Cakovec Hardcore Punk povijest iz mog kuta gledista-dio sedmi

Doček Nove godine 1997./1998.je ujedno bio i kraj Gajbe kakvu smo poznavali i to isključivo našom krivicom. Ponovo su nam u goste došli punxi iz Pule kao i godinu prije, plus dva nenajavljena gosta iz Požege, bili su to Suli i neki njegov frend, mislim da se zvao Denis. Da sada ne ponavljam, ako te zanimaju detalji sumraka bogova u Gajbi pronađi na ovom siteu pod kategorijom ostalo članak naslovljen Gajba-priča o čakovečkom (polu)skvotu.

.ferijeve-kazete

Kazete su tih godina bile sve. Bendovi su uglavnom izdavali demo, albume i singlove na pločama ili kazetama, više na kazetama. Rijetko tko od domaćih bendova je objavio cd, to je više bilo rezervirano za strane bendove. Kazete sam slušao do iznemoglosti, kada se traka toliko izlizala da je više bilo nemoguće slušati. Imao sam kolekciju od kojih 600-ak kazeta, ali kada je došao mp3 postao sam lijen i skupljale su praišinu dok nisam dio podijelio, a dio bacio na otpad. Moj grijeh, jebiga! Sada imam samo cd-e i mp3-ce.

Krajem 1997.zvao me Dado Marva iz Krvavog mandata i rekao da je u procesu osnivanja tape labela zvanog Bloody Murderer tapes i da bi kao prvo izdanje žarko želio split Krvavog mandata i Corewara. Poslao mi je snimak Krvavog mandata, no odlučili smo da nećemo ići u split sa Krvavim, već da ćemo uskoro snimiti split tape sa našim bratskim bendom Motorno ulje.

Koncem te 1997.svirali smo u Ex-u na jednom od Emilovih greencajg koncerata. Sjećam se da smo uletjeli tamo kao zamjena za jedan od bendova koji je otkazao, a možda i nije. Jebiga, dosta vremena je prošlo. Emil je organizirao te Greencajg gigove u Ex-u u Gornjem Kuršancu(selu kraj Varaždina), a usput je uvijek riješio prijevoz za ekipu, pošto je bio organiziran autobus na relaciji Čk-Vž-Ex, a povratna karta je koštala nekakvu siću. To je bio gig između Božića i Nove godine, line up je bio prilično dobar, svirali su Debeli Precjednik, Deafness by noise, Bez panike, Najveribest i mi.

corewargreencajgex(Corewar-live Ex-Greencajg gig)

dbnex(Deafness by noise-live Ex)

greencajg8

Svirali smo prvi, klub je bio pun, ljudi su skakali i zabavljali se i pjevali s nama. No, idućeg dana, u nedjelju, snimali smo navečer u Varaždinu svoj dio split tapea sa Motorno ulje. Digić iz Motornog nam je sredio da snimamo free u prostorijama Radio 042 u Varaždinu, gdje je koliko se sjećam u to doba radio njegov tata. Snimali smo u nedjelju navečer, svirajući sve zajedno, a ja sam sjedio i vikao u mikrofon za radio spikera. Dan prije na gigu u Ex-u mi je puknuo glas, kojeg sam cijeli dan pokušavao zaliječiti cigaretama i Ricola bombonima, no nisam uspio. Trebam li napominjati da sam svojim slabašnim kreštanjem upropastio snimku? Osim toga, back vokali, jedina stvar koju smo snimali zasebno, su ispali prejaki u odnosu na ostatak snimke. No, živo nam se jebalo. Imali smo snimak i to je punk! Motorno ulje strana tapea je zvučala prilično bolje i moćnije od naše strane.

motormouljesnimanjealbuma(Motorno ulje na snimanju split tape sa Corewar)

U to doba osnovani su još neki bendovi u Čakovcu, na primjer Hangover. Mislim da je tu u prvoj originalnoj postavi bio Kutnjak- gitara, Karlo (kod njega su kasnije svi čakovečki bendovi imali probe u garaži)- bas , Peki – bubnjevi i Borković-vokal. Borković je kratko bio vokal pa su tražili drugog, nakon njega, je čini mi se bio vokal i Sebo, ali i on nije dugo ostao, pa su pitali Zelića. On je došao na jednu probu, otpjevao stvar koja se zvala Terror, dopalo mu se i nekako ostao. Bend je svirao neku finu mješavinu hardcorea i melodičnog punka, a Zelić je želio nešto žešće, pa je napustio bend, a na njegovo mjesto je došao Bato i s njim bend dobiva jednu novu razinu i postaje jedan od boljih čakovečkih melodičnih punk bendova. Bend je imao nekoliko koncerata i samo su odjednom prestali s radom, a zašto to valjda samo oni znaju. Šteta što nikad nisu snimili neki demo, jedino ako možda neko negdje na kazeti ima neki audio zapis s proba.

Tu su još bili KZL-treći bend u kojem se Zelić okušao kao vokal, svirali su hardcore sa utjecajem metala, Mimi je svirao bas, Trokter i Frki gitare, poslije napuštanja benda od strane Frkija, netko je još svirao gitaru, a ne sjećam se tko. AbioGenesis su bili melodic punk hardcore bend u kojem je bubnjeve svirao legendarni Pajdo, a vokal bio Sino Hajdarpašić, imali su nešto koncerata i prošli zapaženo u underground krugovima. Resume je bio bend koji je odskakao od ostalih mladđih bendova tog doba jer su brijali dosta new school metalizirani hardcore, njima je vokal bio Dejan Šalamon, gitara Jura Bistrović, moj stari ratni drug iz Gešmakštofe vremena, danas poznati filozof Srećko Horvat na basu i Fićo Vrančić na bubnjevima. Zvučali su prilično progresivno za svoje doba. Mogu slobodno reći da je uz ove, te prije navedene bendove i brdo fanzina od kojih je jedan, zvan Zoom radila i moja sestra, čakovečka scena bila na vrhuncu moći i aktivnosti. Sve je vrvjelo od ekipe pune ideja, bendova, zineova, organizacije gigova…

Geček iz lepoglavskog benda Arnold Švaarceneger je radio gig kojim se otvarao tamošnji klub prikladnog imena Alcatraz. Svirali smo mi i Motorno ulje i doveli sa sobom dosta Čk ekipe, a uz nas su na lineupu bili Ateisti, Apfuken i Arnold Švarceneger koliko se sjećam. Geček nam je obećao brda i doline, cugu koliko hoćemo za cijelu večer, putne troškove, te snimanje live giga na minidisk. Pošto smo zasrali sa split tapeom silno smo željeli pokazati pravu snagu benda live snimkom. Kada smo stigli u Lepoglavu i obavili tonsku probu, uvidjeli smo da situacija nije takva kao što je obećano. Što se tiče cuge, dobili smo dva puta po dva deci točene pive na nas četvoricu u bendu, znači točno deci točene pive po glavi. Krasno, ha? Od mini diska na koji bi se gig trebao snimati ni traga, ali srećom gig se mogao snimiti preko miksete, a Zagor je imao jednu praznu kazetu u autu. Putne troškove koje smo dobili smo potrošili na kupovanje cuge. Svirali smo prvi, bili smo jako ljuti, a ta naša trijezna, ljuta energija odrazila se i na ljude u publici koji su skakali, pjevali, pa je to bio jedan od naših boljih gigova.

11-01-05-1998-alcatraz(Corewar u akciji u Lepoglavi-klub Alcatraz)

12-01-05-1998-arnold-svarceneger(Arnold Švarceneger-live klub Alcatraz Lepoglava)

Snimili smo famozni tape Corewar-Live in Alcatraz kojeg se od nedavno može pronaći na You Tube u mp3 verziji. Bili smo zadovoljni, pa i malo ljuti što je sve skupa tako ispalo. Motorno ulje je također snimilo live, pa smo imali zajedno split tape kojeg smo snimali i dijelili našim prijateljima. Ipak smo se na kraju ponapijali, pa se na povratku kući desio jedan incident. Zagor je vozio, a ja sam morao pišati, pa je stao, a ja sam izašao i pišao s vrhe nekog zelenog brežuljka kraj ceste. Kako me blago zanijelo, zateturao sam i kotrljao se točno u ogroman grm kopriva. Od tog dana me više koprive uopće ne tangiraju kada se slučajno opečem na njih.

