Interview-SAVAGE REMAINS: A lethal dose of doomsday punk!

Savage Remains from Fredericksburg, USA, play melodic but also rough horrorpunk and the minute I heard them, I fell in love with their music. That was the reason to talk with Matt about the band, the scene, movies and many other themes…Check em out!

HOW WOULD YOU DESCRIBE SAVAGE REMAINS TO THE PEOPLE THAT READ THIS ZINE AND DID NOT HEAR ABOUT YOUR BAND YET?

Our songs have a ton of horror elements as well as what we consider apocalyptic /Doomsday references. We play with a lot of energy live. Our songs average about 1:40 in length. Everything is played at a frantic pace. We love playing live! Every performance, whether it’s in front of 10 people, or 100 people is performed at the same intensity. I’ve always believed that if you look bored on stage (standing still, staring at your fingers while you’re playing) the crowd will be bored as well. It’s not just the singer’s job to entertain. EVERYONE should be into the performance. Let it be a visual onslaught as well!!

IT SEEMS TO ME THAT YOU PLAY MELODIC BUT ALSO A LITTLE BIT ROUGHER VERSION OF HORRORPUNK. I MEAN THIS IN A COMPLIMENT WAY, TO ME YOU SOUND A LITTLE BIT LIKE AMERICAN WEREWOLVES. WHAT DO YOU THINK ABOUT ALL THOSE MISFITS CLONES AND DANZIG VOCAL CLONES? DO THEY SOMEHOW SPOIL THE SCENE?

Thank you for the compliment! We love melodic punk and the thrashy side of the genre as well. We really just write songs in the vein that we grew up listening to and loving. I personally love melodic songs that have chant-a-long choruses that gets the entire crowd involved. It’s fun live when members of the audience know your songs and are happily singing along.
None of this horror punk would exist without the Misfits. HOWEVER, I’ve always thought it makes zero sense to try to be their clone. Write your own songs, do your own thing. Add to the genre!!!
YOU CALL YOUR STYLE DOOMSDAY PUNK. WHERE DO YOU DRAW LYRICAL INSPIRATIONS FROM?
Our lyrical inspirations come from movies, other stories that we imagine, and also real life analogies. Sometimes it’s one line of a song that we all just build around.
savageremainsmembers
HOW ARE THE THINGS WITH THE NEW ALBUM? IS IT COMING SOON? HOW WAS THE FEEDBACK FOR THE FIRST RECORD?
Everything has been recorded for the new album!!! We are planning having it in hand by February 2017 if not earlier. We’re just touching up a few things and working with our producer, Curtis Price, on the overall mixes of each song. It’s 16 songs in 26 minutes…right around 1:40 per song. Ha!
The first album was received very well. We released everything on digital formats and it got noticed by a few people….then it spread. We were all very pleased. This time last year, while it was a goal of ours, we had no idea that it would receive enough attention to allow us to play across the country throughout 2016. 
HOW ARE THINGS IN FREDERICKSBURG GOING? WHAT KIND OF CITY IS YOUR HOMETOWN?  DO YOU HAVE A SCENE, BANDS, VENUES?
Fredericksburg is very good to us. It’s in between Washington DC, and Richmond (Virginia) which are two great music cities. I always felt that Fredericksburg, with it’s downtown bar scene, college crowd, as well as punk fans around there in general, was not being utilized as it should be for bands. Some of the bars have your typical cover bands which don’t cater to punk bands, but we started organizing monthly punk rock shows at one bar, the Bourbon Room, that have been successful. We love to get bands from out of town to play to spread the word that our scene is growing. It’s a lot of fun right now!
WHAT IS LIFE IN THE USA NOW THAT DONALD TRUMP WON THE ELECTION? IS IT REALLY THAT SCARY THAT SOME OF THE MEDIA HERE IN EUROPE TRY TO PRESENT? DO YOU REALLY HAVE PROBLEMS WITH ILLEGAL IMMIGRANTS LIKE TRUMP SAYS? ALMOST EVERY RIGHT WING FASCIST PARTY HERE IN EUROPE WAS VERY GLAD THAT TRUMP IS THE PRESIDENT NOW.
It’s definitely divided here now, but the day after the election, the sun came up and everyone went about their day. The world did not end. It’s really hard to tell what it’s going to be like until after the Presidential Inauguration on 20January2017 when Trump officially takes office. We do have a lot of immigrants in the country, but I personally have not observed an overwhelming detrimental effect on the country because of it. I’m sure all the right wing fascists across the world are happy that Trump won due to the amount of lip service/propaganda he said during his campaign. However, that’s politics in general. Politicians, especially in democracy, will say anything to get elected and rarely have the chance to fulfill their promises…or threats in Trump’s case, due to the other branches of our government. We’ll see.
savage-remains-cover
I KNOW THAT YOU LOVE SF AND HORROR MOVIES. WHAT DID YOU THINK ABOUT THE NEW MAD MAX? MOST OF THE PEOPLE THAT I KNOW HATED IT, BUT I LOVED IT ALTHOUGH TO ME, ROAD WARRIOR IS THE BEST, THEN THE FIRST ONE, THAT ONE WITH TINA TURNER SUCKED KINDA. WHAT IS YOUR FAVOURITE HORROR SUBGENRE? MINE IS SLASHER AND FOUND FOOTAGE, BUT ALSO VINTAGE HAMMER HORROR FLICKS.
I loved FURY ROAD! Our guitarist wrote a song, that quickly became one of our favorites, called “War Boys” about it. It’s going to be on our new album.
We are almost spot on with the Mad Max rankings. I’d say Road Warrior, Fury Road, Mad Max, and a distant last place is Thunderdome.
My favorite horror sub genre growing up was definitely zombies. I used to watch the original Dawn of the Dead, Fulci’s Zombie and Let Sleeping Corpses Lie repeatedly. I still love zombie movies, but I’m definitely into the slasher genre right now. I really love it all though…monsters, vampires, new movies, the classics (Universal and Hammer).
DO YOU HAVE ANY MOVIES/BOOKS/BANDS THAT YOU SAW/READ/LISTENED LATELY TO RECOMMEND?
They’re not really new anymore but the last new movies I saw and loved were the Babadook and Last Phase.
Bands that we’ve met along the way that we’ve met/played with and grown to absolutely love are the Jasons (from Camp Crystal Lake, NJ…or West Virginia, depending on who you talk to), the Knockin’ Bones (from Texas) and Damnation (from Massachusetts).
WHAT IS THE FUTURE HOLDING IN STORE FOR SAVAGE REMAINS?
Everything. We’re finishing up the new record, ‘Brand New Disease,’ pursuing a vinyl release of the new record and MAYBE releasing ‘Resistance Is Futile!’ on vinyl as well if everything goes great with the new release. We have a few 7″ vinyls coming out from our good friend Jason Po who runs 8up Records. We’ll have those details soon. We have some mini-tours coming up across the U.S. and one day we would love to hit Europe and Mexico. Put us in contact with some European booking agents if you know anyone!!!
savage-remains-band-photo
INTERVIEW COMES TO AN END. DO YOU HAVE SOMETHING TO ADD AND WOULD LIKE TO SAY AND I DIDNT ASK YOU?
We’d all like to thank you for reaching out! Great questions and it still blows my mind personally that the world is so small now, thanks to the internet, that we can talk to someone in Croatia about Savage Remains. Thank you, Vlad. Keep in touch.

Interview-Ogenj: Savršen miks melankolije i žestine!

Za ovaj koprivnički bend moram priznati nisam čuo do nedavnog koncerta u čakovečkom kafe baru Fox. Ostao sam ugodno iznenađen njihovom kajkavskom folk punk glazbenom energijom u nastupu. Bila je to idealna prilika da za webzine porazgovaram sa frontmanom Tomom.

ZA POČETAK KAKO BI PREDSTAVIO OGENJ ČITATELJIMA OVOG ZINEA KOJI NISU ČULI ZA VAS?

Pa hm, Ogenj je koprivnički friški bend, nastal pod kraj 2015. Nedavno smo, recimo to tak, proslavili 1. godišnjicu koncertom doma u Koprivnici usput promovirajući naš, isto tako, 1. EP – Još je rano. Kombinacija smo klasične rock’n’roll sekcije s dodanom tamburicom i violinom, i naša lirika je na kajkavskom 🙂 I imamo deklu v bendu.

DO SADA STE IZDALI JEDAN EP. KAKAV JE FEEDBACK NA IZDANJE?

