Grad mrtvih na obali-dio četvrti

-Moji ljudi i ja smo dovezli nekoliko sanduka eksploziva. Po mom mišljenju, ona prokleta crkva kraj groblja je izvor svog zla u ovom mjestu. Mislim da bismo je trebali dignuti u zrak.-ispričao nam je Verstein.

Thomas i ja smo se složili i krenuli kao prvo još za danjeg svijetla probati pronaći čamac kojim bismo se mogli prebaciti preko jezera. Ubrzo smo pronašli neki trošni, ali ispravan čamac i vesla, te smo ga pripremili za brzi odlazak. Prije mraka sva trojica smo uspjeli zadnjim atomima snage donijeti sanduke eksploziva u crkvu i ukopati se malim improviziranim položajem na groblju ispred crkve.

suma

Kada je pao mrak, demonski stanovnici grada mrtvih su konačno odigrali sve karte. Sa našeg improviziranog položaja čuli smo bat koraka, nekako sporih, kao da se pomaljaju iz mrklog mraka. Četiri prilike hodale su prema nama, a vjetar je u našem pravcu nosio zvuk jauka i miris sprženog mesa od kojeg su nam nehotice počele curiti sline. Thomasu i meni je u isto vrijeme sinulo! Te četiri prilike bili su dezerteri koje smo prije nekog vremena spalili Thomasovim bacačem plamena. Thomas, vojničina kakav je uvijek bio, ubacio je novi okvir u automat i provjerio pištolj kojeg je imao za pojasem.

-Ja ću se probiti do jezera i čamca s vama ili bez vas!-viknuo je. Uzeo je svoja posljednja dva okvira za municiju, automat i jednu ručnu granatu, te odjurio preko ruba našeg zaklona prema jezeru. Usput je pucao po prilikama koje je samo on vidio, koristeći kratke i odmjerene rafale.

img_20161210_105046

Nije pomoglo, spaljeni mrtvaci u dronjcima njemačkih uniforma samo su prilazili bliže i bliže. Thomas je po prvi puta u svom životu počeo osjećati strah i to ga je na neki način razveselilo i uzbudilo u isto vrijeme. Kada su ga sustigli prkosno je bacio prema njima automat i počeo ih gađati mecima iz lugera. Kada ni to nije pomoglo i sasvim su ga okružili, prskosno je bacio prema njima pištolj, iskezio zube i počeo ih udarati rukama. Pao je srušen gomilom pougljenjenih i trulih tijela. Nije osjetio paniku niti kada su ga grizli trulim zubima, osjetio je samo nevjerojatnu mirnoću. Kada su mu otkinuli ruke, a zatim glavu, progutao ga je mrak.

Ja sam samo djelomično vidio i osjetio Thomasovu smrt. Verstein i ja smo se povlačili prema vratima crkve. Kao jedan, mrtvaci su se okrenuli od Thomasovih ostataka i počeli pratiti mene i Versteina, koji je jauknuo i pao. Trula ruka koja se upravo digla iz zemlje jednog od grobova ispred crkve ga je ščepala za gležanj i srušila ga. U padu se okliznuo i probio si nogu na jednom od starih križeva. Odvukao sam ga do crkve.

-Manfrede, za mene je ovdje kraj! Ti kreni, trči po onim stepenicama iza, ako su još prohodne, dođi do čamca na obali, a ja ću ih zadržati ovdje u crkvi. Naplatiti ću im za moje i tvoje ljude, bez brige.-slabo se nasmiješio.

Nisam čekao da mi dva puta kaže, već sam trčao koliko su me noge nosile. Za to vrijeme, Verstein je ležao kraj sanduka eksploziva naslaganih u piramidu, pa je, kada su se mrtvaci približili, pucao na njih koliko je bez uspjeha mogao.

-Prokleto smeće, evo vam jedan vatreni poljubac!-prošaptao je i opalio metak u najbliži sanduk. Vidio sam ogromnu vatrenu kuglu taman kada sam stigao do obale jezera i shvatio sam da je Verstein naplatio svoj dug raznijevši onu prokletu crkvu u hrpu nagorjelog kamenja.

img_20161210_104702

Zadnje što sam uspio napraviti prije nego što sam se onesvijestio je to da sam uspio odrinuti čamac i odveslati do sredine jezera.