Došlo je ljeto i opet smo otišli na Monte Paradiso, ovaj put samo kao posjetitelji. Ponovo je bio zamišljen po istom sistemu, 4 dana, prvi i zadnji dan(četvrtak i nedjelja) u Uljaniku, a drugi i treći(petak i subota) na tvrđavi Vidikovac. ne sjećam se više tko je svirao, znam da su prvi dan u Uljaniku svirali Mikrofonija(stara postava, još je Mario svirao bas i pjevao), te naši frendovi Ateisti. Bilo je još dobrih bendova te godine na Monte Paradisu, svirao je Frontalni udar, talijanski Arturo, mislim da DHB, Scuffy Dogs.. Spavali smo gerilski u vrećama po parkovima i travnjacima, a popodne smo odlazili na kupanje na Zlatne stijene. Taradi iz Motornog ulja i ja smo se kupali i zajebavali tako što smo puštali da nas valovi bacaju po oštrom kamenju, bilo je super! Jedno vrijeme se sa nama kupala i Špica iz Bez panike, ali smo bili malo predivlji za nju, pa je otišla. Tamo su bili i momci iz rimskog benda This side up s kojima smo se znali, jer su svirali nekoliko puta kod nas u Čakovcu, pa smo visjeli s njima i družili se, pošto je njihov basist/vokal Adam rodom iz Hrvatske, jedan od najsimpatičnijih ljudi koje sam sreo, a radio je i odličan fanzin Zips n Chains. Protiv njih smo igrali fliper i čini mi se stolni nogomet ili tako nešto. To je bilo zadnji puta da sam posjetio Monte Paradiso koji mi se te godine zgadio zbog nekih posjetitelja i nekih stavova i spike, te ga nikada do dana današnjeg nisam više posjetio. Festival i dalje uspješno gura, ali po klasičnoj dvodnevnoj festivalskoj shemi.

mikrofonijamonteparadiso1998(Mikrofonija-live Monte Paradiso)

Negdje u proljeće 98.imali smo co-headlining gig sa Deafness by noise u čakovečkom Klubu, po principu full set mi, full set oni. Ja sam bio vani i lokao praktički od popodneva, a Igi nekoliko dana, pošto je tih dana bio maturant. Kada je došlo vrijeme za našu svirku, krenuli smo prema Klubu, ali sam u parku sreo svoju sestru i njene male punxe kako loču neki topli čokoladni liker. Sestra me ponudila, ja sam naravno pošteno popio, a nisam znao da će mi se to uskoro obiti o glavu. Kada sam došao pred Klub htio sam slavodobitno prdnuti, no iznenadilo me tekuće guzno iznenađenje koje mi je pošteno ugrijalo gaće. Jebiga, uzavrelo vino, topli liker, cigarete, pivo…Nisam imao vremena skočiti doma, pa sam sjeo na onaj zidić pred Klubom, otarao guzicu po zidu da se čim bolje upije i osuši u gaćama, pa na stage! Igi je jedva sjedio za bubnjevima, zamagljenih naočala i s nekim ogromnim cilindrom na glavi. Oderali smo pošten set, iako sam ja bio posran, a Igi jako pijan. Krle i Zagor su nas po pijanosti brzo dostigli. Posudili smo DBN Zagorovu gitaru, pošto je njihovom gitaristu Rođi pukla žica i nisu dalje mogli svirati. Cijeli naš live set je snimljen na kazetu. Kasnije je neke pjesme s tog live objavio Fistra na svom labelu Dirty Harry Punx. Bio je to benefit 4-way split tape za Antifašistički front, a uz nas su još na tapeu bili zagrebački Higher Justice, Verbalni delikt i slovenski Dickless Tracy.

Maribor je jedan jako sjeban grad za navigiranje po njemu. Isto tako svaki puta kada smo god išli na koncert u Maribor, nekako smo promašili Ptuj na putu tamo i natrag. Prvi puta smo išli na koncert u mariborsku Pekarnu 1998.i to na festival No Border Jam. Taradi je trebao voziti, ali bilo je malo povuci-potegni jer je te subote išao na neku svadbu, pa se nije znalo hoće li i kada će točno moći zbrisati svadbe, a festival je već počeo u popodnevnim satima. Ipak, krenuli smo kroz čarobnu Sloveniju negdje oko 16 sati, pa stali kupiti pive i vino, kako to već ide. pa fulali Ptuj, vrtjeli se 45 minuta po Mariboru tražeći tu famoznu Pekarnu. Kada smo konačno stigli tamo. bio sam oduševljen kako je cijeli taj kompleks lijep. Radi se o bivšoj kasarni, građenoj u austrougarskom štihu kao i čakovečka, pretvorenoj u prostore za koncerte, predavanja, projekcije, druženja…

15-no-border-jam-22-08-1998(Čk ekipa na No Border Jam-Maribor)

Jedan od bendova zbog kojih sam išao na taj festival je Oi Polloi. Zbog tih škotskih anarhopankera sam bio lud kada sam saznao da sviraju tamo, jer sam ih jako volio, ustvari šta serem, volim ih još. Kao što je bio slučaj s Totalnim promašajem, opet smo u mašti stvorili neki izgled kako bi Oi Polloi trebali izgledati. Taradi i ja smo lutali dvorištem među ekipom koja je vani cugala, kada nas je na engleskom oslovio neki smiješan i dobroćudan lik riđe bujne kose i brade. Lijepo smo ćaskali i družili se, a on je u jednom trenutku usput rekao Taradiju da ima cool majicu. Taradi je nosio majicu Oi Polloi, pomalo smo bili zbunjeni i nije nam bilo jasno, a lik nam je objasnio da se zove Deek i da je vokal u Oi Polloi, srdačno nam još jednom pruživši ruku! Mi smo mu za kaznu ispili do kraja pivo koje je držao u ruci! Ne bismo tada nikada, ali baš nikada, rekli da tako izgleda! Napominjem da u to doba nije bilo interneta, YouTubea i sličnih stvari, pa se nije baš sve moglo znati o bendu kojeg slušaš. Fascinantno, još jednom smo se uhvatili u ono istu mrežu iluzije, u to kako netko izgleda prema nekim našim razmišljanjima i na neki način predrasudama.

Tog ljeta u Međimurju se održao još jedan od brojnih koncerata, bio je to open air festival zvan Azijska gripa održan u selu Hodošan na stadionu seoskog nogometnog kluba. Svirali su uglavnom svi međimurski bendovi iz tog razdoblja. Sjećam se da je u igri bilo svjetsko prvenstvo u nogometu i svi su te večeri svršavali kako je Hrvatska pobijedila Njemačku, a meni se živo jebalo za to i samo sam čekao da se svirka nastavi. Imali smo tamo prilično kvalitetan gig, dosta smo se zajebavali na između stvari, pogotovo na račun nekakvog seljaka koji je najavljivao bendove, a nije uopće znao pročitati naše ime hehe. Bili smo tamo i gladni kao vukovi, a dali su nam jesti nekakve fine kuhane kobase sa senfom. Mislim da je to bilo jedini put da je taj festival uopće održan.

13-04-07-1998-hodosan(Azijska gripa-open air Hodošan)

14-04-07-1998-hodosan(Azijska gripa open air Hodošan)

Posljednji koncert Corewara za kojeg uopće nismo tada znali da je zadnji, svirali smo u Kutini, u legendarnom klubu Baraka. Uz nas su još svirali zagrebački Stepping stone, Verbalni delikt i kutinski Kurac od ovce. Krle je u jednom trenutku u prepunom vlaku Zagreb-Kutina s uspravljenim basom u rukama zapjevao onim svojim tonom i pol Yesterdaaay, all my troubles seem so faraway…Krepali smo od smijeha! Tamo smo naletjeli na Smoleta iz Požege koji je došao u Kutinu, a dan kasnije(subota) je namjeravao u Ljubljanu na neki drugi gig. Svirali smo zadnji, bilo je super, a onda otišli na kutinsku željezničku stanicu zajebavati se i čekati vlak za Zagreb, gdje smo presjedali ujturo za drugi vlak za Čakovec. Bila nas je frka skinjara koji su se okupljali oko Importana i Tomislavca, ali srećom nikakvom sranju ni akciji nismo svjedočili iako je Krle nosio baseball palicu u futroli od basa za svaki slučaj.

Sve se raspalo te jeseni 1998.ili zime nisam sada siguran. Moram ti odmah reći da ja snosim prilično veliku krivicu što se tiče Corewara. Naime, u Nedelišću se trebao održati koncert više bendova, uključujući Najveribest, Self confused i Deafness by noise kao svojevrsne headlinere, a trebali smo svirati i mi. Problem je bio u tome što je koncert organizirao lik koji je nekada bio nazi skin, a i zamjerio se nakon toga mnogima , pa je došlo do bojkota dijela ekipe, a navodno i organiziranja nekakvog ad hoc anti koncerta, pa su moja trojica prijatelja iz benda odlučili ne svirati na tom gigu i to neposredno te večeri, jednostavno se nisu pojavili, a ja sam već bio tamo. Koncert se ipak održao i svirali su Najveribest, Self confused, Deafness by noise i može još koji bend nisam siguran. Bio sam mutav, vjerovao sam da, ako smo pristali i dogovorili gig ne možemo samo tako neposredno odustati tu večer i otkazati svirku, a znali smo vrlo dobro od početka tko je lik koji je organizirao i gigove prije toga na kojim smo svirali i mi, i Motorno ulje, i Verbalni delikt, DBN i mnogi drugi. Kasnije, kada je bilo prekasno, saznao sam da je organizator bez pitanja otuđio bubnjeve i pojačala koja su mu trebala za gig iz zajedničke prostorije za probe naših bendova.