Naš EP sadrži 5 stvari, kao neki presjek dosadašnjeg rada benda. Mi smo, naravno, zadovoljni, a zadovoljni su i svi naši “fanovi” koji ga kupuju 😀 Isto tako, dobili smo jako dobre “kritike” na njega gdje nas se uspoređuje s mješancima Flogging Molly i Mumford and the sons, što nam naravno godi.
U REKLAMI ZA NEDAVNI KONCERT U ČAKOVCU REKLAMIRALO VAS SE KAO FOLK PUNK BEND, ŠTO SE MENI ČINI DA JE MALO NATEGNUTA REKLAMA, POŠTO U VAŠOJ GLAZBI  IMA SVEGA I SVAČEGA NADODANOG NA FOLK OSNOVICU. KAKO JE UOPĆE DOŠLO DO IDEJE ZA BEND?
Ne brine nas u koju ladicu nas budu strpali, al u neku očito te moraju. Pa nama i ne smeta ako nas etiketiraju kao folk punk bend. I da, u našoj glazbi i idejama ima svega i svačega, a folku pridonosi jezik. ponekad teme pjesama, i naravno instrumenti koji nam sve to začinjuju. Dok pak s druge strane, motor benda – ritam sekcija, nema mira i stalno nešt melje. Jasno, ima i balada koje nemaju veze s punkom (?!).
Nekako u nedostatku ljudi za nastavak na punk/HC projektu,  a bez muzike se nebre, spustili smo loptu na zemlju i s nekim novim klincima probal sam raditi na novim idejama. U početku so to bile čiste akustične probe, aranžmani dok nismo sve to počeli pomalo začinjavati bubnjem. Bubanj zapravo i nije ispal kakvog sam u početku zamišljal, trebal je to biti čisti jednostavni gipsy bum-tras-bum-tras-bum-bum.Ali eto, ostali smo na idejnoj cesti, samo smo malo proširili ju 😀
ogenj-1
JESU LI TEKSTOVI PJESAMA UZETI IZ NARODNE BAŠTINE ILI IH VI PIŠETE?
Ma kaki, tekstovi su naši, nema tu obrada ni modernih ni baštine, bar za sada. A nadam se da i ubuduće. Imamo dovoljno svojih autorskih, i fala Bogu, inspiracije i volje ima.
MENI GENERALNO IDU NA ŽIVCE HRVATSKI BENDOVI KOJI FURAJU TAJ FOLK ŠTIH I POKUŠAVAJU BITI IRCI ILI ŠKOTI. JESTE LI ZATO ODLUČILI KRENUTI U TU PODRAVSKU KAJKAVSKU LIRIKU? MENI KADA SLUŠAM VAŠE PJESME IZAZIVAJU NEKAKVU SJETU I VRAĆAJU ME U NEKA JEDNOSTAVNIJA I UVJETNO REČENO BOLJA VREMENA I NIPOŠTO VAS NE SMATRAM DIJELOM TRENDA FOLK UNDERGROUND BOOMA. JE LI FOLK U ROCKU NA NEKI NAČIN ZADNJIH GODINA TRENDY?
E sad, kak u zadnje vrijeme više pratim tu “scenu” možda i postaje malo više trendi, zajedno s modom, gospodom i tak dalje. Al da sam i dalje u HC bendu, mislim da nit nebi zapazil 🙂 Kak sam prije spomenul, radimo i sviramo ono kaj volimo i kaj trenutno osjećamo, i oduvijek pišem na kajkavskom. Istina, s Ognjom prvi put u takvom aranžmanu. A kaj se tiče domaćih škoti il irci, mi nismo htjeli razvijat tu ideju, jer smo autorski bend, tak da s jedne strane nema obrada a onda pak s druge, nisam Irac nek sam međimurec/podravec. I ono kaj smo zamišljali uspjeli smo ostvariti. Dakle, mislim da smo jako dobro uklopili tu našu bisernicu i violinu, umjesto da smo se trpali mandolinama i banjojima, gajdama,…
IMATE LI LABEL NA KOJEM ĆETE IZDATI DALJNJA IZDANJA? DO KOJE MJERE BISTE EVENTUALNOM LABELU DOZVOLILI DA SE MIJEŠA U POLITIKU I UTJEČE NA KREATIVNOST BENDA?
EP nam je DIY, tj. sami smo ga “izdali” kaj god da to sad znači 🙂 Ukoliko se nađe netko zainteresiran za suradnju s dobrom ponudom, mi smo uvijek za, zakaj ne. Tu dobra ponuda zapravo zadire u ovo drugo pitanje. Vjerujem da svaki istinski glazbenik i stvaratelj zna povući granicu gdje prestaje dobar ukus guranja nosa u kreativnost i ono što bend do tada jest. Naravno, vjerujem isto tako da ima ljudi kojima je u interesu stvorit dobru glazbu, pa možda i dobar, zdrav proizvod, a da pritom ne ubiju cijelu kreativnost i kemiju benda.
ogenj
JE LI OGENJ NA NEKI NAČIN AMALGAMACIJA I VRHUNAC SVEG ISKUSTVA ŠTO SU GA ČLANOVI STEKLI SVIRAJUĆI U RAZNIM PRIJAŠNJIM BENDOVIMA? KOLIKO ZNAM SVI STE SVIRALI RANIJE U VRLO RAZLIČITIM BENDOVIMA JEL TAKO?
Pa mogli bi reći da jest. Članovi Ognja, bar njih 3/5 dugi niz godina sviraju ili su svirali u raznim bednovima. Od legendarnih The Bugsa, do čistokrvnog punka Crazy Cows-a. Niti punk niti HC, a niti koketiranje s raznim žanrovima metala nije nam strano. A to se sve odražava zapravo i u Ognju, no na jedan, suptilniji, ponekad i mirniji način.
KAKAV JE ŽIVOT U PODRAVINI? KAKVA JE TRENUTNO UNDERGROUND SCENA U KOPRIVNICI?
Život u Podravini je isti kak i svugde drugde 😀 Moraš delati da bi jel, moraš jesti da bi živel 🙂 A scena je tak tak. Baš smo sad dok smo čekali na svirku u Foxu, nabrajali mjesta za svirku, uspređujući Koprivnicu i Čakovec. I pazi, KC ima duplo više stanovnika, a duplo manje mjesta za svirku, zapravo još i manje. I to 1 mjesto za recimo svirku kroz cijele godine – i to je birtija još k tome. Ima FUNK koji radi svirke, tu su i Mamuze koje naprave svirku, ali sve je to ne redovito. Naravno, nije problem u njima, već u ljudima koji još uvijek očito nemaju razvijenu koncertnu kulturu – odlaska i podrške bendovima. S druge strane, manjak prostora za svirke generira i manje bendova. Barem onih aktivnih. Kod nas ima jako dobrih bendova, ali na prste jedne ruke možeš nabrojati bendove koji su aktivni – imaju svirke van KC, a ne samo probe i zajedničke pijanke (ako i to) 😀
KAKVI SU PLANOVI ZA BUDUĆNOST ŠTO SE TIČE OGENJ?(tipično fanzinaško pitanje hihihhi)
Ogenj bi vrlo rado uskoro prekoračio granicu lijepe naše, što spremamo za kraj zime, te ako ne i prije, sredinom ljeta izdao album. U međuvremenu još pokoji video spot i puno puno dobrih svirki, i još više kvalitetnih proba.
ogenj-2
BLIŽIMO SE KRAJU INTERVIEWA. PUNO HVALA I ZA KRAJ DA LI IMA NEŠTO ŠTO BI ŽELIO REĆI/PORUČITI, A DA VAS NISAM PITAO?
Svirajući u HC bendu naučio sam i osjetio na svojoj koži koliko koncerti i probe mogu biti iscrpljujući. Sada, u folk rock, poluakustičnom bendu, zapravo, ništa nije lakše!

Interview-Devastation Alex:”Vrijeme se ne vraća i što je bilo je bilo!”

Kada govorimo o heavy metal sceni, a posebno trash metal sceni bivše države Jugoslavije i kasnije Hrvatske, ne možemo, a da ne spomenemo legendarni Devastation koji kroz razne inkarnacije kao Hatross i Devastation jaše već tridesetak godina. Posebno veseli činjenica da Devastation ponovo jaše, a ima i snimljen novi materijal, pa je to bila prilika da porazgovaram o raznim stvarima sa frontmanom Alexom, legendom scene, o Devastationu, sceni, drugim bendovima, Puli, Tusti i raznim drugim temama. Stvarno sam uživao radeći ovaj interview!

devastation-prva-postava

Alex, drago mi je da je nova inkarnacija Devastationa s nama. Ima i novosti, snimanje je upravo završeno. Što je to točno novo u kampu Devastation?

Devastation su konačno opet na nogama. Uz mene, jedinog originalnog člana, tu je sad varaždinska postava u sastavu Bondy i Danijel gitare, Leo na bubnjevima i jedan stari poznanik, Karlo na bassu (Karlo je već bio u bandu od 2007 do 2010, i sa bandom odsvirao dva bitna povratnička koncerta u Šidu i Puli. Ovo je izgleda konačno dobra postava, sa momcima koji su više od duplo mlađi od mene, ali najbitnije je da sviraju ono što trebam i što i njima odgovara.

