Čakovečki bendovi vlastitim riječima dio prvi: Malo Morgen/Green Machine

GREEN MACHINE – uspon i pad prvog HR stoner banda

green-machine-logo

U više navrata sam zamoljen od starog frenda Krajcera da napišem par rečenica o bendu Green Machine, pa konačno pronađoh malo vremena za evociranje na drugu polovicu devedesetih, kad je bend osnovan, svirao i neslavno se raspao… Priča seže od benda Malo morgen!, koji je nastao u mojoj garaži 94te, imao sam tada Marshall pojačalo, gitaru i overdrive pedalu, pa se kod mene znala okupljati ekipa, na veselje mojih roditelja i susjeda. Godinu dana kasnije počeli smo ozbiljnije raditi, a svirali su Darko (Sova) i Robert Kriković (bratići, gitara i bass), Kristijan Janković(bubnjar, svirali kod njega u podrumu, poznat po ulozi Žira u kvizu Jezeraš – obavezno čekirati na youtube), druga gitara kratko vrijeme Davor Kipke, a mene je zapala uloga vokalnog soliste, iako
sam se vidio u ulozi gitariste, pa sam se uhvatio mikrofona. Silom prilika, iako nisam bio baš zadovoljan svojom izvedbom – ali, netko je morao i to. Nikad me nije pretjerano zanimalo ‘skidanje’ pjesama drugih bendova, nego stvaranje autorskih, pa smo u vrlo kratkom roku napravili nekoliko stvari i nekoliko obrada.

Odmah nas je Mario Mustač angažirao za koncert u društvenom domu u Svetoj Mariji (humanitarac, skupljala su se sredstva za izgradnju škole, a svirali su još njegovi Bismarck i kao zvijezda večeri, legendarni kantautor Drago Mlinarec). Nastupali smo uglavnom lokalno, Klub ČK, klub EX, Rogoz (VŽ) Oluja na jezeru 1 & 2 (opet organizatorMustač), pa nam je Toni Marušić sredio i nastup u zagrebačkom Klubu 88 – koji se nalazio ispodtribina Dinamovog stadiona.

malomorgen

Jedna anegdota: nastupali smo u Rogozu (mala scena HNK u VŽ) kao gosti na promociji kazete HC varaždinaca Directed Crew, Sova je imal dramatični psihodelični gitarski intro, te je bil dogovor da kad počne uvodni riff, da uletim na stage… no, pri doskoku,
okliznul sam se i ateriral sa (srećom ne previsokog) stagea na betonski pod. Dečki iz benda su vidjeli da sam se pojavio i nastavili u opakom ritmu, a nisu vidjeli da sam odmah i odlepršal, pa su se u čudu gledali kad je trebalo početi pjevanje, a pjevača odjednom nema. Opruženom na podu, situacija mi je izgledala komično, pa se od smjeha nisam mogao dignuti, a nekolicina zabrinutih headbangera se okupila, odnjela natrag gore i nastavili smo nastup kao da se nikaj nije desilo. Sjećam se da smo nešto kratko završili i na HTV reportaži, a pad (na žalost) nije zabilježen. U to doba vladala je grunge euforija, na koju su se dečki iz benda zakačili, a ja sam imao viziju žešćeg benda (metal je bio moja ljubav). Snimili smo demo snimke, prijavili se na prvi HGF festival u
Zaboku, upali u uži izbor i nastupili (mala digresija: nedavno smo prije koncerta ESC life u VŽ, uz pivo skužili da smo i Elvis (tada s Eto zvuk, danas ESC) i Alan (tada iz KrankenHaus i ja svirali na prvom HGF). Relativno smo dobro prošli tamo, a to je ujedno bio i moj zadnji nastup s bendom, a ujedno prvi i zadnji nastup na bilo kakvom takmičarskom glazbenom natjecanju, koja su stvarno nužno zlo neafirmiranim bendovima. U bend je zatim ušao Goran Patrčević – Trčo, koji je, iskreno, bio bar deset puta bolji od mene, a ja sam u par telefonskih razgovora, unutar par sati okupio drugu ekipu…