Ostali dani do kraja mog ratovanja su mutni. Našla me patrola američke vojske kako lutam unezvijeren i bez oružja po šumskom putu. Mora da sam u bunilu nekako uspio odmaknuti od onog ukletog jezera i grada mrtvih. Ispričao sam u zarobljeništvu svoju priču američkom istražitelju koji je, kako bi provjerio moju priču, poslao dvije patrole, no nikada nisu pronašli ni jezero, niti grad o kojem sam pričao. Uvjerio me da je sve posljedica mog umora od bitaka i rata i volio bih vjerovati da je to tako.

No, u domu umirovljenika u kojem provodim svoje zadnje dane ovladao sam pod stare dane čudesima interneta, pa sam našao tvoje horror priče i znao sam da ćeš znati cijeniti i objaviti priču jednog starca. Možda ćeš misliti da je sve to plod moje stare, lude i izmučene mašte, no vjeruj mi, stvarno se dogodilo. Čitao sam nedavno o nestancima turista u tom dijelu Austrije i grad mrtvih sigurno opet uzima žrtve. Budi mi pozdravljen, Manfred.

Za razliku od američkog istražitelja, povjerovao sam u Manfredovu priču. Ovih dana okupljam prijatelje koji su voljni sa mnom poći u istraživačko-turističku avanturu u Austriju pronaći grad mrtvih i izložiti ostatku svijeta njegove tajne. Ukoliko ne čujete više za mene, pročitajte ovo i znati ćete da me više nema.

Punkrock Holiday 1.7 lineup potvrđen! Lineup for PRH 1.7 confirmed!

prh-1-7

Najbolji europski punk hardcore festival je potvrdio svoj lineup za 2017.godinu. Biti će opet ludo i nezaboravno sudeći po imenima koja sviraju ove godine na festivalu! Vidimo se u Tolminu za još jedan nezaboravan PRH 1.7!!!

The best European punk hardcore festival confirmed its lineup for 2017. Judging by the confirmed bands, we are again in for an unforgettable festival this year! See you in Tolmin on another awesome PRH 1.7!!!

Slušali smo:Žulj, Face to Face, Devastation

ŽULJ-VLAŽNE PJESME(2016.)

zulj-caver

Ovo je prvi album riječkog punkrock benda. Kada kažem punkrock benda, radi se o stvarno o bendu u pravom smislu te riječi. Na albumu se nalazi 10 pjesama prljavog punkrocka s tekstovima na hrvatskom jeziku. Tekstovi su uglavnom zajebancija od maštovitih naziva kao što su “Neću na pivo, boli me pička” preko “Dlake”, “Ližem znoj” do malo više ljutitih “Nemamo dovoljno pljuvačke za vas” i “Baba”. Bend je nastao 2015. i članovi benda su i prije bili aktivni na riječkoj underground punk sceni. Ne volim osobno ovakav punkrock, ali znam preko mojeg benda kada smo izdavali prvi album koliko me iritira da me tamo neki samozvani kritičar popljuje. Zato, ovo izdanje je za prvijenac i za ovakvu vrstu diy punka jako dobro, a vjerujem da će Žulj daljnjim izdanjima napraviti još bolje i kvalitetnije pjesme. Album ne traje predugo, pa je taman dovoljan za poslušati ako želite malo prljavijeg punka kakvog rade ovi punksi. Album je dostupan na free download:  http://www.mediafire.com/file/o9dbyjd5fqqdtmr/%C5%BDulj+-+Vla%C5%BEne+pjesme+%282016%29.zip

FACE TO FACE-PROTECTION(2016.)

cover

Novi, deveti studijski album ovog kalifornijskog benda izašao je za Fat Wreck Chords, label koji je, kao što svi znamo, u vlasništvu Fat Mikea iz Nofx i jedan je od najboljih labela za melodic punk bendove. Na albumu se nalazi 11 novih pjesama fenomenalnog melodičnog punkrocka. Album otvara odlična energična “Bent, but not broken” koja digne i jednostavno natjera da skačeš po sobi gonjen energijom ovog benda. Na to se nastavlja u istom ritmu i tempu “I Wont Say Im Sorry”, dok rokerskija “Double Crossed ” spušta malo ritam i unosi emocije. Nastavlja se u žestokom i melodičnom stilu miksanom sa emocijama i odličnim melodijama cijeli album. Legenda Bill Stevenson( Descendents, All…)je ponovo što se tiče produkcije napravio odličan posao. Ovaj album malo puni ogromnu rupu koja je nastala smrću Tony Slya i raspadom No Use For A Name. Vrh pjesme: “I Wont Say Im Sorry”, “Protection” “It Almost All Went Wrong”.