Snimanje je završeno, sve je snimljeno u varaždinskom studiu „E-Minor“ pod palicom legendarnog majstora Tompe. Od idućeg vikenda slijedi mix, pa mastering i sve će biti objavljeno na netu 18. Siječnja 2017. To je EP sa tri obrade, radi se o, kako ga ja zovem „namjenskom“ Epu, posvećenom osobama i bandovima koji više nisu među živima. Moram napomenuti ta to nije oldschool klasični Speed-Thrash HC Metal na koji su oni koji nas prate naviknuti, obradili smo dvije Hard Rock i jednu HC stvar, dakako na naš način, ali svejedno to nije materijal po kome će Devastation inače biti prepoznati. Album sa 10 potpuno novih stvari i jednom preradom jedne stare pjesme sa drugog dema banda biti će snimljen krajem iduće godine, a to će biti objavljeno na nekom mediju. Ja bih na vinil, ali vidjet ćemo koje će nam se mogućnosti otvoriti.

30 godina scene. Možes li se sjetiti i ispričati na koji način si došao u kontakt sa underground scenom i glazbom? Koji ti je bio prvi koncert te vrste kojeg si gledao?

Uh.. Inače se stvarno svojski trudim da se prisjetim nekih stvari iz prošlosti.. Recimo ovako: prvi dodir sa underground scenom kod mene je uslijedio dosta kasno, obzirom da sam bio na školovanju u vojnoj školi u onim godinama kad se underground intenzivnije počeo širiti bivšom državom (Jugoslavijom, za mlađe), znači 1984-1986. Sve je bilo prlično otežano i teklo je jako sporo, nije kao danas bilo interneta, emaila, mp3ca i slično, sve se odvijalo pismima, paketima, audio kazetama i slično.Nama metalcima je orijentir bila uglavnom Ljubljana, gdje je underground scena bukvalno eksplodirala, i sve što smo mogli nabavljati od underground muzike, fanzina i ostalog nabavljali smo ili iz Ljubljane ili iz Trsta. Mi smo samim nastankom banda upali u tu underground scenu, iako kažem, sve je to teklo jako jako usporeno u odnosu na današnju brzinu razmjene podataka.

Prvi koncert nekakvih nezavisnih ili demo bandova kojem sam prisustvovao je jedan bizarni koncert koji se održao u mjesnoj zajednici „Veruda“ u Puli, ja sam bio u šestom ili sedmom razredu osnovne (znači 11-12-13 godina), koncert se svirao usred bijela dana, recimo u podne, a svirali su punk band Plakati (sa mladim Todorom na vokalu) i Gustaph Y Njegovi Dobri Duhovi (prethodna New Wave/Post Punk preteča današnjih Gustafa). A što se tiče stranih koncerata, to neću zaboraviti dok sam živ, Ljubljana, 13.3.1987. Kreator na turneji za Pleasure To Kill album.

Prošlo je ako se ne varam oko 6 godina od zadnje aktivnosti benda. Tada ste dosta svirali live, kako to da se odjednom više ništa nije čulo za vas? Je li ova postava benda definitivan povratak ili samo kratak bljesak?

Hm, to je jedno pitanje koje je meni vrlo bolno, obzirom da se prethodna postava doslovno raspala na pozornici u Zagrebu 2.4.2011. Sve je bilo dobro krenulo, svirali smo dva nevjerovatna koncerta u Šidu i Puli u kolovozu 2010, a onda je Karlo otišao studirati u Rijeku i izašao iz banda, a onda je dolaskom novog basiste u band nešto jednostavno puklo, ne želim ulaziti u detalje jer je to sad već prošlost, uglavnom, odnosi u bandu su se drastično pogoršali.Svirali smo koncerte na kojima smo doslovno bili podijeljeni u dva klana u bandu, i to nije moglo biti ni završiti dobro. Što se mene tiče, prestali bi svirati već 2010, ali sam bio obećao jednom beogradskom bandu da ćemo im srediti svirku u Hrvatskoj, a ja sam takav da kad obećam nešto, to ću i ispuniti, pa makar na svoju štetu. Tada se desilo upravo to. Srpski band je odsvirao dvije svirke u Hrvatskoj sa nama kao predgrupom, ali mi smo na pozornici zajedno bili prisilno. Ja sam rasturio band i mislio sam da više od toga neće biti ništa. Nakon dosta vremena, odlučio sam probati pronaći nove članove, ne bi li možda uspjeli oživjeti band. I uspjelo je. Ova ekipa koja je sada je jako dobra i dobri smo prijatelji i imamo planove na kojima radimo, što znači da ćemo neko vrijeme (nadam se što dulje) nastaviti sa aktivnim radom. Definitivno smo se vratili, to dokazuje i materijal kojeg smo upravo snimili.

full

Kada ce opet uslijediti neki live nastupi? Jel te jos uvijek pere trema prije nastupa (znam da mene pere hehe)?

Pripremamo set-listu sa samo 5-6 starih pjesama, dosta mi je vječnog ponavljanja nekih stvari, a i vrijeme je da publika dobije i novog materijala od nas. Promovirat ćemo i ovaj EP, a pošto volimo inače svirati obrade, vjerovatno ćemo nabaciti još pokoju obradu. Mi bi sa live nastupima krenuli sutra, ali ipak treba srediti neku set-listu, pa mislim da ćemo pred publiku vrlo, vrlo skoro. Što se treme tiče, vjeruj mi, nikad je nisam imao/doživio. Prilikom mog prvog javnog nastupa sa cover bandom Kronos, jedva sam čekao da se popnem na pozornicu.

Kada si živio u Puli, znam da je u ratno doba tamo gostovao Carcass kao jedan od rijetkih stranih bendova koji su se usudili doći svirati u RH. Jesi li bio na tom koncertu?

Taj koncert sam ja organizirao  . Upoznao sam se sa Carcass na koncertu u Šempetru pri Gorici 1990, i dali su mi broj njihovog managera da dogovorim svirku kod nas (sad sam se u jednom trenutku našao u nedoumici što da napišem, Jugoslavija ili Hrvatska, budući da je tad još bila Juga i nije se nadzirao nekakav rat). Čuo sam se sa Martinom (managerom Carcassa) i dogovorio svirku. Poslije svirke sam bio 2000 njemačkih Maraka u minusu, ali je koncert stvarno bio veličanstven, i dakako da napomenem, prvi strani band ikad u neovisnoj Hrvatskoj. A Carcassima svaka čast na neustrašivosti, iako je postojao jedan trenutak kad me Mike Amott pitao na kolikoj udaljenosti zračnim putem se puca, ja sam mu odgovorio oko 100-150 km, po izrazu lica se jasno moglo vidjeti da mu nije bilo svejedno, hahahah…

Tih godina sam se htio baviti dovođenjem bandova, pa sam nakon Carcassa, a radeći kao voditelj programa u pulskom Rock Clubu „Uljanik“ organizirao još par zanimljivih koncerata, poput paketa Macabre-Brutal Truth-Pungent Stench, zatim paket Slapshot-Ignite- Growing Movement, pa Disharmonic Orchestra, Fleshcrawl, Sickening Gore, MDC, a pripomogao dovođenju Anti Nowhere League u Pulu. Nakon toga sam prestao.

Koliko znam, ti si jedan od osnivača benda Antitodor koji je nedavno proslavio 20 godina postojanja, pa ispričaj nam nešto o tome?

Prava priča je da sam htio svirati bubnjeve u nekom bandu. Budući da je bilo najjednostavnije svirati punk rock(možda i nije, ali sam se vodio tom mišlju), odlučio sam osnovati punk band. Hatross (kako se zvao Devastation od 1991-1997) je tada bio hiperaktivan, osim što smo redovito svirali, imali smo i dva side projekta, Leukkemiaa, i ovaj punk band. Moja ideja je bila da sviramo osnovni izvorni Punk Rock, da budemo nas tri iz Hatrossa plus jedna od punk legendi grada. Moja zamisao je bila da to bude Matozan Mirko-Mate, legendarni pjevač Sinova, s kojim sam između ostalog radio na limariji u pulskom Tehnomontu. U srpnju 1995 dobivam poziv za vojnu rezervu i osnivanje banda se odgađa. Dok sam u rezervi stiže mi vijest da se Mate predozirao i umro. Na jedno vrijeme me prošla volja za bandom, ali sam ubrzo sasvim slučajno sreo Todora i pomislio da bi on mogao pjevati, pošto je jako davno već pjevao u Plakatima. I krenulo je. Ubrzo nam se priključio i Čongy na gitari i to je bilo to. Predložio sam ime banda 76ers, nije prošlo, onda sam predložio Todor i Antitalenti, a onda je Todor predložio Antitodor i Talenti, i tako je ostalo. Nakon prvog snimljenog dema koji je postao instant hit u Puli, na prvom koncertu su svi znali sve tekstove napamet (???). Todor je tada počeo davati izjave u stilu „Mi smo bolji od KUD Idijota“ i takve fore, ja sam popizdio i skratio ime banda na Talenti. Ubrzo je sve otislo u kurac, taman kad smo snimili materijal za nekakav split-LP. Napravili smo čistku u bandu, maknuli Todora i Čongya, na Todorovo mjesto došao je jedan lik koji je, da ne pretjeram, jednostavno bio daleko od onoga što je trebalo ovom bandu, i cijela stvar se rasplinula.