greenmachinephoto1

S Ninom Tušekom upoznao sam se jednog petka ili subote cugajući ispred dućana kojeg smo odmilja zvali Četnik (pokraj današnje METSS stojedinice), živopisan lik od 100+ kila, obrijane glave s gustom ZZ Top bradurinom (puuuno prije hipsterskog bradatog hype-a), svirao je i pjevao u bendu Orgia (uglavnom obrade), a mi iz Malo morgen! smo od njih planirali kupiti razglas koji je bio na izdisaju. Predložio sam Tušeku i Davoru (koji se i dalje intenzivno družio s nama iako nije više svirao u bendu) da probamo svirati nekaj zajedno, a priključili su se i Dragec Novak (bass) i Matija Orlovac (bubanj). Probe smo imali kod Drageca (na tavanu, a u podrumu je kafić Zrinski), minimalno po dvije-tri tjedno, a vikendom nakon probe, svi zajedno u kultno okupljalište mladih –
Klub. Ubrzo smo i mi nastupali u Rogozu, pa mi je prišao neki lik i pitao ‘da li ću se i ovaj put baciti’ jer je mislio da je goreopisani ‘hiti se na pleča’ bio izrežirani dio urnebesnog performensa…Na MTV smo vidjeli spot od Kyuss, pa se Green Machine nemetnulo kao ime, počeli smo eksperimentirati i stvarati glazbu u tom điru, koji se tek kasnije počeo zvati ‘stoner rock’ i tako sigurno bili prvi HR bend tog žanra.

Fanzinašima je bilo bitno utrpati nas u stilsku ladicu, a ni mi sami nismo znali kako riječima opisati ono što sviramo, pa se u recenzijama našlo raznih umotvorina, koje su nas dobro nasmijale i sve smo ih stavili na naljepnicu na kojoj je ispod logotipa
pisalo: acidhardtexnoisehillbillyspacepunkcorerock. Kasnije smo otkrili i kao dio repertoara svirali poneku obradu Melvins, Butthole Surfers, Fu Manchu, Cosmic Psychos, Killdozer… bendova koji nisu bili toliko poznati, pa smo ih mogli prošvercti kao naše 😉 . U to doba bio je procvat čakovečke punk scene, nicali su bandovi, fanzini, a ja sam se malo ozbiljnije prihvatio organizacije koncerata –kako bih i svom, ali i drugim bendovima dogovorio nastup (o tome malo više u jednom od narednih pisanja, da ne odemo previše u širinu…). Pankerima se baš nismo sviđali, jer su bili jako impresionirani tupa-tupa jednostavnim ritmovima i elementarnim znanjem sviranja, a mi smo kao bend u međuvremenu svirački napredovali i nije nam se dalo svirati punk, jer smo bili stalno u potrazi za nekim novim zvukom i stilovima, naručivali CD-ove iz USA i pokušavali biti drugačiji od ostalih(…a tako razmišljam i dan danas!).

greenmachinephoto2

Ponovo smo najveći dio koncerata svirali lokalno, slali poštom kazete s live snimkama fanzinašima i klubovima, pa je uslijedio telefonski poziv od Kornela Šepera – koji je tada s udrugom za razvoj kulture URK, radio koncerte u Rupi – podrumu zagrebačkog Filozofskog fakulteta (Kornel i URK su pokrenuli i vode Močvaru, ako slučajno netko ne zna). To nam je bio prvi zagrebački nastup i nabrijali smo se i navježbali za tu priliku, a tih dana je u jedinom glazbenom mjesečniku HEROINA NOVA izašao i vrlo pohvalan tekst o bendu (autor Viktor Vilić, kritičar do čijeg nam je mišljenja bilo naročito stalo). U Rupi se te večeri u publici okupila ekipa koja je već bila u poznatijim underground bendovima, za koje smo čuli, ali se nismo prije sreli, a na večeru (u studentsku menzu)
nas je vodio mladić koji nam je oduševljen pričao kako je s (već onda) legendom hardkora Sixom nedavno osnovao bend. Kasnije sam se s Mijom često družio, a bend kojeg su osnovali je Analena. Predgrupa je bio psychobilly bend Mrzobillys, koji su donjeli minimalistički set bubnjeva, pa smo po elemente koji su falili išli u novopokrenuti studio COSMO (tamo se upoznali s Bojanom i Nixom koji su se vratili iz Amsterdama, nakon avanture s Gone Bald i Mehom iz Pech Pit), pa po povratku u Rupu zatičemo prilično popunjeni klub. Prije našeg nastupa, Kornel me zamolio da još jedna legenda – Milan Manojlović MANCE izvede par pjesama, pa nas je kultni kantautor, nakon što je izveo hitove s još kultnijeg albuma Čovjek iz Katange (Dva, Rajka, Javorova grana…) u velikom stilu najavio: “A sada Green Day!!!” Poneseni atmosferom odsvirali smo jedan od najboljih nastupa, stage bio improviziran i klimav, uspio sam pasti u bubnjeve (čak dva puta!!?!), pozvani smo na nekoliko bisova, pa kako nismo više imali materijala za svirati, Davor je počeo iz zajebancije svirati riff Black Sabbath – Iron Man, zablokirao sam i nisam se mogao sjetiti teksta, pa sam pitao da li neko iz publike možda zna – i odmah se stvorio dugokosi momak niskog rasta, uzeo mikrofon i počeo s izvedbom. Nije ni on znao tekst, ni jednu riječ (!!!), što ga nije omelo da suvereno vlada situacijom i uzavrela atmosfera dodatno je proključala u katarzičnom krešendu. Kad
smo se upoznali nakon nastupa, rekao nam je da je ima međimurske korjene, a on je… Mario Kovač (danas kazališni redatelj, kvizoman, DJ, da ne nabrajam dalje, svi ga poznajete). Na koncertu je bio i Davor Krajcer-Vitez, tada mlađahni student, koji je došao podržati sugrađane…