Bio sam jako uvrijeđen ponašanjem mojih prijatelja, pa sam odmah idući vikend, pijan i nabrijan rekao Igiju da je s njim gotovo, te da leti iz benda. Zagor i Krle su kao prvo htjeli, pa nisu htjeli nastaviti i raspali smo se istu večer. Iza kafea Klompa kroz otvoreni prozor sam čuo Lazara kako unutra lupa neke šale na moj račun, pa sam ga kasnije vani našao i pale su prilično teške riječi zbog kojih se nismo poznavali i razgovarali dobrih idućih skoro dvije godine čini mi se. Da stvar bude gora, kako smo se svi masovno svađali pred Klubom te subote, pitao sam Gabrijela iz Implicite gdje mu je domovnica pošto je porijeklom iz Bosne, te neka se vrati odakle je došao. S tim sam ispao najveći negativac valjda ikada među ljudima sa scene i žao mi je zbog tog pitanja i izjave. Jebiga, raspalo mi se pred očima bend koji mi je bio život i sve zbog čega sam disao tih godina.

new-doc_21

Moja druga, ili prva kako hoćeš, ljubav u muzici oduvijek je bio metal. Paralelno sam slušao i volio metal svih tih godina, a već pola godine prije tih nemilih događaja i svađa sam slušao više metala, pošto sam smatrao da me hardcore scena nekako zasitila i došlo je do zamora materijala, jednostavno mi je metal bio raznolikiji i uzbudljiviji, a kod te teze stojim i danas. Jedno vrijeme sam bio bez benda, a tada smo 1999.osnovali novi bend zvan The Disposables, u prvoj postavi bili smo ja na vokalu, moj kaz Darac na gitari, Taradi na basu i Žogi na bubnjevima. Svirali smo spori i mučni metalizirani prljavi sludge s utjecajima punka. Kasnije se Darac premjestio na bas, a gitaru je svirao Bero Kovačević i bubnjve Ljudevit Binder-Ludva i mogu reći da mi je to bend do dana današnjeg koji je imao najkvalitetnije muzičare s kojima sam ikada svirao. U toj postavi dobili smo na agresivi, melodiji, kvaliteti pjesama. Odsvirali smo dosta gigova u kao dobro nauljena metal divizija.

new-doc_5(The Disposables)

Ono što izdvaja tu 1999.su dva događaja. Prvi je Mind over Matter festival u Oberwartu u Austriji koji je bio moj prvi zbilja veliki festival sa mega velikim bendovima koje sam tamo gledao. Ispunio sam si san i gledao sam meni jedan od najdražih bendova ikada, a to su The Misfitsi, i to u postavi Michale Graves, Jerry Only, Doyle i Dr Chud i to mi je bio jedan od najdražih koncerata ikada.

dusimisfitsi(moja malenkost, Jerry Only i Michale Graves iz Misfitsa)

Na tom festivalu su od bendova koje sam gledao svirali:Hammerfall, Motorhead, Therion, Immortal, Satyricon, Children of Bodom, Samael, Dio, Kreator, Destruction, Napalm death, Rykers, Upfront…san snova i jedan od gigova na kojima sam bio i uvijek ću pamtiti ta dva dana, hehe, eventualno dok me netko ne odvede na Wacken open air.

dusidarac(Darac, Kid D iz Rykersa i moja malenkost)

mindovermatter(Darac, Barney iz Napalm Death i moja malenkost)

Drugi događaj koji ću uvijek pamtiti desio se tjedan dana nakon zadnjeg The Disposables giga kojeg je organizirala moja sestra, početkom prosinca 1999.u Pubu. Ovo je bio prvi gig na kojem je jedan od mojih bendova svirao uz sestrin bend Brutalne Babe u kojem je pjevala. Bio sam jako ponosan i to je bilo razdoblje kada sam svoju sestru volio više od svega na svijetu. Jedne večeri, bio je četvrtak, malo je popila sa svojom punk ekipom, posvađala se kod kuće i otišla odnosno otrčala u grad. Mene su roditelji poslali za njom da je nađem i dovedem kući. Sreli smo se u gradu, rekla mi je nek dam jednu cigaretu i pripalim, otići će jedan krug po parku, vraća se uskoro. Ja sam čekao na klupici na kojoj smo se dogovorili. Nakon sat vremena sam skužio da nešto nije u redu. Nestala je. Te večeri sam je satima bezuspješno tražio po gradu. Za to vrijeme u točno određenu minutu, moja mama je počela plakati i rekla mom tati da je njihovo dijete mrtvo. Naravno, tata i ja smo to nekako zaobišli kao nemoguće. Tražio sam sestru cijeli petak, ali ništa. U subotu smo iz crne kronike Jutarnjeg lista pročitali da je nepoznata mlada žena poginula u prometnoj nesreći kamiona u Presečnom kraj Novog Marofa. Navodno je zastopirala šleper koji se u zavoju zabio u drvo i oboje, vozač i žena su poginuli. Otišli smo na prepoznavanje u varaždinsku patologiju i taj dan nikada neću zaboraviti, jer od tada na smrt gledam drugačije. Od tada zauvijek razmišljam što bi bilo da nisam dao cigaretu, već da sam je odvukao silom kući. To neću saznati, niti se smiriti do dana kada budemo ponovo ujedinjeni u Valhalli.

new-doc_8

Corewar je imao reunion show, jedan jedini, na memorijalnom koncertu u Klubu kojeg je, moram napomenuti, u roku od samo dva tjedna nakon sestrine smrti organizirao onaj isti lik zbog kojeg je izbila cijela ona svađa. Taj koncert je bio najemocionalniji u mojoj takozvanoj karijeri i ne želim ti detaljnije pričati o tome, jedino što mogu reći da je bio dostojna ratnička lomača mojoj sestri, paloj pank ratnici.

Osam mjeseci nakon toga, od tuge je umrla moja mama. Gledali smo je kako kopni iz dana u dana, tata i ja smo bili nemoćni bilo što učiniti u vezi toga. Umrla nam je na rukama u čakovečkoj bolnici jedne ljetne večeri 2000. Ostali smo sami, ja sam držao kuću i pokušavao nekako održavati privid normalnog života. Jedne večeri, kada je bilo najteže, a nisam jednostavno to imao vremena i htio pokazati, ležao sam u svom krevetu u mraku. U uho su mi se uvukli tisuće toplih glasova i u oči u uši i usta mi je ušao tekući mrak, ne znam kako bih to drugačije objasnio. Tih glasova je bilo puno, a govorili su kao jedan. Rekli su mi da je tama spas, da je tama sve, da je tekuća tama ono što je u meni, ono što me čini jačim, ono što me obuhvaća i ispunjava, unutarnja crnina. Kažu da vampiri ponekad odu u zemlju na počinak kada se zasite svijeta u kojem predugo žive, kako bi hibernirali i probudili se u neko drugo doba kada ne budu tako umorni. Upravo tako sam u zemlju otišao ja. Ni scena, niti svijetlo nisu za mene čuli više dobrih tri godine.

(KRAJ SERIJE)

 

 

We salute you:Panicka(Slo)+Bez Panike(Čk)-29.10.2016.-Prostor Čakovec

Kao i svake godine, ove godine se također održao tradicionalni in memoriam koncert posvećen našem prerano poginulom prijatelju Danku Topleku koji je stradao u tragičnoj nesreći 2014.godine. Isto tako, koncert je in memoriam Branku Črncu-Tusti, pjevaču legendarnog benda Kud Idijoti, preminulom od raka 2012.godine.

Ove godine je koncert malo bio poremećen otkazivanjem nastupa od strane glavnog benda večeri, zagrebačkih FNC Diverzant samo dva dana prije održavanja koncerta. Otkazali su nastup zbog smrtnog slučaja, pa je ostalo unatoč naporima organizatora da pronađu zamjenu na dva lokalna benda da izvuku stvar i da se koncert održi.

Pošto je puno ljudi kupilo unaprijed ulaznice u predprodaji, teren ispred Prostora i samo dvorište su bili dobrano napunjeni već od tamo negdje 21 sat, iako je koncert trebao početi tek negdje oko 23 sata po najavljenoj satnici. Ljudi su se zabavljali, cugali i radilo se o uobičajenom folkloru svakog punk koncerta.

Negdje iza 23 sata, kao što je najavljeno stage je zauzeo prvi bend, PANICKA iz Slovenije, točnije susjedne Lendave. Materijal ovog benda poznajem u dušu, pošto sam ih gledao i slušao uživo već milijun puta, te dijelio stage sa njima. Sviraju punkrock onako domaćinski, iz duše, koji vuče na melodičniju stranu, sa tekstovima na slovenskom i njemačkom jeziku.

panicka(photo by:Mateo Henec)

Bend postoji već dugi niz godina više od 15, a članovi su jedni od najprijaznijih ljudi koje poznajem. Otvorili su koncert sa Vse to, nastavili preko Mi delamo, Ich fuhl mich scheisse i ostalih hitova, a veseli i to da su odsvirali jednu dvije nove stvari koje su stvarno odlične. Našla se tu i jedna obrada Nirvane, koja meni osobno nije legla, pošto ne volim nikako taj bend, ali jebig stvar ukusa. Panicka je bila prilično uigrana, ali mali tehnički problemi krajem seta nisu spustili atmosferu i ljudi su prilično plesali i zabavili se, pa su Ken i kompanija mogli na miru privesti svoj set kraju.