Nedavna proslava je zapravo trebala biti 18 godina, jer se 2 godine ovog banda koji je prethodio Antitodoru jednostavno ne mogu računati. A što se tiče osnivača, osnivači su tadašnji Hatross (Alex, Veco, Chriss). Sve ostalo je došlo kasnije, i svaka druga verzija je laž.

Jesi li poznavao pokojnog Tustu iz Kud Idijota? Ima li neki moment iz povijesti pulske scene kojeg se rado sjećaš?

Naravno, bili smo jako dobri prijatelji (dakako sa cijelim bandom), svirali smo više puta skupa, i kad god su dolazili u ove krajeve, Sale me uvijek zvao na pozornicu da sa njima otpjevam „United rakija…“ sa Tustom. (Usput, KUD Idijoti su ovu stvar od S.O.D. počeli svirati nakon što smo je mi snimili kod njih za naš prvi demo). Dotukao me njegov odlazak, svaki put kad odem u Pulu odem do njegovog groba..

Nema nekih posebnih trenutaka sa pulske scene koje bi naveo. Mozda bi još sekundu o Tusti: kad smo 2010. svirali na Viva La Pola festivalu, iste večeri su svirali i KUD Idijoti. Te večeri su bili fantastični, nikad ih nisam vidio tako sjajne, zračili su nevjerovatnom pozitivom te večeri. Skakao sam s desne strane pozornice i u jednom trenutku, za vrijeme nekog Saletovog sola, Tusta siđe sa pozornice, zagrli me i poljubi po obrazu. Trajao je nekoliko sekundi taj zagrljaj, ponavljam, totalna pozitiva….To je bio zadnji put da sam ga vidio. Nesvjesno, pozdravili smo se zauvijek.

devastation-alex-i-tusta

Mozes li povuci neku paralelu izmedju hrvatske/yu scene kasnih 80ih i ranih 90ih i današnje?

Ne, teško je to. Uspoređujemo dva dijametralno suprotna vremena, Jugoslavija (neimaština, bez interneta, mobitela, mp3ja, Fejsa, Myspacea, i sva moguća moderna pomagala) i Hrvatska u kompjutersko/internetsko vrijeme. Već sam rekao da smo sve radili neusporedivo sporije, teže i nesigurnije, bilo je tada puno bandova ali opet neusporedivo manje nego sada. Nije bilo toliko studia, skoro pa prijenosnih, sve je danas lakše, maltene sam i kod kuće snimiš demo, ne tražiš izdavača nego si sam izdaš i distribuiraš… tek izgovarajući ovo vidim koliko je nama bilo teže bilo što učiniti…

Jedino što mogu sa sigurnošću reći je da je interes publike bio puno veći. Razlog tome je manje koncerata, pa su svi bili zanimljivi i samim time publika je bila puno manje izbirljiva, kao na primjer danas.

Postoji li nešto što bi promijenio kada bi se mogao vratiti kroz vrijeme?

Postoji, samo ti web prostor nije dovoljan da to ispišeš. Vezano za band, sigurno bi sve u prvih par godina učinio puno drugačije. Prije svega ne bi otišao u onu prokletu školu, pa bi band postojao od 1984. Od toga proizlazi još tisuću stvari koje bi promijenio. Ali eto, vrijeme se ne vraća i što je bilo je bilo. Potrudimo se da unaprijed ne učinimo iste ili slične greške. Dobra lekcija.

devastation-druga-postava

Tipično fanzinaško pitanje za kraj: molim te da nabrojiš 5 albuma koji su na neki način imali utjecaja na tvoj život?

Ne može 5. Minimum 10, i to jedva. I to samo remek djela. Još bi mogao minimum 5 komada nabrojati.

MOTORHEAD – NO SLEEP TILL HAMMERSMITH

Album koji me muzički usmjerio za cijeli život. Točno pamtim i datum kad sam ga dobio, 05.11.1981. Od prvog zvuka brutalnog Lemmyevog bassa, znao sam da je to to. Fantastičan album.

DEEP PURPLE – 24 CARAT

Sa ovim albumom sam spoznao što je Hard Rock, i da je to ono što želim od muzike. Dakako, imao sam 8-9 godina kad sam dobio tu ploču, i oduševio sam se snagom muzike Deep Purplea. Negdje u to doba sam dobio i „Paranoid“ od Sabbatha, ali me ta ploča nije „dotaknula“ (kao ni išta drugo od B.Sabbatha). Purple su mi bili kudikamo snažniji.

BIJELO DUGME – ŠTA BI DAO DA SI NA MOM MJESTU

Imao sam cca 6 godina kad mi je u ruke došla ova ploča. Obožavam je i dan danas.

TYPE O NEGATIVE – BLOODY KISSES

Ne volim Gothic Metal, ali obožavao sam Petera Steele-a, još iz doba Carnivore-a. Ova ploča je vrhunac Type O Negative-a, sve je vrhunsko, pjesme, tekstovi, produkcija. Apsolutno savršenstvo.

ŠARLO AKROBATA – BISTRIJI ILI TUPLJI…

Obožavam ovaj album. Jednistveni band koji je bio sto godina ispred tadašnje muzike. Ovaj album je apsolutno ludilo, nešto neviđeno do tada, ali i neprevaziđeno do dana današnjeg.

ATOMSKO SKLONIŠTE – ATOMSKA TRILOGIJA (LIVE)

Za ovaj odličan live album mojih ex-sugrađana me veže jedna anegdota: bio sam susjed sa bubnjarom(tadašnjim) Sašom Dadićem, i na dan kad mu je stigla ploča, došao je do mog starog (koji je inače bio dobar sa cijelim bandom) jer smo mi imali gramofon, a on ne. Preslušali smo po prvi put live album zajedno, pa nam je on komentirao snimke… nevjerovatna uspomena.

SCORPIONS – TOKYO TAPES

Scorpionsi su i inače band mog života, ali posebno njihova faza sa Uli Rothom na gitari, a to je 1974-1978. Albumi koje su izdali tada su savršenstvo Hard Rocka, a Tokyo Tapes je live kompilacija sa svih tih albuma. Naježim se svaki put kad slušam taj dupli LP.

DISCHARGE – HEAR NOTHING SEE NOTHING SAY NOTHING

Nakon Motorheada, htio sam nešto još žešće i ovaj i slijedeći album su bili albumi koji su me zapravo izbacili u svijet Speeda, Thrasha i Hardcorea. HNSNSN je brutalno intenzivan album, toliku snagu in-your-face bez ikakve zajebancije i trikova nisam osjetio nikad više kod nikog.

VENOM – BLACK METAL

Ovaj album je sa Discharge (nabavio sam ih oba istovremeno) album s kojim sam definitivno uletio u Speed i Thrash Metal (ali ne i u Black, jasno). Za Venom sam čuo preko jugoslovenskog teen-časopisa „ITD“, u jednom broju je izašao poster i tekst o njima, pojma nismo tada imali što je Speed Metal, i sa prvim tonovima ploče, momentalno je nas nekolicina u Puli bila zaražena time. Kad smo odnijeli ploču DJu, čovjek je pustio i većina je pobjegla iz dvorane za rukama na ušima hahahaha…

QUEEN – A NIGHT AT THE OPERA

E, to je zvanično moja prva strana Hard Rock ploča, dobio sam je pod bor za Božić 1975. Sam album je njihovo remek djelo kojeg i dan danas bez problema zavrtim po 3-4 puta na repeatu.

Eto, to je to. Hvala na interesu i na ustupljenom prostoru, nadam se da se vidimo na koncertima. Pozdrav!!

 

Interview-Gera(Hellback, Fight Back, Masakrist…):Priča o životu na underground sceni!

Geru iz Požege znam dugi niz godina, pošto smo otprilike u isto vrijeme početi brijati tu underground glazbu i scenu. Prvi put sam za njega čuo kada sam gledao i slušao njegova tadašnji bend Bad Justice, kada smo se počeli družiti sa Požežanima i njihovom scenom. Svirao je stvarno u velikom broj bendova, da nabrojim samo neke, a to su Hellback, Dislike, Fight back, Nuclear Altar, Bad Justice,…), radio fanzine i kroz godine nagledao se i naslušao svega i svačega unutar undeground voda. Ovo nije interview samo o jednom od njegovih bendova, ovo je na neki način razgovor dvojice prijatelja o raznim stvarima.

Kada i kako si došao u dodir sa underground scenom i ekstremnijom glazbom? Koliko znam Požega je imala punk scenu i u bivšoj državi, a koliko znam dosta vas je počelo u nekim metal vodama?