 

DEVASTATION-IN MEMORIAM(2017.)

Legendarno ime pulske underground scene je odavno ustvari varaždinski bend. Frontman Alex je ponovo okupio novu ekipu i željno sam očekivao povratak ovog benda najavljen ovim ep-om. Ep je posvećen uzorima benda, a također kao svojevrsni tribute umrlim legendama scene. Na ep-u se nalazi tri pjesme i sve tri su coveri. Otvara ga cover Atomskog skloništa “Dijagnoza” koja mi nije baš legla zbog rokerskog štiha i ne mogu reći da sam ikada bio fan ovog benda. Posvećena je Đoseru, prerano preminulom vokalu benda. Kao druga pjesma, pristojan je cover Kud Idijoti-“Mi smo ovdje samo zbog para” posvećen prerano preminulom vokalu Tusti. Pjesma je u redu napravljena, sa dobrim gang back vokalima, ali ništa posebno. Treća i zadnja je cover Motorhead-” Too late, too late”. Naravno, ta pjesma je posvećena Lemmyu. Ono što najviše mrzim na sceni su cover bendovi i Devastation to nije. Ovaj ep je zgodna najava povratka benda, ali jedva čekam album ili ep novog autorskog materijala za kojeg sam siguran da će biti odličan, pošti se radi o jako muzički kvalitetnoj novoj ekipi u bendu. Nabavite, ovo izdanje pošto je stavljeno na free download i poslušajte kako Devastation odaju počast svojim uzorima.

Interview-Parmy Crypta-Argentina Horror punx

This Argentinian band stuck to my ears the first minute I heard them. It was time to talk with Morgan about different things for my webzine.

Welcome to my webzine. For a start, how would you describe your band to the readers of this zine that didnt hear of you?

Well my friend, my band Parmy Crypta is a horror punk solo project from Argentina  based on the horror fictional and paranormal real things. We like horror movies a lot but also like the paranormal things and new order conspiration theories involving reptilians.

How many releases did you have until now? Where can we find/buy your music?

We have 5 releases. First is an acoustic album called  “Angeles en mi sepulcro”, the second is an ep from 2015.“Demoniacas voces de ultratumba” , you can find our music on our youtube channel Parmy Crypta and bandcamp, and soon you will be able to hear our music on Spotify too.

You sing lyrics mostly in Spanish. Where did you play gigs? Did you do some international tour?

We play gigs anywhere! If the place is good and we can play we go there. And yes we have plans to play in other countries around the world I hope soon.

parmy1

Where do you get lyrical inspiration from? What comes first, lyrics or music?

In Parmy Crypta I pick up the guitar and start to sing, its like a possesion man, i really enjoy that and sometimes the music comes first but the lyrical part can come first too, I like to think about the pain and all this things, vincúlate about my life and drop like a horror film just like that, and obviously horror films have a big part in my ideas and also aliens.

What kind of label is Black Dream records?

Black Dream records is our independent label, we do shows and put out our albums on. In the future I hope we put out other bands and spread the horror punk word (not just mine) around the fucking world!

How did you come in contact with the underground scene? Why do you love horrorpunk?

Well there are people that like us very much, and other people that hate us, just because we are doing something different and we are honest in that. Horror punk is my life in this music I feel that I can put out all my hate and if people dont understand fuck off!

parmy2

How is life in Argentina? Do you have a strong scene, bands, labels, venues, gigs, zines?

The life in Argentina is really hard. The scene is nonexistent, we have like 5 bands , sorry four because my ex band (The Waisos) are now dead. There is a strong passion here about the music but also much ego in some stupid idiots, I mean, not everyone has the opportunity to play big gigs in most cases you gotta pay to play, but we are now not paying because our gigs are free.

What is your favourite horror movie subgenre? Please name top 5 all time horror movie favorites?

Hmm I think the zombie films are my favorite!