BEZ PANIKE sam prvi puta gledao/slušao uživo na njihovom prvom pravom koncertu daleke 1995. Ovo im je bio jedan jedini reunion koncert pošto ne sviraju već nekoliko godina, specijalno za ovu priliku. Radi se o bendu koji je na mene imao veliki utjecaj i inspiraciju kada smo bili klinci i rasli zajedno, jer ih osim što su mi prijatelji, smatram i najboljim i najuspješnijim čakovečkim punk bendom ikada. Klub je bio dupke pun, pošto dosta današnjih klinaca nije stiglo prije vidjeti Bez Panike uživo kada su bili aktivni, a starija ekipa je došla prisjetiti se starih dana i podržati bend. Atmosfera je bila vrhunska, bend je u set listi imao pjesme praktički sa svih izdanja, od debut tapea Stvarnost, preko singlice ploče do albuma Punkmobil i zadnjeg izdanja. Vidljivo dobro raspoloženi, redali su hit za hitom uz pogo, stage diving i singalong. Pjevačica Špica je zvučala kao da pauze nije ni bilo, kao da bend i dalje aktivno svira. Bilo je tu nekih pogrešaka i fuševa, ali ovo je punk koncert i ljudi nisu roboti i ne može svirka biti savršena, ali tko to broji uopće. Na kraju su Bez Panike zatvorili set obradom Kud Idijota Ja sjećam se uz sveopće pjevanje. Zabava i pjesma se nakon toga nastavila uz standardne punk hitove puštane preko razglasa duboko u noć.

bez-panike(photo by:Mario Novak)

Mene jedna stvar u cijeloj toj priči muči i moram se na to osvrnuti htio ili ne htio. Čakovečka scena je kroz godine nažalost imala jako puno mrtvih i po mom mišljenju je nepotrebno održavati in memoriam za Tustu, koji, iako je legenda, osim marketinške nema ovdje drugu svrhu, osim da se koncert čim bolje proda. Tustu 99 posto ljudi koji organiziraju i pohode ovaj gig nije poznavalo, pa neka in memoriam za njega rade ljudi u Puli koji su mu bili prijatelji i koji su ga poznavali, a mi imamo nažalost i previše svojih ljudi koji su umrli i kojima bi ovaj in memoriam trebao biti posvećen svake godine. Marketing i prodaja je lijepa stvar, ali potrebno je i malo empatije i morala u cijeloj priči.

 

Interview-Start At Zero:”Mali alternativni bendovi također mogu završiti turneju bez minusa uz ponešto odricanja!”

Start At Zero, bend iz susjedne Slovenije, točnije iz grada Ajdovščina, su mi odmah uletjeli u uho, kada sam slušao njihov album i ep. Radi se o melodic punk hardcore bendu koji svojom kvalitetom i odličnim pjesmama ostaje u uhu dugo nakon slušanja. Na njihovoj bandcamp stranici slušajte i nabavite ova dva izdanja, nećete požaliti. Bila je to odlična prilika da malo porazgovaram s njima o svemu, pa evo što su mi imali za ispričati.

NEDAVNO STE SE VRATILI SA TOURA. KAKVI SU DOJMOVI I KAKVE SU RAZLIKE IZMEĐU SLOVENSKE SCENE I DRUGIH SCENA?

Tako je. Početkom listopada smo se vratili sa 17-dnevne turneje na kojoj smo odsvirali 17 koncerata. Put nas je vodio kroz Njemačku, Englesku, Škotsku, Sjevernu Irsku i Irsku. Svi u bendu jako uživamo na turnejama i ovoga puta nije bilo ništa drugačije. Upoznali smo ogroman broj novih bendova i ljudi, što dokazuje da je punkrock scena i te kako živa. Nekakve velike razlike u scenama drugih država nismo zapazili. U osnovi koncerte organiziraju članovi bendova ili drugi ljubitelji alternativne glazbe. Sve je uglavnom izvedeno na DIY razini i neprofitno. Kolektivi su mali, ali jako angažirani. Opazili smo da je posjećenost koncerata u manjim krajevima u pravilu veća nego u milijunskim metropolama.

JESU LI MANJI BENDOVI KADA IDU NA TOUR UNAPRIJED OSUĐENI NA MINUS ŠTO SE TIČE NOVCA? JESTE LI POKRILI TROŠKOVE?

Naš bend nam ne predstavlja posao. Sviramo zato jer u tome uživamo. Zarada nam nije važna, jer od nje ne živimo. Jednako gledamo i na turneje. Ne hodamo na turneju kao na službeni put, već na odmor s prijateljima. U inozemstvu i doma sviramo za putne troškove. Ovog puta smo pokušali troškove turneje smanjiti na minimum, pa zato nismo unajmili kombi, što je obično najveći trošak, nego smo se na turneju uputili automobilom jednog od članova. U svakom slučaju smo sretni što na kraju turneje nemamo financijskih gubitaka. Ovaj put nam je uspjelo. Mali alternativni bendovi također mogu završiti turneju bez minusa uz ponešto odricanja. Uštediti se može na prijevozu, hrani i smještaju.

DO SADA STE IZDALI JEDAN ALBUM I JEDAN EP. JESTE LI IMALI KONTAKT S KOJIM LABELOM? KOLIKO STE SPREMNI EVENTUALNO IĆI U KOMPROMIS S LABELOM ŠTO SE TIČE MIJEŠANJA LABELA U POLITIKU BENDA I UPRAVLJANJA BENDOM?

Prvi album smo napravili pod okriljem slovenskog DIY labela Giljotina, koji nam što se tiče produkcije i politike benda nije predstavljao nikakva ograničenja, EP smo izdali sami. Trenutno smo u kontaktu s nekim labelima iz inozemstva, ali do konkretnih dogovora još nije došlo. Od labela očekujemo pomoć prilikom promocije i distribucije glazbe, te organizacije turneja. Miješanje u rad benda od strane labela ne podržavamo.

startatzero

VI STE PRVI BEND NAJAVLJEN ZA PUNKROCK HOLIDAY 2017. VESELITE LI SE TOME? KAKO GLEDATE NA PRH IZ KUTA FANOVA HARDCORE PUNK GLAZBE?

Jako smo sretni što ćemo već po drugi puta nastupati na festivalu Punk Rock Holiday. Za nas je to jako poseban festival, jer smo 2012.tamo odlučili da ćemo osnovati bend. U Sloveniji su koncerti velikih punkrock bendova prije deset ili dvadeset godina bili prilično rijetki. Kao fanovi te glazbe smo morali putovati u Italiju, Austriju ili Njemačku ukoliko smo željeli vidjeti svoje omiljene bendove. Pojavom PRH-a svi ti bendovi su praktički došli u naše dvorište, što je jako pozitivno. Uz to, PRH je mjesto na kojeme se mogu predstaviti i mladi bendovi. Mali stage na plaži, na kojem nastupamo i mi, je svake godine sve bolje organiziran i posjećuje ga sve više ljudi. Na taj način ljudi koji organiziraju festival brinu za pomlađivanje scene, što je vrlo važno.

VAŠI TEKSTOVI SU MIKS OSOBNOG I DRUŠTVENE KRITIKE. MISLITE LI DA JE HARDCORE PUNK IZGUBIO NA NEKI NAČIN OŠTRINU I KRITIKU, A PRERASTAO U KONZUMERIZAM?

Ne gledamo na sebe kao na bend koji kritizira društvo. Tekstovi govore o stvarima koje nas trenutno muče. Zato su tekstovi nekada osobni, nekada kritika društva, a ponekad nešto treće. Nije samo hardcore punk, već društvo općenito u zadnje vrijeme izgubilo na oštrini i kritici. Problem prije svega predstavljaju mladi. Mladi su apatični i nezainteresirani za društvene promjene koje se događaju oko njih. Upravo sada smo u trenutku kada bi morali brinuti za budućnost. Svijet je u krizi. Na istoku i na zapadu je u usponu vjerski ekstremizam, na kojeg takozvani razvijeni svijet ne zna ili ne može odgovoriti. Kao posljedica pojavljuje se veliki broj izbjeglica, koji se u želji za boljim životom upute u Europu, tamo nalete na otpor i nerazumijevanje domicilnog stanovništva, što potpaljuje desno usmjerena populistička politika. Istovremeno, EU je u velikoj krizi što bi nas moralo zabrinuti. U prošlosti su u bivšoj zajedničkoj državi upravo studenti bili ti koji su postavljali ogledalo vlasti. Sada im je važniji broj lajkova fotografije zadnjeg ručka na društvenim mrežama. U hardcore punku je nažalost slično. Punk bi uvijek morao biti kritika trenutnog društva. Trebalo bi ukazati na nedostatke. U zadnje vrijeme je ta kritika izblijedila. Ostaje nada, da još uvijek ima nekoga kome nije svjedno za ovaj svijet. Željeli bismo da je takvih sve više.