Pozdrav care. „Metalac“ sam postao negdje u sedmom razredu, dakle cca.87. godine. Znači pubertet, neki su kao brijali na pank, a mi neki na metal. Moj frend iz razreda je bio metalac već godinu dana pa sam za njim i ja pošao tim putem. Nisam kurca kužio, mislio sam da je svrha postići što veću buku, i znam da smo odmah kao brijali na bučnije bendove tipa S.O.D., Tankard, Anthrax…ali u stvari nam je više pasalo ono što smo razumjeli, znači Čorba, Osmi putnik i Dr.steel, ali željeli smo valjda djelovati opasnije. Sada kada gledam S.O.D. i Master of Puppets sam slušao maltene u real timeu, ha ha.

Da, Pž je imala scenu od prvog dana, rukopotezno povlačilo je bilo cca prvi val panka u ex yu brijem, ali ono što je nama ovdje zanimljivo se počelo rađati s Apatridima i Amenom recimo srednjih i kasnih 80-tih godina, ta neka diy hc scena. I uz pomoć našeg mentora Kktza je jedna talentirana generacija skontala daje glupo biti pravi metal muzičar kad moš bit slobodni pank umjetnik, tako da je tih „dosta nas“ uspjelo napraviti veliku hrpu pošteno dobrih bendova od kojih ni jedan nije ostvario svoj pravi potencijal, al je brijem ostavio utisak na one koje su nas gledali i upoznali. A to je ono što se broji. A i boli nas kita 😉 forever pank.

Kada sam ja počeo pjevati u bendu, znam taj osjećaj, taj neopisivi entuzijazam, to veselje kada napraviš novu stvar, kada snimiš demo itd…jel te pere isti osjećaj i danas kada sviraš s bendom toliko godina kasnije? U kojim bendovima trenutno uopće sviraš? Što ima u Požegi od aktivnih bendova?

Iskreno prije cca 2 god sam derao u 5 – 6 aktivnih bandova i to sve instrumente tako da sam u jednom trenutku na to gledao kao na negativnu ovisnost, kao pušenje : nešto što moraš odrađivati, a želio bi se riješiti, a ne možeš. Ak kontaš priču. Zbog raznoraznih pizdarija svi ti bendovi su se poraspadali, i neću lagati : iz ove perspektive mi to i štima, nisam nikom odgovoran za probu i za novu stvar i za dogovor oko giga koji se u zadnjem trenutku ne ispoštuje etc. Dakle samo individualno, gdje nikome ni pod razno ne mogu biti kriv. Tako da sam se više bacio na pravi hardkor : biciklistički maratoni hahaha.

gera1

Od bandova dakle iz mrtvih pokušavamo dići Nuclear altar, Kktz, Nani i ja, d-beat ala rani Warwound, i to kratkoročno kao projekt; pokušavam odraditi svoj one man oldskul dm projekt imena Lešinar; nadam se snimiti još koji hip hop Emsi Geksi. Masakrist je on hold, Dislike valjda isto on hold, ostalo od mojih bandova ne radi uglavnom (Fight back, Nonsense, Hellback). Upravo sam izašao iz starog bajkerskog rockmetal banda Vrane ;), a povremeno se skupimo i oderemo gig kao No name, pankrockhace recimo, nazivnik Balkan, podskup : Požega.

U Pž od pravo aktivnih bandova nema ništa, na papiru su tu Dislike, Loš primjer, Masakrist, ali realno ni jedan od njih ne radi kak Bog zapovijeda, ili iskreno – ne radi ništa. Nije bilo dovoljnog priljeva mladih snaga, pa je uz starenje i raseljavanje došlo do toga da priča jednostavno umire (vidi pod Slavonija općenito tema jebiga).

Kroz ono mračno doba rata i nacionalizma i svega što je to nosilo, nekako nas je držalo na životu to što imamo jedni druge kroz fanzine, muziku i druženja na koncertima. Je li hardcore ono što je uspjelo pobijediti mračne ideje u to doba? Kako je bilo sceni u Požegi svirati, imati probe, izdavati fanzine u to doba, iz perspektive blizine fronte i svega toga? Kako si uspio ostati normalan?

Jbga, bio je hardkor preživjeti. Ali realno bili smo djeca tada, i brijem da naše antiwar fore nisu nikoga baš jebale pretjerano. Neš vjerovat ali tada je to i bilo jebeno kreativno vrijeme, mi klinci, oprema 0, znanje 0, al se dero krastgrajndpankdiy samo tako. Visili smo u Šah klubu gdje se znalo dogoditi rafal u zid iz mitraljeza, ili samoubojstvo za poker aparatom, imao sam problema dok sam slikao antiratne grafite po gradu, al pošto sam tada imao 16 a ne recimo 19 god zahvaljujem svevišnjem na tome, jer 3 god razlike bi me lako dragovoljno odvukle na front, a onda il bi bio ptsp, ili mrtav.

Fanzini su u doba 90-ih bilo jedno od rijetkih sredstava komuniciranja scene. Što bi bilo da smo imali to oruđe kakvo je internet u to doba?

Ne znam. Pretpostavljam da bi se priča razvodnila. Ovako su u igri bili samo prave budale i pravi outcasti haha. Morao si grebati da bi išta saznao. Morao si slušati i što ti se nije slušalo jer drugih noviteta nisi imao. Morao si inspiraciju crpiti od Amena i Apatrida jer nisi imao Napalm Death i Hellbastard u Zagrebu, a bogami ni na jutjubu. Morao si svirati na kršu od opreme, ali to si i htjeo, jer bio si dno, bio si hardkor. Sada se bolje svira, bolja oprema etcetc i to je ok, samo eto to sad svatko radi i jednostavno, barem meni, nije opasno. Je lijepo, ali da sam želio lijepo sigurno ne bi zabrijo na to što jesam onomad. I ne, nije scena kriva, kriv sam ja što se dan danas ne mogu 100% udaljiti od nje. Moš me slikat, jebiga 😉

gera2

Požega je oduvijek bila scena sa relativno malim brojem ljudi, a velikim brojem bendova. Svatko je svirao sa svakim, čak i ja koji vas dosta poznam nisam to baš sve mogao popratiti. Povuci neku paralelu Pž scena 90-ih i Pž scena danas?

Evo paralele : onomad nismo imali ništa od opreme, a derali smo neprekidno. Sad imamo svu opremu, ali nitko ne dere. Ostarilo se. Raselilo se. Nije bilo priljeva svježih muzičara. Nikog mlađeg brijem crust ili anarhopank, ili čak pravi oldskul metal ne jebe ni malo. Ne krivim ljude, prava brija je na cajkama. Mame mi, tam se bar pjeva i vrišti. Metalpank kao da je uštrojen. Ili sam samo star i ciničan, nemam pojma. Ja da danas imam 15 išao bih na narodnjake al ziher. Jerbo prave brije vamo više nema 😉

Obiteljski si čovjek, mnogi na sceni kada uđu u obiteljske vode odustanu od svega, počnu se ponašati kao da nisu nikada ni bili dio toga, kao da je sve to bila faza koju su prerasli. Shvaćam da se na neke koncerte više ne stigne i da neke stvari postanu važnije, ali mi nikada nije bilo jasno kako se tako lako digne ruke od svega. Kako to da ti nisi prestao? Jelda da je to nekada poput droge i da jednostavno ne možeš stati?(znam po sebi hihihi).

41 puna baja. Čuj, do prije nekog vremena sam vjerovao bar u tu našu lokalnu scenu. Kao nešto sveto. A onda sam se sjetio svog stiha „ne vjerujem nikome nego samo sebi“. Tako da ako netko povuče priču koja mene uključuje ok, a ako me ne uključuje još i bolje. Ja definitivno više ne vučem ništa. Nisam prestao jer jebiga volim muziku. Evo sad mi s ploče dere Agent orange lp od Sodoma. Oš patetike: nisam ja izabrao hardkor nego je hardkor izabrao mene. Dan danas mi Discharge, Sepultura ili Unutrašnji bunt ježe dlake kad ih vrtim ; volim kad mi poštar donese paket s 2 tejpa ; volim predati paket s pločama na pošti; volim kad uspijem iz sebe istiskati dobar rif, volim na tvom blogu pročitati dobru blast from the past priču…kužiš poantu. Možda se vraćam na onu priču o ovisnosti opet haha, al da, što se mene tiče prave brije ipak ponekad ima, npr dobra Verbalni delikt slušaona s još par njih koji znaju tekstove. A? 😉

Vratimo se na bendove. Svojevremeno si mi rekao da je Hellback vjerojatno vrhunac svega napravljenog po svim bendovima u kojima si bio. Zašto?

Zato jer sam tu radio krast po svome. Dakle krast s utjecajima od Skaven i Hellbastard do Riblje čorbe i Hanke Paldum. Majke mi. Zato što sam u bendu bio s kumom s kojim sam djelio vrlo sličnu viziju krasta. I zato što smo zvučali dobro, bar je nama na probi bilo jebeno. I zato što smo bili i unikatni, dakle krast ali daleko od ikakve scene, koncerata i utjecaja : čista Požega. Volio sam svaki bend u kojem sam bio, a bio sam brat bratu u jedno 15, od hacepanka do doom metala, al ovaj je bio najviše moj.