Okey, Parmy Crypta top five horror movies are:

1-Night of the living dead

2-Dr. Caligari’s cabinet

3-Evil dead

4- In the mouth of madness

5-Plaga zombie (Argentinian film)

Is there any urban legend scary true story in your hometown?

Well, there are woods and there was a torture house there. At the time of the dictatorship , in 1976. People see many ghosts there, it is a nice place to relax, I get very inspired there.

parmy3

We are close to ending this interview.  Is there anything you would like to say and I didnt ask you?

Yes, thanks to all the monsters that are reading this. We are recording our first album that you are going to hear soon….The invaders will be exterminated!

Čakovečki bendovi vlastitim riječima vol 2-NAJVERIBEST

U drugom nastavku ovog serijala vlastitim riječima je meni jedan od najdražih međimurskih bendova ikada, Najveribest, predstavio njihov pjevač Vito.

Band postoji još od davne 1993. godine i djeluje u raznim postavama pod imenom SADISTIC TORTURE. Paklena četvorka praši, uvjetno rečeno, death-trash metal s raznim primjesama.

najveribestsvi

Nakon slavnog silaska sa underground scene 1994. godine rađa se NAJVERIBEST u postavi: Adis Bakal na gitari, Ivan Plačko na bubnjevima te Vitomir Marđetko kao pjevač i svojevrsna atrakcija banda + basista (više kao potrošni materijal). Bdw ”najveriorginalniji” je bio Mario Mesarić.

Trojica članova osnivača do danas su vjerna underground sceni. Glazbu Najveribesta opisati jednom riječju je nemoguće, ipak kad bi me stavili pred zid za strijeljanje rekao bi da je to crossover. U žestoki HC zvuk odlično se uklapaju pojedini lagani i akustični dijelovi, te kraće heavy metal solaže. Glas koji je, blago rečeno, energičan plete priče o našem društvu, smislu u besmislu, radostima i problemima, a nerjetko se radi i o vedrim temama.

najveribest

 

Godine 1996. band realizira studijski album koji dobro prolazi kod rulje, a i kod stručne kritike  ukoliko uopće takva postoji za ovakvu vrstu glazbe. Priča se nastavlja u klasičnom smjeru. Najveribest se ulijenjuje, članovi završavaju fakultete,služe narodu u narodnoj vojsci i tako redom.

U svojoj višegodišnjoj tradiciji javnih nastupanja (ili istupanja) band je u nekih stotinjak koncerata pokrio cijelu sjeverozapadnu Hrvatsku te dio Slovenije (Celje, Maribor, Lendava).

vito-zvucnik

Prepoznavši vrijednosti urbane (ne)kulture Najveribest se 2000-te ponovo vraća na underground scenu sa nekoliko, već sada legendarnih koncerata (EX-club i The Club Čk).

Pozdrav svim obožavateljima (a i šire) uz poruku:

ZA NAS ĆE SE JOŠ ČUTI!!!!!

 

Interview-PSI:”Nema poante u kukanju!”

Psi su noviji bend iz Srbije koji svira psychobilly, no nikako nisu noviji u smislu “staža” na sceni, pošto su članovi “pekli” zanat u brojnim underground bendovima i projektima. Čim sam čuo njihove pjesme, odmah su mi se svidjeli i porazgovarao sam malo s njima o svemu za moj webzine.

POŠTO STE RELATIVNO NOVI BEND NA SCENI, MOLIM TE PREDSTAVI BEND ČITATELJIMA OVOG ZINEA KOJI NISU JOŠ ČULI ZA VAS?

Terza: Psi su Rock’n’ Roll/Psychobilly/Orijental Misticizam bend. Sva trojica se znamo godinama, iz dugogodišnjeg poznanstva i obitavanja na koncertima, po klubovima, barovima…javila se ideja da napravimo nešto novo. Zapravo ne toliko novo koliko iz nekog nepoznatog razloga kod nas niko tako nešto nije radio. Tekstovi su na srpskom jeziku, moćan kontrabas, jaka energija na bubnju i mistična gitara.

NEDAVNO STE IMALI NEKE SVIRKE U HRVATSKOJ. KAKO JE BILO? MOŽEŠ LI USPOREDITI PUBLIKU I ATMOSFERU VANI, TE U HRVATSKOJ I SRBIJI?