NEKAKO MI SE ČINI DA JE SLOVENSKA SCENA JAKO BOGATA, DA IMA PUNO KLUBOVA, MLADINSKIH CENTARA ZA SVIRKE, DA SE RADI PUNOM PAROM. KOLIKO STE UPOZNATI SA HRVATSKOM SCENOM I BENDOVIMA?

Slovenska scena je trenutno vrlo aktivna. Ima puno ekipe koja organizira koncerte, isto tako jako puno vrlo dobrih aktivnih bendova. U Hrvatskoj nismo još imali koncerata, pa ne znamo kakva je situacija s koncertima, ali poznajemo nekoliko aktivnih bendova kao što su Debeli Precjednik, Fast Response, Pičke Vrište, Noisefight…

startatzero2

JESI LI LJUBOMORAN NA TUĐI USPJEH? IMA PUNO LJUDI KOJI SU JAKO JALNI I LJUBOMORNI KADA NEKOM DRUGOM IDE BOLJE SA RECIMO BENDOM, KLUBOM….OVDJE MISLIM NA USPJEH UNUTAR UNDERGROUND SCENE ŠTO JE RELATIVAN POJAM, A NE NA NOVČANI USPJEH I BOGATSTVO?

Nismo ljubomorni na tuđi uspjeh. Upravo suprotno. Jako smo sretni kada vidimo da neki bend kojeg poznajemo ostvari uspjeh sa svojom glazbom. Svaki takav uspjeh sa sobom nosi jako puno rada i odricanja. Ništa ne dolazi samo od sebe. Isto važi za klubove i labele. Kao što vidimo, na sceni je još uvijek veliko negodovanje u slučaju da bend uspije. Odmah padne optužba da su se prodali. Mislim da je takav način razmišljanja pogrešan. Ukoliko bend sačuva svoju poruku, ne mislim da je nešto sporno. Uspjeh je dobrodošao, jer će na taj način njihova glazba doprijeti do većeg broja ljudi, pa će možda netko pročitati tekstove i postati dio scene. Nitko u našem bendu nije upoznao punkrock kroz alter bendove.

IMATE LI U BENDU JEDNU OSOBU KOJA JE, NAZOVIMO TO, ŠEF, KOJA SE BRINE ZA FINANCIJE NA TOURU, KOJA DOGOVARA GIGOVE ITD…MNOGI MALI BENDOVI IMAJU MANAGERA, A JA NE VIDIM BAŠ SMISAO U TOME POŠTO SVE MOŽEŠ DOGOVORITI SAM.

U bendu nemamo ni šefa, niti managera. Svi smo jednaki. Postoje razdoblja kada je netko od nas jače angažiran i vuče ostale. Uloge u bendu u nekim trenucima mogu biti malo raspodijeljene. To dolazi posebno do izražaja prilikom organizacije turneje. Da ne bi došlo do zbrke, najbolje je da koncerte dogovara jedna osoba, jer na taj način ima bolji pregled nad događanjima.

KAKO SI UOPĆE DOŠAO U KONTAKT SA HARDCORE PUNK MUZIKOM?

Između najstarijeg i najmlađeg člana je 9 godina razlike, tako da je svaki od nas u kontakt s tom glazbom došao na drugačiji način. Ono što nam je zajedničko je strast za stvaranjem unutar scene. Ne samo stvaranje glazbe, već i organizacija koncerata. Svi naši bendovi iz Ajdovščine su se udružili u kolektiv Motorka na jezike, koji u našem gradu organizira koncerte alternativne glazbe. Na taj način bismo željeli na scenu pridobiti mlade ljude koji u životu traže nešto više od smjernica koje nam daje suvremeno potrošačko društvo.

startatzero3

BLIŽIMO SE KRAJU. TIPIČNO FANZINAŠKO PITANJE:KAKVI SU PLANOVI START AT ZERO ZA BUDUĆNOST?

Planova ima puno. Na turneji smo snimili novu pjesmu, za koju bi rado napravili spot, počeli smo raditi nove pjesme, iz kojih će jednom slijedeće godine nastati novi album ili split s nekim bendom. Želimo odsvirati čim više koncerata, pa zato već krajem listopada idemo na kraću vikend turneju po Sloveniji, Austriji i Slovačkoj.

 

 

Interview-RECTAL DESTROYER:”Scena u Varazdinu trenutno ima potencijala za rast”

Moje prvo upoznavanje s ovim lagano neobičnim varaždinskim bendom se dogodilo na jednom koncertu u Starom hrastu u Čakovcu, gdje mi nisu baš legli, ali s vremenom sam ih pratio i počeo slušati njihova izdanja, pa smo dosta koncerata svirali zajedno, pa sam promijenio mišljenje i trenutno su mi jedan od boljih i zabavnijih bendova s ovih prostora. Bilo je već krajnje vrijeme da o svemu porazgovaram sa trećinom benda, vokalom/basistom Ivdom, pa pročitajte što mi je rekao.

1.ZAŠTO IME RECTAL DESTROYER, VIŠE MI SLIČI NA NEKI GRIND/PORN/ GORE BEND, NEKAKO ME IME ASOCIRA NA DRUGAČIJU MJUZU OD OVE KOJU SVIRATE?

Jednostavno – na početku smo mislili fakat neki grind/noise svirati. Nemaš baš puno izbora s bubnjarom koji je prvi put za polovičnim setom bubnjeva, basom s 3 žice i mikrofonom za komp koji visi sa cijevi u garaži. Tak da s obzirom na sve to morali smo imati i neko grajndkor ime ne? Maštoviti kakvi jesmo odabrali smo Rectal Destroyer a.k.a. RxDx.

2.SVIRATE AGRO-CORE, ŠTO TO TOČNO ZNAČI, JEL BI REKLI ZA SEBE DA STE SAMO ZAJEBANTSKI BEND, POŠTO ZNAM DA IMATE I DRUŠTVENE KRITIKE SKRIVENE ISPOD ZAJEBANTSKIH TEKSTOVA?

Najlakše kak smo mogli objasniti kaj sviramo je da si izmislimo ime žanra i to je u ovom slučaju rezultiralo u “Agrocore”. Umjesto da svakome objašnjavaš kao “Ah, pa to ti je tak mix grinda, noisea, pankčine i nekaj sitno hardkora s poljoprivrednom tematikom pjesama” samo veliš “Agrocore”. Kaj se tiče dal smo zajebantski bend – rekel bi da, tipa 80%. Ovih 20% najčešće lajemo o milim nam sugrađanima i idiotarijama koje izvode bez nekakve pretjerano velike društvene kritike kak to radi npr. Piknik.

3.NA NEDAVNOM KONCERTU U ROGOZU SI NA BINI REKAO DA NE MOŽEŠ VJEROVATI DA NETKO SLUŠA TO ŠTO SVIRATE. JESI LI MISLIO OZBILJNO?

U tom trenutku definitivno haha. Ni dost trezni da na nekaj zvuči, nitI dost razvaljeni da bude zabavno. To je samo moj osobni stav, neznam, možda je nekome ok bilo, al meni nije baš bilo na razini pa eto zato takva opaska.