Koliko se poznajemo, znamo da obojica pamtimo mnogo stvari iz proteklih godina kojih se većina ne sjeća, poput boje korica Dejanovog(Wasserdicht) fanzina, imena članova raznih bendova itd.. je li to blagoslov ili prokletstvo taj scenski nerdizam?

Blagoslov definitivno nije he he.

gera4

Kada pogledaš unatrag, ima li koja stvar za kojom danas baš jako žališ i koju bi, da možeš promijenio i postupio drugačije?

Ima : dok sam imao dobru plaću nisam zbog hace principa želio uzeti bajk od 1000e. Sad mi je takav bajk neophodan, al imam malu plaću. Eto, od bitnog za moj osobni hardkor mi je žao što si nisam uzeo jebenu skupu trkaćicu 

Sada za kraj, molim te, znam da je teško pitanje, al nabroji mi 5 albuma koji su na neki način imali veliki utjecaj na tebe.

He he. Sepultura – Arise. Samo netko tko je bio tu u to vrijeme može shvatiti koliko je Sepultura onomad bila bitna i jaka. Dan danas imam i cd i vinil. I najjače – intenzitet ne pada, samo raste. Max, Igor, Andreas i Paolo jr na vrhuncu moći. Sacrilege – Within the prophecy. Kad netko kaže krast meni je to to. Dakle oldskul metal krast izrastao iz total panka, eterični rifovi, ritmovi i ženski vokal. Totalna statika, band koji riflja na 1000%,a ne pomiče se s mjesta. Misa. Slayer – Hell awaits. Jedan slejer sam morao staviti, a ovaj mi najopakiji. 85-ta, a sleki dere proto death metal, sve zvuči ko bolje snimljena proba (dakle savršeno), pustiti si ovo s vinila je ono, ev naježilo me od pomisli. At dawn they sleep stvar apsolutni hajlajt ploče, a i 80-te metala. Ne pretjerujem. Nikako nemojmo zaboraviti naj intro ikad u album – uvodni rifovi hel evejtsa su, uh. Uh. Nausea – Extinction. Krast gdje svaki od 5 članova daje unikatnost. Vrlo anholi band u principu. Band koji je najviše na mene utjecao muzički mislim. Not so easy listening. I peto mjesto – first ten albums of Riblja čorba. Mislim da s tih 10 albuma nema ni jedna pjesma koju ne bih znao otpjevati. Mada neke nisam slušao godinama, pa ti sad vidi.

To je to. Tenks na interesu, nadam se da nikoga odgovori neće naljutiti, stvari su takve kakve jesu i jebiga. Pozdrav Čakovcu i svekolikom čitateljstvu, niti ispljuvak krvi neće ugroziti želju za slobodom!

Interview-SEKTA-apokaliptična trash punk energija!!

Sa bendom SEKTA iz Osijeka susreo sam se prije nekih godinu i pol dana kada smo zajedno svirali u Tom klubu u Požegi i njihova kombinacija trasha i punka u stilu nekih starih bendova me odmah osvojila. Ubrzo nakon toga slušao sam njihov demo kojeg možete još sad naći na njihovoj bandcamp stranici, a uskoro im izlazi novi album povodom kojeg je bila prilika da porazgovaram sa gitaristom Sotom i vokalom Žižekom.

Zanimljivo ime benda, ja sam si protumačio da ste ime dali kao neki oblik undergrounda, svi smo mi SEKTA, tako sam si ja to protumačio. Jesam li u krivu?

Mislim da nitko od nas nije razmišljao o značenju imena, jednostavno nam je zvučalo dobro i možda malo zbog nastajanja nekih drugih sekti poput ” U ime obitelji”. Iako nam tvoje tumačenje zvuči bolje 🙂

Kako stoje stvari s novim izdanjem? Slušao sam demo koji je objavljen i mogu reći da sam bio impresioniran apokaliptičnim trash hardkorom kojeg sam čuo. Osijek je uvijek stajao kao neka vrsta melodične punk prijestolnice. Kako to da ste se odlučili za ovakav stil? Jel to neka amalgamacija svega što su članovi svirali u prijašnjim bendovima?

Stil je kombinacija muzike koju vole članovi benda, album bi trebao izaći do kraja godine tu nam je pomogao sa snimanjem Domagoj “Domba” Filaković  iz Diverzije i dečki iz Debelog Precjednika sa pojačalima i opremom pa im ovim putem još jednom zahvaljujemo!

Ovo pitanje postavljam svim sugovornicima. Kako si došao u kontakt s ekstremnom glazbom i underground scenom? Koji ti je bio prvi koncert takve vrste?
Žižek : ’96. MZ Sjenjak koncert osječke punk grupe Pučka Kuhinja.
Soto : prvog se nemogu sjetiti, ali najdraži definitivno Motorhead  u Puli 2002.
sekta1
Vaša glazba je prilično ljuta kao i tekstovi. Kako gledate na uspon desnice u Hrvatskoj, kao i na izbjegličku krizu, znam da imate pjesmu sa novog albuma vezanu za tu temu?
Mislimo da tekstovi nisu ljuti, više odraz razočaranja kamo ovaj svijet ide. U Hrvatskoj mi se “lijevi” i “desni” podjednako gade. Zamisli kad te rat otjera na drugi kontinent gdje te nitko ne želi i svi te smatraju potencionalnim teroristom…
Kakav je život u Slavoniji? Je li baš sve tako crno kao što se u medijima piše? Jesu li svi otišli u inozemstvo kao što vijesti kažu?
Preko ljeta sparina i komarci, zimi je užasno hladno. Još nisu svi otišli, ali vjerovatno hoće.
Nedavno sam čuo od jednog momka iz Osijeka, aktivnog u jednom bendu, da u Osijeku jednostavno nema klinaca, odnosno bendova sastavljenih od mlađih ljudi, te da će ako se tako nastavi scena tamo jednostavno odumrijeti, jer nema tko preuzeti i nastaviti. Je li to istina?
Rekli bismo da je istinito, ne da nema bendova sastavljenih od klinaca, nego nema klinaca ni u publici. Ja već  20 godina gledam jedne te iste ljude na koncertima.
sekta2
Hoće li novi album izaći za neki label i u kojoj mjeri ste spremni eventualno kompromitirati stvaralaštvo i politiku benda za suradnju s labelom?
Za sada sve radimo sami,a ne vjerujemo da će uskoro biti nemoralnih ponuda koje će kompromitirati  stvaralaštvo i politiku benda.
Kako stojite s koncertima? Svirate li puno live? Jeste li svirali gdje u inozemstvu? Je li kakav tour u planu?
Mi smo jedna neorganizirana družina. Trebaš vidjeti koliko nam treba vremena da se dogovorimo oko probe, a kamoli koncerta, ne sviramo često koliko bi htjeli i zbog poslova  dosta je komplicirano uskladiti četiri osobe sa različitim smjenama 🙂
Nabroji pet albuma koje bi odnio sa sobom na pust otok!
Žižek:   Bilo kojh  pet albuma od Dead Moon
Soto:     Black Sabbath – Black Sabbath
              Dissection – Storm of the light’s bane
              Toxic Holocaust – An overdose of death
              Death – Scream bloody gore
              Nuclear Assault –  Game over
              Slayer – Show no mercy
Hvala na razgovoru, za kraj tipično fanzinaško pitanje, ima li nešto što bi možda htio dodati, a nisam te pitao.
Hvala tebi, pozdrav svima  od nas Sektaša. Mir i ljubav 😉

Interview-Beerkrieg:Speed metal živi vječno!

Sa ovim bendom sam se susreo sasvim slučajno surfajući bespućima interneta i bandcampa, kada sam naišao na njihovu bandcamp stranicu i odmah zavolio bend na prvo slušanje. Miks speed metala, prljavštine, zajebancije i punk energije su me zarobili odmah. Stupio sam u kontakt s gitaristom Dadom s kojim sam popričao o Sven Hasselu, metalu, sceni, tračevima…. Beerkrieg glazbu možete skinuti i slušati na stranici: https://beerkrieg.bandcamp.com/releases

KAKO BI PREDSTAVIO BEERKRIEG ČITATELJIMA OVOG ZINEA KOJI NE ZNAJU ZA BEND?

Pozdrav, za one koji ne znaju, ja sam Dado (gitarist), a Beerkrieg je četvorka koja jako voli buku, meso, alkohol i zajebanciju. Nastali smo spontano ljeta 2011. u Ksavinoj (bubnjar) konobi gdje smo s ekipom dolazili divljati, piti i svirati. To blaženo, bezbrižno stanje uma iz konobe pokušavamo prenijeti drugima svojim autentičnim sinjskim spid metalom. Ratni, horor i trash filmovi, prežderavanje i opijanje, sprdnja sa svim živim, sve to nam je ispunilo srednjoškolske dane i tako prošaralo teme naših pjesama. Glazbeno bi se moglo reći da težimo onom prastarom zvuku zlog i brzog metala, ali se nađe još svašta, hevi melodijica, pankerskih refrena itd.