Terza: Pa ljudi su svuda željni istih stvari. Što se tiče Hrvatske i Srbije manje više stvari stoje slično. Negde osetite želju za zabavom, negde bežanje od depresije i svakodnevnice. U principu to sve zavisi od grada do grada a ne od države do države.

IMATE ISKUSTVO SVIRAJUĆI GODINAMA U RAZLIČITIM BENDOVIMA. JESU LI PSI NA NEKI NAČIN VRHUNAC SVEG ISKUSTVA STEČENOG U DRUGIM BENDOVIMA?

Terza: Nemoj nas tako olako penzionistati tj. umirovljavati. Mi planiramo da još dugo sviramo a samim tim i da napredujemo, tako da ne bih baš nazvao vrhuncem. Do toga ćemo tek doći. Ali jeste na neki način čudan spoj svega što smo nas trojica pojedinačno radili i radimo.

phoho-by-nebojsa-simeunovic-sabljar(photo by: Nebojsa Simeunovic Sabljar)

KAKO STOJITE S IZDANJIMA? IMATE LI NEKI LABEL ILI SVE RADITE DIY? ODAKLE VUČETE INSPIRACIJU ZA TEKSTOVE?

Terza: Ove godine treba da nam izađe prvi album. Videćemo još šta ćemo i kako, ali planiramo da ga izdamo za neki label. E sad, videćemo ko šta nudi, a inspiraciju pronalazimo svuda oko nas. Kad kažem to, mislim i na knjige i na filmove ali i na životna iskustva i živote svih koji udišu isti ovaj zagađeni vazduh.

OVO PITANJE POSTAVLJAM SVIM SUGOVORNICIMA, KAKO I KADA SI DOŠAO U KONTAKT S UNDERGROUND SCENOM? KOJI TI JE BIO PRVI KONCERT TAKVE VRSTE?

Jovandeka: Šta znači underground? Ja kad sam bio klinac to je bilo fancy! Glamur.

Dane: Neka 1992. Godina i festival. Brainstorm i još neki Hardcore Punk bendovi. Tad već to nije više bio glamur.

Terza: Pa sredinom devedesetih uz emisiju Punk Off na jednoj novosadskoj televiziji, kao i u betonskoj džungli oko moje osnovne škole koju sam pohađao tada. Prvi koncert na kome sam bio je bio neki popodnevni festival 1999. godine u KST-u. ne sećam se koji bendovi, čudna imena su imali, a prvi gig nekog stranog benda Red Alert 2000. godine u beogradskom Domu omladine.

KAKAV JE ŽIVOT U SRBIJI? JE LI STVARNO TAKO CRNO KAO ŠTO MI NEKI PRIJATELJI KAŽU?

Terza: Crno jeste. Nekad se ima utisak da nikad nije bilo crnje i ako sam siguran da jeste. Al’ ne vidim poentu u kukanju. Svuda je sranje ako sebi tako predstaviš svet. Uradi nešto da popraviš barem u onome u čemu možeš da utičeš.

photo-by-anamarija-vartabedijan-1(photo by:Anamarija Vartabedijan)

GRANDPA CANDYS, SU SVIRALI VIŠE PUTA U HRVATSKOJ. PSI TAKOĐER. JE LI IKADA BILA NEKA SMIJEŠNA ILI ČUDNA ANEGDOTA KOJU MOŽEŠ PODIJELITI S NAMA?

Jovandeka: Uvek su se dešavale neke čudne pojave vezane za auto. I sa Grandpa Candys i sad sa Psima. Svaki put se nešto kvarilo. Misticizam.

Terza: Eto, možda bi troškove puta i popravki podelili sa vama hahaha.

DO KOJE BI MJERE DOZVOLILI EVENTUALNI LABEL DA SE MIJEŠA U KREATIVNOST I POLITIKU BENDA?

Terza: Dogovori su svakako bitna stvar. Svakako bi bili spremni za različite ideje, ali granice u tom smislu moraju da postoje.

IMATE LI TEKSTOVA NA ENGLESKOM JEZIKU? DA LI BI SE RADO PROBILI NEGDJE U INOZEMSTVO ILI STE SE OGRANIČILI SAMO NA REGIJU?