rectal1

4.KAKO SI DOŠAO U DODIR S UNDERGROUND SCENOM I EKSTREMNOM MUZIKOM? KOJI JE BIO TVOJ PRVI KONCERT TAKVE VRSTE?
Ufff sad baš prvo kaj je bilo fakat neam pojma… Znam da smo početkom srednje počeli za vikend odlazitI u Čakovec, Novi Marof, Ludbreg i sl. po kojekakvim eventima, al baš točnog susreta s undergroundom se ne sjećam. Moguće da je čak u Čakovcu u Starom Hrastu bila jedna od prvih tih ekskurzija, Motorno ulje mi je ostalo u sjećanju od toga, al ne puno ostalog haha.
5.KADA GOD TE SRETNEM BAŠ SI ONO OSOBA KOJA KAO DA ZRAČI NEKOM POZITIVNOM ENERGIJOM. ŠTO TE LJUTI? IMA LI NEŠTO ŠTO TE MOŽE IZBACITI IZ TRAČNICA, DA SE TAKO IZRAZIM?
Ma, to samo pivice rastežu facu u osmijeh pa se tak čini haha. Neznam, frustrira me istovremeno i sve i ništ. Mogu ignorirati babe iz “U ime obitelji” s njihovim pamfletićima i facama izobličenim od usiljenog osmijeha, a puknuti na tipa koji glođe nokte pored mene. Recimo samo da sam stabilno-nestabilna osoba.
6.JEL SE KOJI ČLAN RECTAL DESTROYERA U PRIVATNOM ŽIVOTU BAVI POLJOPRIVREDOM?
Ne. Suvišna inteligencija, škole se budu zbavile. Japa bu klavira kupil.
rectal2
7.MISLIŠ LI DA SE VARAŽDINSKA SCENE POLAKO BUDI, ODNOSNO OPET ŽIVI? MISLIM, JA SAM IZ ČAKOVCA, ALI TO JE SVE TU BLIZU, PA MI JE ŽAO DA GRAD KAO VARAŽDIN NEMA JAKU UMREŽENU SCENU LJUDI, ŠTO MISLIŠ ZAŠTO JE TO TAKO? NEMOJ ME SHVATITI KRIVO DA NEŠTO KRITIZIRAM, ALI MNOGO LJUDI S KOJIMA RAZGOVARAM SAMO KUKAJU, ALI NITKO NIKAKO DA ZASUČE RUKAVE I POKRENE NEŠTO, MADA ZNAM KOLIKO JE TO TEŠKO.
Evo, ovaj vikend baš ekipa iz VAKUUM-a otvara neki novi prostor za gigove pa se nadam da s tim misle nastavit. Bilo bi već krajnje vrijeme da prestanemo ovisiti o milosti i nemilosti lokalnih birtija koje, ako imaju razumijevanja za ekstremne glazbene pravce, za čas odustanu od toga, jer je jednostavnije platit gažere, navući stariju klijentelu s punijim novčanicima i ne bavit se s hrpom opijenih pankera il čega god već, da ne nabrajam. U svakom slučaju, brijem da scena u Varaždinu trenutno ima potencijala za rast, samo da se zapne sa organizacijom gigova, samo treba hrpa truda.
8.NE BOJIŠ LI SE DA ĆE JEDNOG DANA NESTATI INSPIRACIJE ZA RECTALE ILI DA ĆE SE PUBLIKA ZASITITI VAŠE MUZIKE I SHOWA?
To se po meni već desilo. Zadnji album (Ph 6.66) prošel je relativno nezapaženo, a live svirki praktički nema. To ti je ono, bend bi trebal rasti, poboljšavati se, čim brže – to bolje. Pijane eskapade po stejđu su zabavne u početku, al nemre se samo na temelju zajebancije složit kvalitetan bend. U svakom slučaju, kaj je – tu je, inspiracija sad ide za nove projekte.
9.KAKO STOJE STVARI S ALKOTEST? HOĆE LI BITI JOŠ KOJI REUNION SHOW?
Razgovarali smo nekaj o tome, al ne znamo točno kad bi to izveli. Moguće da već ove godine, al javimo točno kad budemo sigurni.
rectal3
10.BLIŽIMO SE KRAJU. HVALA ZA INTERVIEW. ZADNJE PITANJE: KOJE PESTICIDE PREPORUČA RECTAL DESTROYER?
Fala tebi, bilo je zabavno! Cidokor za prevenciju boleština, Agent Orange za teranje susedove dece i života s dvorišta.

Cakovec Hardcore Punk povijest iz mog kuta gledista-dio sesti

Pričao sam ti prije o sjajnim koncertima koji su se odigravali u Klubu, koji je od 80-ih bio kultno okupljalište svih čakovečkih rockera, alternativaca, punkera, darkera, metalaca itd. Klub je od početka 90-ih mijenjao nekoliko gazda, odnosno uprava, više manje konstantno i minusu da bi se početkom 2000-ih konačno zatvorio. Tamo je danas Mala scena Vinko Lisjak kojom upravlja Centar za kulturu. U drugoj polovici 90-ih je tamo još bilo dosta odličnih koncerata, pa se sjećam jednog na kojem je između ostalih svirao moj prijatelj Fistra iz Zagreba, pričao sam ti kako sam ga upoznao u jednoj od ranijih epizoda.

Kada je Verbalni delikt bio prvi puta u Čakovcu bili su prepijani da uopće drže instrumente, a kamoli nešto odsviraju, ali drugi put su baš u Klubu dobili priliku za popravni. Njihova ekipa je nazivala tih dana sebe Greenpatos crew, koliko znam to je bilo po nekom zelenom tepihu ispred dućana u kvartu gdje su cugali. Doputovalo je dosta ekipe iz Zagreba, naravno da smo se našli u našoj Gajbi, pa se malo relaksirali uz cugu i ekipu. Gig je bio vrhunski, tada je Verbalni delikt promovirao svoje drugo izdanje Od verbalnog protesta do otvorenog sukoba, koje je dan-danas fenomenalno hardcore punk ostvarenje.

Nažalost, raspali su se prije nego što su uspjeli izdati treći album. Fistra i dio ekipe su kasnije uspješno nastavili dalje u bendovima AK-47 i  Ljubiša Samardžić, no nijedan od tih bendova mi nije tako dobar kao Verbalni delikt.

Za vrijeme Verbalni delikt giga u Klubu bilo je stage divinga, singalonga, svega što ide uz hardcore punk koncert. Meni se Dado Marva iz Krvavog mandata popeo na ramena, a kako sam ja bio jako nesiguran na pijanim nogama, obojica smo pali, a Marva je sletio direktno na glavu i čuo sam glasan krc zvuk kao da je nešto puklo! Ostao je nepomično ležati, a ja sam odmah pomislio, to je to, gotov je, umro je, idem u zatvor, zbogom slobodo! No, nakon nekih dvije minute koje su mi valjda bile najduže u životu, Marva je ustao, počešao se po onim gadnim dreadovima koje je imao, onako blago teleći me pogledao u stilu kaj ti briješ, koji ti je kurac? Ja sam ga od sreće i olakšanja zagrlio i krenuli smo dalje đuskati na zvuke Verbalnog delikta.

2-24-01-1997(Verbalni delikt i moja malenkost na bini u Klubu)

Uz spomenuti Verbalni delikt, kao i danas, tada je zagrebačka scena bila prilično jaka. Moram spomenuti Radikalnu promjenu u kojoj je pjevao nažalost danas pokojni Domagoj Šeks. Oni su svirali odličan metalizirani hardcore punk, ali meni osobno nisu baš na svim izdanjima dobri. Imali su pjesama koje su bile himne i jesu još i danas, ali po mom mišljenju imali su i dosadnih pjesama.

DHB ili Dissected Human Brains je bio zagrebački mračan, brzi, metalizirani hardcore punk sa dvoje vokala u kojem je gitaru svirao moj fredn Kugla, a bubnjeve Brc iz Verbalnog delikta. Izdali su jedan demo album Kolaps kojeg i dan danas rado slušam. Svirali su i na Monte paradisu, u Zagrebu kao predgrupa Forca Macabra…Meni su jako ličili na škotski Disaffect.

Građani drugog reda su također bili bend sastavljen od miješane ekipe iz drugih zg bendova tog doba. Izdali su jedan kazetni album Krik, svirali su klasičan hardcore punk pomalo melodičnog izražaja. Njih nažalost nikada nisam uhvatio negdje uživo. Bili su malo lakši i melodičniji od ostalih suvremenika.

Meni najbolji i najdraži bend iz tog razdoblja je bio Optička varka. Taj zg/samoborski bend mi nije izlazio iz kazetofona mjesecima. Ukoliko netko ima na mp3 njihov jedini album, genijalni Šaka, nos, patos molim da me obavezno kontaktira, jer ja sam svoju kazetu negdje izgubio. Samobor je poznat kao rasadnik odličnih bendova, pa je iz Samobora bilo malo bendova, ali svi su na svoj način bili odlični. Moram spomenuti Vad osobne u kojima je gitaru svirala Maja Lovrić-Kosa, Intoxicate, Grob uz naravno Deafness by noise, Dik o braz…

Razlog za je bend iz Kutine koji ima gotovo mitski i kultni status među dosta klinaca koji su aktivni na današnjoj sceni. Nastali su kao bend koji se zvao 411, ali pošto su saznali da već postoji američki bend tog imena, promijenili su ime u Razlog za. Njihova ploča, odnosno 7 inch ep Naš bijes je naša snaga koja je izašla na Banjaninovom labelu je prava bomba old school hardcorea kao i kasnija kazetna izdanja.

Sjećam se jednog koncerta Razlog za i Deafness by noise u čakovečkom Klubu. Razlog za su nas prije koncerta posjetili u Gajbi i lijepo smo se podružili. Čudno nam je bilo kako to da Deafness by noise nisu još stigli. Kada su se pojavili u svojoj legendarnoj vw bubi svi su bili jako pijani. Ispostavilo se da su krenuli rano, ali su krivo skrenuli i lutali cijeli dan po Hrvatskom zagorju, usput su stali u svakoj seoskoj krčmi i popili, pa su putem po vlastitim riječima sprašili lijepu količinu novaca. Show oba benda je bio standardno odličan, iako je basistu DBN Bimbu, koji je jedva stajao na nogama kabel od basa bio više puta iskopčan, a da to nije ni skužio. Sjećam se da su ludi gig završili nekim only bas and drum coverima Partisansa i još nečeg. Imao sam jedno vrijeme i audio snimku tog giga na kazeti negdje doma. U to doba u jednom fanzinu je bila objavljena fotka vokala DBN Krmpe sa straight edge iksevima nacrtanim na šakama kako skače negdje po nekom stageu. Razloga za je zbog muzike i nekih tekstova pratila fama da su sxe bend, no jedini koji je bio stvarno straight je bio bubnjar Pavle. Nakon giga kod nas mislim da je baš Pavle pitao Krmpu zašto se slika okolo sa iksevima na rukama, a Krmpa mu je mrtav-hladan ispalio da si obično crta iks na čelo, pa kada pjeva i zgrči lice iks mu se na čelu pretvori u ipsilon. Znam da sada to zvuči vjerojatno bedasto, ali vjeruj mi te večeri sam umro od smijeha.

razlogza(Razlog za-live u Klubu Čk)

Tih dana se rodio meni jedan od najdražih čakovečkih hardcore bendova, a to je Youth Against. Još se sjećam prve probe koju su čini mi se imali kod Trče doma u njegovoj sobi i onih ranih stvari kao što su Who needs a state like this, pa Black story za koju mislim da je tekst napisao Digić, te naravno himne Gajba crew, oi razaračice Gajba.