POŠTO STE IZ SINJA, KAKVA JE SCENA TAMO? IMA LI KONCERATA I BENDOVA? KAKAV JE ŽIVOT TAMO?

Stanje na našoj sceni zna oscilirati, ali uglavnom je jako živo. Period između 2012. pa sve do prošle godine bio je obilježen rađanjem mladih bendova, ponovnom formacijom nekih starih i mnoštvom svirki u vojarni. Dvije udruge mladih, SKUP i SUK, su se potrudile da napuštenu vojarnu u centru grada ožive i mladima ponude mjesto za izlazak osim klubova i parka. Bendova imamo podosta, ali istaknuo bi SHEWA-u s kojima smo imali prve svirke na SARS festivalu, moto-skupu i Helloween partiju. Jedne od najboljih i najzabavnijih svirki za nas. A u zadnje dvije godine otkad se moja generacija raspršila po fakultetima, primijetili smo da je Sinj zamro. U vojarni ima sve manje svirki, a mjesta za izlaske, park, fontana, muška (tehnička) škola su subotom navečer skoro napuštena. Naša ekipa doduše još uvijek zna otići na groblje ili na Stari grad (tvrđavu) piti i slušati muziku. Još bi spomenuo rock kafić Brockvu, opremljen prostorijom za sviranje gdje se uz jeftinu pivu i kavu može sjesti i đemat. Upravo tu su mnogi postali zainteresirani za sviranje i glazbu.

OVO PITANJE POSTAVLJAM SVIM SUGOVORNICIMA:KAKO SI OTKRIO UNDERGROUND SCENU, KOJI SU TI BILI PRVI BENDOVI KOJE SI SLUŠAO, PRVI KONCERT NA KOJI SI IŠAO?

Pa, počeo sam sa punkom u sedmom razredu, kad mi je sestra dala CD na kojem su bili The Exploited, The Damned, Ramonesi, Pistolsi i sva ostala ekipa. Ubrzo je to i Brane (basist) počeo slušati. Brane i ja živimo zid do zida skoro cijeli život i zajedno smo otkrivali žestoku glazbu. Kad nam je punk postao preblag, na red je došao heavy i thrash metal, Metallica, Mejdeni, Helloween, Overkill, Tankard, Wehrmacht itd. Preokret za mene je bio kad sam negdje u prvom srednje dao šansu Venomu i black/thrash bendovima. Sotonistički spid metal nam se uvukao pod kožu i do danas smo ovisni o njemu. Desaster, Destroyer 666, Tormentor, Nifelheim, lista ide u nedogled. Tad nastaje moj i Branin black/thrash bend ARMATUS, al to je sad druga priča. A prvi pravi koncert za našu ekipu je u biti bio festival, Metalfest u Zadru 2012. Na jug hrvatske rijetko dolaze velika imena, do Zagreba nam je bilo skupo ići, tako da smo sa svojih 16, 17 godina bili apsolutno oduševljeni tim festivalom.

birkrig1

POŠTO NA SCENI IMA TRAČEVA O VAMA, DA RASČISTIMO SADA, ZAŠTO NEKI ZA VAS KAŽU DA STE NACISTIČKI BEND? JA SAM SLUŠAO SAV VAŠ MATERIJAL I NEMA NI TRAGA NIČEM TAKVOM U PJESMAMA?

Uzeli smo imidž wehrmachta baš kao i mnogi drugi do sad (Slayer, Motorhead, rana Sepultura i južno-američki bendovi) jer savršeno odgovara zloj i kaotičnoj buci spid metala. Baš kao i sotonizam. Naravno, naši tekstovi su sprdnja, parodija, nisu ozbiljni, a imidž je takav da šokira i provocira. Jer, to je bila poanta rock and rolla još od Elvisa? Samo što teme za provociranje postaju sve ekstremnije zajedno sa društvom. Što se tiče tračeva, prvo smo bili sotonisti u Sinju zbog snimanja videa na groblju, a onda smo bili nacisti zbog našeg debelog orla, Pijanog Hansa. A od nedavno, kad smo na svirci u Zagrebu heilali na refren ‘’Heil bierkreig’’, uspjeli smo dignit tlak još većem broju ljudi. Smireno smo objasnili da se zajebavamo i ne mislimo ništa loše, ali naravno nisu svi to shvatili ko zajebanciju. Sad vjerovatno nećemo smjeti svirati na nekim mjestima, al nije nas briga. Beerkrieg nije ozbiljan bend, mi nismo dobri glazbenici, ne shvaćamo se ozbiljno, a kome ne paše naš humor, jebiga.

POSTOJE NEKE KULTUROLOŠKE PREDRASUDE IZMEĐU SJEVERA I JUGA HRVATSKE. KAKO TI NA TO GLEDAŠ? JESU LI TE PREDRASUDE UTEMELJENE ILI NE?

Pa u underground sceni se te predrasude ne osjete baš. Primjetne su neke razlike, ali to varira od ekipe do ekipe tako da mislim da te predrasude nisu baš utemeljene.

ČUO SAM DA STE VELIKI FANOVI KNJIGA SVEN HASSELA, POŠTO SAM I JA, SVAKU SAM ČITAO NEKOLIKO PUTA. KOJA TI JE RECIMO NEKAKO NAJDRAŽA?

Baš mi je drago da si ovo pitao! Ante (vokal) i Ksavo su krivci koji su me navukli na Hassela. Svaku njegovu knjigu smo svi pročitali bar dva puta, a te knjige su veliki dio inspiracije za Beerkrieg i naš imidž, pa i samo ime benda. Karakter Josepha Porte savršeno odgovara crnom humoru naših pjesama! A najdraža knjiga bi mi bila prva koju sam čitao, ‘’Vidio sam kako umiru’’. Nisam kronološki čitao knjige, a ‘’Legiju prokletih’’ sam ostavio za kraj jer su mi rekli da u njoj ima spoilera haha.

birkrig2

KAKO TEČE PROCES STVARANJA PJESAMA BEERKRIEG? OPIŠI MALO PUT OD IDEJE DO REALIZACIJE?

Pa dok drugi bendovi obično zajedno bacaju ideje i stvaraju pjesme, mi imamo skroz drukčiji pristup. Ja pogledam neki dobar B-horor, napišem riffove i tekst koji ga opisuju, Ksavo na to nabaci bubnjeve i onda objasnim Brani i Anti što da rade haha. I tako nam skroz odgovara, ja uživam u kreativnom radu, a oni u realizaciji istog. 90% naših pjesama je vezano uz groblja, zombije, jezive kapelice i tu neponovljivu atmosferu starih horora. Čak i ako pokušamo napisati neku malo ozbiljniju pjesmu, ne možemo, jednostavno moramo nešto blesavo i šaljivo ubaciti.

JESTE LI IMALI PONUDA OD NEKOG LABELA ZA IZDANJEM FIZIČKOG CD-A? DO KOJE MJERE BISTE SE KOMPROMITIRALI ODNOSNO PRILAGODILI EVENTUALNO SVOJU UMJETNOST ZAHTJEVIMA LABELA? DA LI BI IKADA NAPRAVILI RADIO FRIENDLY PJESMU?

Nismo imali ponude jer dosadašnja izdanja su bila neugledna malo, od covera pa do snimke. Bili smo poprilično nestrpljivi da što prije snimimo te naše ideje pa je sve ispadalo nekako nedovršeno. Nismo to ni htjeli nuditi nikom da nam izda. Ali sada smo se ozbiljno uhvatili posla, pripremili novih pet himni strave i užasa koje ćemo snimiti i objediniti u kratkom albumu ‘’POD PIJANIM KRIŽEM’’. Ako dobro ispadne, tražiti ćemo neki mali label u inozemstvu, tipa Južna Amerika ili Meksiko. Mislimo da tamo mnogo više cijene takav spid metal. Kod nas se metalci oduševe jedino ako si kopija metalike, eksodusa il pantere. A radio friendly pjesmu nebi mogli složiti ni da hoćemo haha.

TIPIČNO FANZINAŠKO PITANJE, KOJIH BI 5 ALBUMA ODNIO SA SOBOM NA PUST OTOK?

Desaster – Hellfire’s Dominion, Armour – Armour, Destroyer 666 – Cold steel for an iron age, Creedence clearwater revival – Best of kompilacija i Inepsy – No speed limit for destruction. Bilo bi ih još naravno al eto, mojih top 5.

birkrig3

BLIŽIMO SE KRAJU, HVALA ZA VIEW, NA KRAJU RECI NAM NEKU SMIJEŠNU ILI ANEGDOTU KOJA VAS JE RAZLJUTILA SA VAŠIH KONCERATA?

