka posebna formula?

Što se tiče produkcije,nema neka formula.Navikli smo da nemamo para za ozbiljan studio, skupu produkciju itd, pa smo primorani sve sami da radimo, preko snimanja mixanja, do snimanja spotova, montaže…Naravno, u početku i nisu tako dobri snimci, ali vremenom se sve uči polako, tako da i to dolazi na svoje mesto. Drugo, sami znamo najbolje šta želimo da dobijemo na snimku, što nam možda neko ko nije član benda ne bi dobro izveo. Da bi došao do solidnog snimka u kućnoj režiji potrebna je upornost i dobra volja.

Slušali smo: AFI, Tenebrositas, The Tossers

AFI-The Blood Album(AFI)

afi-the-blood-album

Stigao je deseti studijski album ovog pomalo neobičnog kalifornijskog benda. Ranih dana na prvim albumima počeli su kao melodični punk hardcore bend s tipičnim kalifornijskim zvukom, da bi kroz godine evoluirali u nešto potpuno drugačije. U današnje doba sviraju neki mračni gothic punkrock, ne znam kako da to drugačije nazovem. Utjecali su na mnoge hardcore punk, dark i horrorpunk bendove kroz svoju bogatu karijeru, no mene nikada nisu oduševili, ni ranijom fazom, niti ovom dužom, novijom. Na albumu se nalazi 14 pjesama, no slušajući ovaj album meni se činilo kao da cijelo vrijeme slušam jednu te istu pjesmu. Cijelo vrijeme se ponavlja isti ritam, spor ili midtempo praćen tugaljivom melodijom. Povremeno me na neki način podsjetilo na ono što rade Him, ali Vile Vallo ima sto puta bolji vokal od Havoka. Ne znam, meni je ovo jako dosadno i nikako ne sjeda. Jebiga, kad sam seljak koji valjda ne kuži takvu glazbu.

 

Tenebrositas-Alone in the frozen wasteland

cover

Evo nam i novog izdanja one man benda odnosno projekta požeške legende Kktza, koji je jedan od prvoboraca hrvatske underground scene i stvarno je njegov rad kroz desetljeća imao veliki utjecaj i inspiraciju na mene, a i na mnogo drugih aktivnih sudionika scene. Već sam početak ovog ep-a daje naslutiti da se ovdje radi o nečem toliko primitivnom i praiskonskom, a opet toliko prelijepom. Radi se naravno o black metalu, ali bez simfo pretjerivanja, već onakvom iskonskom i prelijepom kakav je oduvijek trebao biti, pun hladnih, a uzvišenih melodija, izmučenog vokala i vizija tame. Naslovna pjesma kao da prolazi neki ritual do mračne katarze zajedno sa slušateljem koji unutar uma postaje akter cijele monodrame. “A silence so cold” svojim hladnim ambijentom vraća me u mislima u šetnju zaleđenom šumom, kada mi hladan zrak puni pluća i stvara ledenu vatru u meni. “Moonlit Wintercrypt” je oda nekim drugim vremenima i hladnoći i brutalnosti, ali neminovnosti smrti i ništavila, pred kojom su naši svakodnevni problemi ništavni. Izvrsno! Nabavite na bandcampu, a isto tako kontaktirajte Kktza jer ima distro pun dobrih underground izdanja.

https://tenebrositas.bandcamp.com

http://oldensonorities.blogspot.hr

 

The Tossers-Smash the Windows

2017 - Smash The Windows

Kada sam prvi puta čuo za ovaj bend, a to je bilo tek sada kada je izašao ovaj album, mislio sam da je to još jedan bend koji je odlučio skočiti na vagon trenutne popularnosti tzv celtic punka da zaradi možda nešto novaca po uzoru na kolege iz Dropkick Murphys i Flogging Molly. No, grdno sam se prevario, ovaj bend postoji puno prije spomenutih puno popularnijih im kolega i to od daleke 1993. Ova šestorka iz Chicaga ima brdo diskografije i iskustva na turnejama sa Murphysima, The Reverend Horton Heat, Street Dogs… Na albumu se nalazi 17 pjesama, što bržih, što sporijih i tugaljivih irskih balada. Nešto iz narodne baštine, nešto autorsko, znate već kako to ide. Pošto nisam baš fan ovakvog stila, osim nekih iznimaka, meni je ovo fora čuti možda 4-5 pjesama, poslije mi postane jako dosadno i iritantno. Za fanove ovakvog zvuka ovaj album će biti bomba, meni je ovo tak-tak.

Gledali smo-Shelley(2016.)

redatelj:Ali Abbasi

uloge:Ellen Dorrit Petersen, Cosmina Stracan, Peter Cristofferson

shelley

Prvijenac Ali Abbasija je vrlo neobičan film. Ustvari, ne sjećam se da li sam ikada prije ovog gledao neki danski horror film. Bračni par koji živi na osami, sami uzgajaju hranu, ne jedu meso itd unajme djevojku Elenu iz Rumunjske koja je po vlastitim riječima bila nekada računovođa, a sada je domaćica. Pošto par ne može napraviti dijete, dogovora sa Elenom da postane surogat majka njihovog djeteta, no stvari krenu smjerom kojim se nisu nadali…

Ovaj film nije za ljubitelje visokooktanske horror akcije, pošto se radi o prilično sporom i atmosferičnom djelu. Radnja filma teče jako sporo, ali istodobno se gradacijom likova i pričom stvara u meni simpatija, tako da se mogu cijeli film povezati sa svakim od troje protagonista. Ajde, lik muža mi nije baš sjeo, više mi se na momente činio  da je tamo samo kako bi popunio prazninu u nekim kadrovima. Sablasnoj atmosferi dodatno pridonosi odlična dark ambient muzika i osjećaj jeze koji unosi u gledatelja. Kraj filma ostavlja brojna pitanja otvorena interpretaciji nas kao gledatelja, što neke nervira, a meni je baš okej.

Europska horror scena je relativno mala, ali proizvodi odlične filmove. Mene je ovo jako podsjetilo na Von Trierov Antichrist, ali ne toliko ekstreman, više atmosferičan. Gledati!