U prvoj postavi Youth Againsta, ako se dobro sjećam svirali su Trčo na vokalu, moj rođak Darac na basu, Igor Baksa, danas poznat kao frontman Komedije na gitari i Jura Šantek na bubnjevima. Tada se već na neki način formirao taj čakovečki hardcore punk   zvuk, neki miks melodičnog hardcore, njujorške škole i oi punkrocka. Youth Against je meni malo vukao na bendove Kassel scene iz Njemačke, poglavito Rykers i Brightside vjerojatno zbofg Trčovog pjevanja.

youthagainst(Youth Against u akciji)

U osnovi, bili su klasičan primjer čakovečke škole hardcore punka. Njihov demo album Fight back! još dan-danas odolijeva testu vremena kao spomenik kvalitetnog hardcorea. Kazetnu verziju sam izgubio, ali imam neko mp3 reizdanje sa bonus live pjesmama snimljenim na koncertu u zagrebačkom klubu Močvara. Još sada se živo sjećam prvog ikada giga Youth Againsta u varaždinskom kafe baru Grazia rane 1998.godine. Bend je kasnije imao dosta promjena u postavi, gitaru i kasnije bubnjeve je svirao Najke iz Ateista/Overflowa. Mislim da je na kraju najstabilnija i najuspješnija postava bila Trčo-vokal, Darac-bas, Zagor-gitara i Strija-bubnjevi. U toj postavi su bili i na kraćem euro touru i prilično puno svirali okolo. Trčo je živio u Varaždinu, a ostali u Čakovcu i okolici. Ne znam, ustvari nikada nisam saznao zbog čega se Youth Against raspao. Vjerojatno je došlo do zamora materijala kod nekih ljudi.

youthagainst2(Youth Against-old school Čakovec hardcore)

Drugi bend koji je nastao te godine, a vrlo je važan za čakovečku scenu je Motorno ulje. Prva i jedina postava benda bila je Lazar-vokal, Digić-gitara, Taradi-bas i Strija-bubnjevi. Još se živo sjećam debate u Gajbi oko toga kako će se bend zvati. Znam da su u užem izboru ostala imena Ulična rasvjeta, Posrani kukci i Motorno ulje. Odluka je pala na ovo zadnje. Na prvoj probi koju su imali kupili su pive, a Digić je uz to i jeo sendvič s jegerom, pošto teti u dućanu nije radila mesoreznica, pa nije mogla narezati drugu salamu. Motorno ulje je bio zajebantski bend, svirali su oi punkrock sa uglavnom šaljivim tekstovima, ali našlo se tu i ekoloških tema(Bez zraka), protiv droge(Još nije kasno), anti nazi itd…Jedne večeri u čakovečkom kafiću Klompa u centru grada gdje smo se znali okupljati, Lazar i ja smo zajedno napisali pjesmu Razbi staklo koja je postala neizbježna koncertna himna i jedan od najvećih hitova benda.

Motorno ulje je također prvi koncert imalo u cafe baru Grazia u Varaždinu. Bili su nešto kao bratski bend Corewaru i svirali smo zajedno na dosta gigova, a snimili smo i split tape o kojem nešto više riječi kasnije. Postava se nije mijenjala praktički od početka do kraja, osim što su jedno vrijeme eksperimentirali sa dvije gitare, pa je drugu gitaru svirao Željko Vresk.

motornoulje(Motorno ulje sa dvije gitare)

Kod pokojnog Darka Belovića u Ultravox studiu u Čakovcu snimili su album Zadnja litra koji im je, zato što je bio super snimljen donio dosta veliku popularnost i svirke. Na albumu se nalazi i obrada Corewara. pjesma Gajba, na kojoj je gostujući solo odsvirao upravo Darko Belović. Sada kada pogledam unatrag, stvarno je puno bendova snimilo uratke kod Darka Belovića u Ultravoxu i mogu za njega reći da je svojim radom puno zadužio na neki način našu scenu.

motorno-ulje

Motorno ulje se raspalo, ali povremeno se okupe kako bi odsvirali poneki koncert, pa nije isključeno da se u bliskoj budućnosti opet pojave na nekom stageu. Lazar danas svira bas i pjeva u bendu Partleki, zajedno sa Kanotijem i Markom iz Bakterija.

Kada sam već spomenuo cafe bar Grazia u Varaždinu, tamo smo bili tih dana kuhani i pečeni što se tiče koncerata. Caffe Grazia je bio smješten u podrumu stare zgrade nasuprot dvorca u Varaždinu. Praktički svi varaždinski koncerti su bili tamo, mi Corewar smo svirali tamo barem sedam puta i bili praktički kućni bend uz Ateiste, Potres mozga, Motorno ulje, Youth Against…svaki petak ili subotu smo uzeli onaj plavi HŽ pokaz za mlade do 27 godina koji nam je pružao popust na kartu i gas na vlak za Varaždin, bez obzira dal sviramo ili ne, išli smo na ama baš sve što se Grazia cafeu održavalo što se tiče gigova, a koncerti su bili prilično dobre fešte.

10-31-01-1998-prvi-gig-mu(prvi gig Motornog ulja-Grazia Varaždin)

Sjećam se da smo jednom pili ispred i zabavljali se, pa je Jasmin ili Martin iz Potresa mozga doletio do nas pošto mu je jedan bend otkazao, a nas smo sva četvorica bili tamo, pa pitao dal bi svirali na posuđenim instrumentima. Nama je gig tamo bio dogovoren za subote poslije, tako da smo roknuli dva giga dvije subote za redom i bilo je zakon. Grazia je imala i punk osoblje, tamo su radile Ivana Benčina i još jedna cura čijeg se imena ne mogu sjetiti. Lazar mi je nedavno rekao da se tamo sada opet otvorio neki kafić, pa bi valjalo otići tamo na kavu da se podsjetim malo kako je to tamo točno izgledalo, pošto Laazr tvrdi da je raspored ostao isti.

Nastanak benda Panišmanteri je bio interesantan, a opet toliko puta ispričan među klincima pripadnicima underground scena bilo koje zemlje. Jedne subote prilikom već ritualnog izlaska u Klub, cuclajući bambuse, nekako su došli na ideju da naprave bend. Nisam sad točno siguran tko je sve bio u igri, ali znam da su bili njih četvorica koji su zajedno išli u isti razred u srednjoj te su se nekako dogovorili da bi Strija svirao bubnjeve, Filo bas, Igor Baksa gitaru, a Zelić budući da nije znao svirati nikakav instrument bi pjevao ili barem pokušavao nešto pjevati. Za ime benda su smislili naziv Panišmanteri. Zelić je ubrzo odustao od pjevanja, dijelom možda zbog srama, dijelom zbog toga što mu se nije dalo hodati na probe. Njega je zamijenio Jouzić na vokalu. Prve probe su im bile kao i svim novim bendovima, s kutijama umjesto bubnjeva, nekoliko potrganih činela i bez ikakvog mikrofona. Pod tim imenom su održali nekoliko koncerata i bili relativno dobro prihvaćeni. Nakon nekog vremena Igor Baksa je otišao iz benda, a na njegovo mjesto je došao Igi Bistrović i tada je bend promijenio naziv u Implicite, uzeo Blažonu na drugu gitaru i postao jedan od boljih čakovečkih melodičnih hardcore punk bendova, a bili su i van Čakovca dosta poznati, snimili demo album Wrong i svirali svugdje po Hrvatskoj.

implicite(Implicite u akciji)

Osim Grazie u Čakovcu se tada moglo svirati i u jednom manjem mjestu koje se zvalo Pub. Nalazilo se tamo gdje je danas Podroom. Lokalni i manji bendovi su svirali u Pubu, a jednom je čak tamo trebao svirati legendarni Catharsis, no zbog nekih problema nisu se pojavili. Ustvari je to bila mala prostorijica sa tepihom na podu, šankom u drugoj prostoriji i bila je idealna za onako obiteljske koncerte, mada su tamo svirali i odlične fešte napravili i veći bendovi Six Pack, Pasi, Debeli Precjednik…Upravo u tom Pubu smo mi Corewar imali jedan od ranih koncerata, mislim da je bio treći po redu, na kojem je i Implicite imao prvi gig.