greenmachinephoto5

Još jedan od koncerata kojih se rado sjetim desio se u Kotoribi, gdje smo u hotelskoj (!!!) sali Vito(pjevač Najveribest) i ja organizirali nastup 5-6 lokalnih bendova. Tušek je u radničkim treger hlačama i šeširu bio hillbilly modna ikona, a iz publike je Jaga (kotoripski hević) dodavao rakiju i podučavao loklanu mladež slam danceu i circle pitu (a sve je izgledalo komično, kao da skakuću u krug, nogama izvodeći škarice). Nastupili smo i na varaždinskom trgu kao predgrupa Pips, Chips & Videoclips, a kad su američki Wanda Chrome and the Leather Pharaohs svirali u HR, organizirao sam nastup u Čakovcu (svirali su još Don’t i Overflow), pa su nas zvali da u koprivničkom klubu
Kuglana ponovo nastupimo s njima i dan kasnije. Na poziv Kornela Šepera, zaputili smo se jednom prilikom u Zagreb, ali nas je putem zaustavila snježna mećava, Radovan (koji nas je vozio) imao je ljetne gume na kombiju i nismo upjeli doći, tada još nije bilo auto ceste…. Djelili smo stage s velikim brojem HR underground bendova (COG, Unlogic Skill, Peach Pit, Gone Bald, Clean, Paradoxal Treatment…).

greenmachinephoto3

Postigli smo kakav-takav status, ali je bend stagnirao. U planu je bilo snimanje demo snimki, koje nisu nikad napravljene, pa postoje samo live audio i video zapisi benda
(dvije takve pjesme su se pojavile na trećem djelu Bombardiranja New Yorka – Slušaj najglasnije, Zdenka Franjića). https://listenloudest.bandcamp.com/track/green-machine-who-sleep-in-my-room

Dvojica članova benda su imali nove cure, koje su se posvađale, pa su i njihovi odnosi unutar dijela benda bili djetinjasto zategnuti i nije više bilo smisla nastavljati u tom sastavu mučiti se i trošiti vrijeme i energiju, bez ikakvih rezultata. Pokušao sam s novim ljudima nastaviti gdje je bend stao, ali sam brzo i ja digao ruke od tog benda, pa kako to obično biva, nedugo nakon razlaza, počinju stizati pozivi za nastupe, jer se pročulo za bend… Drago mi je što je danas HR stoner rock scena prilično jaka, bogata bendovima i globalno respektirana, te da se u našem malom gradu Čakovcu desio prvi domaći stoner rock bend – Green Machine. 🙂

greenmachinephoto4

Po raspadu benda orijentirao sam se na organiziranje prvo serije Greencajg koncerata u klubu EX, surađivao kod mnogih festivala, počeli su me kontaktirati i bendovi van demo scene (KUD Idijoti, Hladno pivo, Elvis Jackson, LET3…) pa sam kao promotor pomogao mnogima da više puta nastupe u našim krajevima. Kreativna energija i želja za sviranjem nije se ugasila. Nekoliko godina kasnije, s Davorom smo ponovo počeli neobavezno svirati (ovaj put sam se maknuo od mikrofona i u ruke uzeo bass, koji do tada nikad prije nisam ozbiljnije svirao), u priči se pojavio i bubnjar Ičo (kojeg
smo znali iz Najveribest), pa smo ovisno o slobodnom vremenu sporadično jammali, bez ikakvih ambicija, osim prvenstveno zbog druženja. S vremenom smo počeli ozbiljnije istraživati nove zvukove i ritmove i tako je počela priča o bendu Waitapu, koji je svoj izričaj pronašao unutar psihodeličnog bassoničnog duba s raznim primjesama, ali i dalje volimo u svoje pjesme ukopitiponeki žestoki valjajući stoner riff …

(EmiXXL)

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.