Terza: Zašto misliš da samo na engleskom mora da se peva da bi se sviralo van? Al’ svakako smo prevashodno fokusirani na region, a i složićeš se da ima, tj. gotovo nema rockabilly/psychobilly bendova na maternjem jeziku u ovim krajevima. Zašto ne probati nešto tako? A i probali bi smo više da približimo ceo ovaj mistični fazon publici ovde, a to na engleskom nije moguće.

photo-by-anamarija-vartabedijan(photo by:Anamarija Vartabedijan)

BLIŽIMO SE KRAJU INTERVIEWA. ZA KRAJ, TIPIČNO FANZINAŠKO PITANJE. IMAŠ LI ŠTO ZA DODATI ŠTO BI RADO REKAO, A NISAM TE PITAO?

Terza: Pu pu pu…daleko bilo, kakav kraj? Ima do kraja još dosta. Ovo je tek početak. 😉

Dane: Ali nije to još gotovo, nije dovoljno sve propalo!

 

Gledali smo: Rogue One:A Star Wars Story/Passengers

ROGUE ONE:A STAR WARS STORY

rogueone

Režija: Gareth Edwards

Uloge: Felicity Jones, Diego Luna, Donnie Yen…

Prosinac je već dvije godine za redom radost za sve nas fanove Star Warsa, jer već znamo da tada izlazi novi film naše omiljene sage u kina. Nakon epizode sedam, kao velikog fana proširenog SW univerzuma me živo zanimalo kako će izgledati prvi film van epizoda glavne radnje. Pročitao sam puno knjiga iz proširenog univerzuma i dosta toga znam, pa me baš veselio odlazak u kino. Ono što me nije veselilo je 3d gledanje u čakovečkom kinu, jer SW nikada prije nisam gledao u 3d i smatram da je 3d potpuno nepotreban za ove filmove.

Ono što me drugo iznenadilo je to, da je ovaj film prvi u kojem nema tzv crawlera, odnosno onih malih super slova koje idu polako po ekranu na koje smo navikli u svim SW filmovima do sada. Kao treće, iznenadio me nedostatak tipične John Williamsove muzike kao u svim filmovima do sada. U kinu sam se pomirio sa slijedećim, ili će biti totalno njesra, što ne vjerujem, ili će biti odlično. Uvodne scene kada glavni negativac imperijalni direktor Krennic(solidan Ben Mendelsohn) dolazi po Galen Ersa(odličan Mads Mikkelsen su efektne, ali opet me zagnjavila jedna netočna stvar. Naime, u imperijalnoj vojsci, koliko ja znam, bijela uniforma je rezervirana samo za čin grand admirala, a to je čin nekoliko ljudi unutar imperija, te koliko ja znam, čin direktora nikada nisam susreo u nijednoj knjizi ili stripu ili priči ili filmu iz SW univerzuma. Geek sam, što ćete, ali smetalo me takvo nešto.

Priču već svi znate, mala skupina pobunjeničkih komandosa predvođenih kapetanom Andorom(pomalo zbunjeni Diego Luna) i kćerkom tvorca Death Stara, Jyn Erso (premalo obrađena kao lik Felicity Jones) pokušavaju oteti planove Death Stara i dostaviti ih na vrijeme pobunjenicima. Ono što je u ovom filmu dobro je mračnost samog filma, znači nema happy enda, film nije za djecu, nema iritantih likova kao što je bio Jar Jar Binks i sličnih…Kapetan Andor, glavni muški lik filma je lijepo prikazan kao ubojica i lik koji nije u potpunosti samo dobar odnosno nije sve crno i bijelo kao i u svakom ratu. Jyn, glavni ženski lik filma mi je ostala nekako nedorečena, možda nema onu snagu kao Leia ili kao glavna junakinja Force Awakens, ali to je samo moje skromno mišljenje. Odličan mi je lik Saw Gerrere, fanatika pobunjenika kojeg tumači pomalo indisponiran Forrest Whitaker. Šteta što je lik premalo iskorišten, odnosno premalo je iskorišten njegov background kao i lik negativca Krennica. Ostali likovi su super napravljeni. U svakom SW ima i jedan droid koji je na nki način zaštitni znak filma. Uz legendarnog R2D2, te pomalo iritantnog BB8 iz Force Awakens, u ovom filmu se pojavljuje novi, to je K-2SO, odnosno preprogramiran imperijalni droid koji mi je jedan od boljih likova u zadnjih nekoliko filmova.