Uf. Ima toga dosta. Uvijek smo mislili da je uživo bitnije divljati i uključiti publiku u zabavu nego se truditi da pogodimo svaku notu i takt. Svaku svirku shvatimo kao pijanku s prijateljima. Recimo, na SARS festivalu 2013. smo bacili kupus u publiku da se šutkaju s njim, pa nam se taj kupus vratio i skoro me pogodio u glavu haha. Istog ljeta na moto-skupu smo usred pjesme rezali kobasice i dijelili ljudima pa poslije nismo mogli svirat zbog masnih prstiju. Ondaaa, Ksavo je znao zaboravit djelove pjesama pa bi samo stao i svi bi se gledali i pokušavali sjetit koji idući dio ide haha. Svačega je bilo, previše detalja da bi ih sve nabrojao al mislim da si možeš predočiti taj pijani kaos. Da zaključim, sve što radimo, radimo za sebe, jer to volimo i da jednog dana kad budemo stari, debeli i dosadni možemo reći kako smo imali bend hahah. Hvala puno na interviewu, samo nastavi s ovim odličnim underground radom i pozdrav čitateljima!

Interview-SIX PACK:”U INTERESU BENDA ĆUTANJE JE NEKAD ZAISTA MUDROST!”

Six Pack! Treba li još štogod reći? Bend uz kojeg smo pili, urlali njihove stihove, veselili se, patili…Čast nam ih je predstaviti u ovom webzineu. Porazgovarali smo s Mikijem o svakakvim temama, pa pročitajte!

POZDRAV MIKI, FAN SAM SIX PACKA OD SAMOG POČETKA I MUZIKA SIX PACKA MI JE POMOGLA KROZ NEKA MRAČNA RAZDOBLJA MOG ŽIVOTA, PA MI JE JAKO DRAGO DA MOŽEMO PORAZGOVARATI ZA MOJ WEBZINE. ZA POČETAK, RECI MI ŠTO IMA NOVO U TABORU SIX PACKA?

Najpre, drago mi je da smo ti muzikom palili svetlo kad je bio mrak, a što se planova i novosti tiče ovih dana se puno raduje što smo se našli na kompilaciji „Za tebe“ (tribjut Kud Idijotima) sa pesmom, odnosno obradom pesme „Bepo, vrati se“, rame uz rame sa dragim nam kolegama sa čitave ex YU punk rock scene. Dalje, posle dve dekade rada smo kupili i svoj razglas, a imamo i ludu sreću da je naš gitarista Shomy vrhunski producent te poseduje svoj studio gde smo se već bacili na sklapanje „kostura“ za novi CD, inače sedmi Six Packov oficijalni album.

six-pack-photo

SLUŠAO SAM NA YOUTUBE NOVU PJESMU-BOŽE ČUVAJ PREMIJERA I ČINI MI SE MNOGO NABRIJANIJA I POLITIČKI ANGAŽIRANIJA ODNOSNO TEKSTUALNO DIREKTNIJA OD MATERIJALA SA ZADNJEG ALBUMA. JE LI RAZLOG TOME DA TE POLITIKA LJUTI? KAKAV JE ŽIVOT U SRBIJI TRENUTNO?

Da te ne lažem, živimo kao psi. Većina mojih prijatelja radi za par stotina EUR mesečno, Vučić vodi jako lošu politiku, mrzi ga sav pametan narod, ali izgleda nas je u odnosu na naivne i polu-pametne ipak manje. Izgleda da ona školska “…u zemlji seljaka na brdovitom Balkanu…” tek sada dobija na težini.

VIDIO SAM KADA STE SVIRALI ZADNJI PUTA U ČAKOVCU DA IMATE NOVOG, MALO MLAĐEG GITARISTA U SIX PACKU, A TI SI PREUZEO SAMO VOKALNE DUŽNOSTI U BENDU. GDJE JE NESTAO SAŠA BOGDANOVIĆ?

Da. Novi gitarista svira opasno, a ja sam se koncentrisao na pevanje, tako da sada bar jednu stvar radim kako valja 😀 . Saša odnosno Bogda se posvetio porodici i poslu, živ, zdrav, a ostali smo prijatelji do dana današnjeg.

dscf3346

POŠTO SIX PACK RADI I POSTOJI PREKO 20 GODINA, IMA LI NEKA ONA JEDNA SPECIJALNA STVAR ZA KOJU BI SADA IZ OVE PERSPEKTIVE NAPRAVIO DRUGAČIJE ILI RADIJE STAVIO JEZIK ZA ZUBE ILI NEŠTO SLIČNO? IMA LI NEKA STVAR KOJU NEKOM NISI REKAO A SAD SE KAJEŠ?

23 tačnije. A svakako bih se ponekad pozvao na onu narodnu izreku “eh, da mi je sad ova pamet, a one godine”. I da, siguran sam da sam nekad nešto neprimereno lupio to jest kazao, ali bože moj, i ja sam živo biće. A 100% možeš da računaš da sam mnoge stvari progutao i prećutao. U interesu benda ćutanje je nekad zaista mudrost.

SCENOM SU JEDNO VRIJEME KRUŽILE PRIČE DA SI UMIŠLJEN, DA SE SMATRAŠ PUNK ZVIJEZDOM KOJA NE PRIČA SA OBIČNIM SMRTNICIMA I TOME SLIČNO…KAKO REAGIRAŠ NA TRAČEVE KOJE ČUJEŠ O SAMOM SEBI?

Ne znači da glumim zvezdu ako ćutim i skupljam energiju pred koncert ili ako zamolim da sačekanju na fotkanje posle svirke i daju mi vremena da promenim znojavu mokru majicu i stavim malo dezodoransa pod pazuh. Interesuje me jedino šta o meni pričaju moji ortaci, a što se tiče onih koji me ne poznaju, nek izvole, stojim na raspolaganju da se upoznamo, pa će tek tada moći da presude da li sam zaista“Iron man” .

883262_1428120034086519_1383699864_o

OVO JE PITANJE KOJE POSTAVLJAM SVIM SUGOVORNICIMA. KAKO SI OTKRIO I NA KOJI NAČIN UŠAO U UNDERGROUND SCENU? KOJI JE BIO TVOJ PRVI KONCERT TAKVE VRSTE?

Sa 18 godina sam znao šta hoću da budem. Na iznenadjenje i šok roditelja nisam hteo na fakultet već sam izjavio da želim da budem rock muzičar. Prvi koncert imao sam već u prvom razredu osnovne škole i to kao predgrupa nekim tada ozbiljnim bendovima. Zvali smo se “Prljava Pertla” hahahaha!

PRATIŠ LI SCENU U SRBIJI I U HRVATSKOJ? POSTOJI LI NEKI BEND KOJI TE ODUŠEVIO U ZADNJE VRIJEME? ZNAM DA JAKO VOLIŠ BAD RELIGION. MENI JE GENERATOR NJIHOVA NAJDRAŽA STVAR JER SAM JE PRVU ČUO. KOJA JE TEBI(znam da je teško pitanje hehe)?

Top 3:

– Cease (album Gray Race)

– Who we are (single)

– Don’t sell me short (album New America)…..jeste zajebano pitanje hahahaha!

dscf3517

KADA SI ZADNJI PUTA PLAKAO?

Kada sam preslušao novi NOFX i čuo pesmu posvećenu pokojnom Toniju Slaju (iz benda No Use for a Name). Dakle skorijeg datuma….

KAKO JE PROŠLA PROMOCIJA ZADNJE KNJIGE PJESAMA?VESELI LI TE KREATIVNOST?SMATRAŠ LI DA JOŠ NISI IZRAZIO ONO NAJBOLJE OD SEBE? BOJIŠ LI SE DA ĆE JEDNOM PONESTATI INSPIRACIJE?

Knjiga je rasprodata i čekam novi tiraž. To ti sve govori. Prezadovoljan sam i ponosan na sebe zbog toga. Posle svake napisane pesme za koju smatram da sam prevazišao sebe (kao što su Poslednja kap, Delfinov let, Hvala ti za ovaj sunčan dan…) pomislim da sam “završio karijeru”, ali kasnije se uvek pojavi neka nova koja me demantuje. Naravno, strah od nedostatka inspiracije uvek postoji, ali sve dok živim u Srbiji – neće biti većih problema sa kreativnošću hahahaha!

BLIŽIMO SE KRAJU INTERVJUA. HVALA TI MIKI, ZA KRAJ EVO JEDNOG TIPIČNO FANZINAŠKOG PITANJA, KOJIH 5 ALBUMA BI MIKI PACK ODNIO SA SOBOM NA PUSTI OTOK?

Odneo bih samo dva, da u torbi ostane mesta za po jedan Bad Religion, NOFX i No Use for a Name. Veliki pozdrav, hvala na ukazanom prostoru u webzineu, puno sreće i upornosti u daljem radu!