Peter Cushing, inače legenda Hammer horror filmova u kojima je često tumačio Van Helsinga i Dr Frankensteina u prvom SW filmu, episode 4, A New Hope je bio odličan izbor za negativca, imperijalnog guvernera Wilhuffa Tarkina(hahaha u filmovima se ne spominje nikada njegovo ime, ali mi koji smo fanovi knjiga znamo). Ono što me oduševilo je da se Peter Cushing pojavljuje puno u ovom novom filmu, odnosno oduševljava me cijela ta cgi opcija, da će se u budućnosti sigurno moći snimati puno filmova sa umrlim glumcima kao hologramima. Volim tu opciju, sigurno će napredak biti takav da ćemo moći gledati koncerte holograma, filmove, serije, kazališne predstave i slično. Na radost mnogih fanova, u ovom filmu se pojavljuje i Darth Vader koji je onako kako treba biti, brutalan i zao, ubojica i nema u njemu nikakve mračne romantike. Ima jedna dobra scena kada se Vader vidi na trenutak bez oklopa kako se rekuperira u bakta tanku, zgodno napravljeno.

Akcijske i ratne scene su također napravljene u stilu i uzbuđenja ne nedostaje. Ne znam zašto, ali neke scene su me podsjetile na akcijske scene iz legendarnog žanra tzv partizanskih westerna iz bivše Juge. Film je zaokružena cjelina i lijepo se nadopunjuje kao svojevrsni prequel episode 4. Sve u svemu, nakon završetka me ostavio sam smiješkom na licu i u divljoj želji za još, znači uspio je! Mogu slobodno reći da mi je ovaj SW film u top 4 SW filmova. Pogledati ću ga svakako još 2-3 pta da steknem potpuni dojam.

PASSENGERS

Režija: Morten Tyldum

Uloge: Chris Pratt, Jennifer Lawrence…

passengers

Prvi dan nove 2017.godine je bio rezerviran za odlazak u kino, pogledati ovaj novi sf film. Moram priznati da nisam prije gledao nikakav trailer, nisam gledao nikakav imdb sinopsis ili nešto slično, već sam se pustio iznenaditi. Film je naravno prikazan 3d što je bilo odlično za doživjeti prekrasne scene svemira kao da si sam u tom golemom prelijepom prostranstvu.

Svemirski brod nosi 5000 kolonista prema novom svijetu Homestead 2 i potrebno mu je 120 godina da stigne na cilj. Jedna hibernacijska komora se kvari i glavni junak, mehaničar Jim(Chris Pratt) se prerano budi i shvaća da ima još 90 godina do buđenja ostalih putnika koje neće doživjeti zarobljen putujući na golemom luksuznom brodu. Nakon što je proveo godinu dana sam, lud i na rubu samoubojstva, jedino društvo mu je android barmen Arthur(odličan Michael Sheen). Zaljubi se u spavajuću spisateljicu Auroru(Jennifer Lawrence) i odluči namjerno pokvariti komoru i probuditi je…

Ovo je neobičan sf film. U njemu nema aliena, makljaže, ali ima ljudske drame, ljubavi, emocija i napetosti. Chris Pratt je odličan, kao i Jennifer Lawrence i u cijelom filmu se nameće ta moralna dvojba je li glavni junak postupio moralno i treba li mu oprostiti. Kako se ne bi sve svelo samo na ljubavnu dramu tu je i glavni negativac, sam svemirski brod koji se ubrzano kvari i našim junacima prijeti otkazivanje sistema za održavanje života i eksplozija glavnog reaktora. Cijeli film je sveden na interakciju dvoje glumaca, uz pomoć trećeg, androida-barmena i tek u zadnjoj trećini filma se budi i treći glumac časnik posade Gus Mancuso(Laurence Fishburne). Njih troje pokušavaju u utrci sa vremenom popraviti brod prije eksplozije. Film nije nimalo dosadan, tehnički efekti su fenomenalni, pogotovo scene samog svemira, goruće zvijezde, te prostorija i dvorana golemog broda.

Tko voli sf pogledati će ovaj film sa zanimanjem, no ne očekujte alien invasion/space opera makljažu, već nešto sasvim drugačije. Potrebna je ponekad malo svježine u žanru, a to ovaj film upravo i predstavlja.