new-doc_19(prvi koncert Implicite u Pubu)

Bilo nam je jako drago da je još jedan bend ugledao svijetlo dana u Čakovcu, pogotovo tako dobar. Mislim da je Teo Petričević organizirao taj koncert i da su svirali uz Corewar i Implicite još Ateisti i neki eksperimentalni bend iz Murskog Središća.

new-doc_22(Igi B.-roka na prvom koncertu Implicite).

new-doc_9

Pričao sam ti već o našem upoznavanju i početku druženja sa ekipom iz Požege. E, pa stigli su jedne ljetne večeri u Čakovec, pošto se mislim dan poslije trebao održati festival Punx picnic na ribnjaku kod Drageca u Murskom Središću. Koliko sam shvatio, Brale ih je pozvala da dođu dan ranije, a tada kao i mnogo puta zbrisala nekamo. Mi smo dočekali kolege iz Požege i saznali da Vlatka slavi rođendan u svojoj kući vani na dvorištu i da ima ića i pića. Onako nepozvani, banuli smo na ročkas cijela Gajba crew plus Pž ekipa. Nije preostalo drugo već da nas primi i ugosti hehe. Ispijali smo, jeli, općenito gnjavili goste, a Pž ekipa se potpomognuta nama polako pretvarala u onaj svoj element koji je onome tko to nije vidio teško objasniti. Vlatka je, valjda da nas umiri, dala za piti dvolitarnu flašu međimurske rakije ili turbožganice. Pošto je Pž ekipa naviknuta na svoju rakiju koja puno lakša od naše vatrene vode, pili su Vlatkinu rakiju količinski kao da je njihva i tu su počeli problemi. Sjećam se da sam sjedio pored jednogt od Pž kolega, ne sjećam se točno kojeg, pripaljivao sam cigaretu, kada se odjednom čuo neki grgljav zvuk i kada sam pogledao, kolega je bio izrigan sam po sebi praktički po cijelim prsima, majica mu je bila puna žitke mase mirisa želučane kiseline miješane s rakijom. Kolega je dalje posegnuo za flašom, natočio si novu čašu i nastavio piti kao da se ništa nije dogodilo. Respect! Dan kasnije smo svi otišli vlakom na Punx picnic na ribnjak u Mursko Središće i odlično se proveli. Ne sjećam se točno tko je sve svirao, ali znam da je bio prvi koncert Dislike, SPK, da su još svirali DHB, Senseless i skupina prikaza znana kao Anti alergija projekt što je bila neka zajebancija…Good times!

punxpiknik-distribucija(Teo Petričević i njegova distribucija)

Tog ljeta su kod nas  Pubu svirali australski folk punkeri Mutiny. Prije koncerta se moj frend Skipi jako napio, pa je postao divljak. U haustoru ispred Puba su Špica i Vlatka ćaskale i ispijale svoje piće. Skipi je onako divlji u blizini piškio, pa je naglo okrenuo mlaz i počeo pišati prema njima, na što su one u panici pobjegle. Razbio je i nekoliko praznih staklenih boca, cijelo vrijeme vičući refren poznate uspješnice Dooma-Police bastard.

Otišli smo nakon koncerta zabavljati se s curama i dečkima iz Mutiny u Gajbu, a Skipi nije prestajao biti divljak, pa nam ga je već bilo pun kurac. Kada je konačno zaspao, svezali smo mu žnirance na čizmama jedan za drugog. Negdje pred jutro je onako mamuran i pijan ustao, jer mu je bilo sila pišati i krenuo prema izlazu iz Gajbe. Svezani žniranci su odradili svoje i pao je i sletio svojim košćatim dupetom točno na lice kolege iz Mutiny koji je spavao snom pravednika. Naravno, odmah se probudio psujući da nije došao toliko kilometara iz daleke Australije da mu nečije košćato dupe sleti na facu kada spava! Hehehehe, kakvih li dobrih vremena! Inače, moram se potužiti i potračati bend Mutiny jer su nam nakon što su otišli ostavili razbacane otvorene rabljene krvave ženske uloške po cijeloj Gajbi! Dal namjerno ili slučajno, ali jesu! Cijelu večer smo proveli igrajući se njima, nabadali ih na štapove, ganjali se i gađali. Bilo je to lijepo vrijeme za živjeti!

(kraj šeste epizode-nastavlja se…)

 

DEBELI PRECJEDNIK (Os) +PICKE VRISTE (Zg) +MENTAL STRIKE (Slo) – 21.10.2016. – Mansarda Lendava Slovenija

Kada sam vidio Facebook event za ovaj gig odmah sam znao da na ovo jednostavno moram otići. Dva benda koje jako volim, plus jedan za kojeg do sada nisam čuo, plus koncert u susjednoj Sloveniji, jednako odlična zabava garantirana!

Nekako mi je u Sloveniji uvijek tako lijepo posjetiti neki koncert, osjećaj i atmosfera je kao da sam doma, pogotovo u susjednoj Lendavi, koju smatram prijateljskim gradom i praktički jednom scenom koliko smo se zbližili i koliko smo blizu kada pogledamo kilometre. Marljiva ekipa iz Ignite The Underground Promotion i Mansarde radi koncerte i festival Tepih na paleti koji postaje svake godine sve bolji i bolji. Mansarda je mali, onako taman domaći klub u centru Lendave koji je ugostio brojne underground bendove različitih usmjerenja.

Kada smo došli pred Mansardu, ekipa je uobičajeno kratila vrijeme vani pred ulazom, neki su se bavili tekućim pitanjima, neki samo razgovarali, a mi smo lijepo pozdravili slovenske i zagrebačke prijatelje. Malo priče ovamo, malo priče tamo i vrijeme je došlo za početak koncerta. Sve skupa je malo kasnilo u odnosu na objavljenu satnicu, ali ne previše.

Kao prvi bend nastupili su slovenski MENTAL STRIKE, mislim da iz Laška. Bend svira neki melodični hardcore punk, prilično brz i energičan. Ne volim biti kritičar zvuka, ali mislim da im je nastup poprilično bio upropašten lošim zvukom. Vokal je bio premutan, nije se baš čuo prema van, dok je sve skupa nekako bilo pretiho i nešto je krčalo u zvučniku koliko sam uspio skužiti. Što se tiče same njihove muzike, prilično mi se dopala, volim taj tupa tupa zvuk i povremeno su me malo podsjetili na old school youth crew bendove, točnije na Gorilla Biscuits. Basist je nešto govorio između pjesama, kao i vokal, ali nisam ništa razumio. Ono što je po mom skromnom mišljenju mali minus vokalu je prestatičnost na stageu. Nije ovo proba, neg je gig i sviraš hardcore punk, pa mrdni malo majstore! No, super su i jedva čekam da ih negdje opet vidim live.

mental(photo by:Anamarija Nađ)

Kao drugi bend nastupili su PIČKE VRIŠTE iz Zagreba. Za vrijeme njihovog seta zvuk je bio odličan, vokala Iveka se praktički skoro razumjela svaka riječ koju je otpjevao u pjesmama. Za one koji ne znaju, Pičke sviraju odličan melodični punk s primjesama hardcorea, tekstovima na hrvatskom jeziku i neću pogriješiti ako ih nazovem hrvatski No Use For A Name. Ovo mi je bio drugi put da sam ih uhvatio uživo i bio oduševljen. Tolika energija, emocije, zajebancija i odličan nastup zbilja su mi natjerali adrenalin u ove moje stare kosti he-he. Od albuma prvijenca Nedovršena priča prošlo je već prilično vremena, a novi uskoro izlazi, pa su nas počastili s podosta pjesama s novog albuma i mogu samo reći, ako se po jutru dan poznaje, album će biti fenomenalan. Svoj set Pičke su završile himnama OprostiSjeti se.

picke(photo by:Anamarija Nađ)

DEBELI PRECJEDNIK iz Osijeka je bio spomenut na stranicama ovog zinea već mnogo puta i već i vrapci na grani znaju da su mi Debeljaci, od kad sam prvi put pohodio jedan od njihovih gigova davne 1995., jedan od najdražih, ako ne i najdraži hrvatski bend. Prije samo šest dana gledao sam njihov gig u Novom Marofu, tako da je setlista bila ista, ali neka, malo smo ponovili i utvrdili gradivo. Zvuk im je bio kristalan kao i uvijek, kao da slušam cd. Nove stvari sa splita s Mašinkom jako dobro zvuče live i veselio sam se opet čuti live Zbogom svi, Surrender now i Subotom Kićo…Ono što me kopka već neko vrijeme i moram reći je to da bi mogli konačno izbaciti Farmersko srce iz setliste, imaju i tako puno, puno boljih pjesama kojima se može završiti set. Dosta ekipe i tako ne kuži poantu te pjesme i misli da je to neka navijačka brija, iako je bend već desetinama puta rekao da se ne radi o navijačkoj pjesmi. Mogli bi komotno završiti set s Moja su koljena….ili Puška ne ubija ljude ili nekom trećom pjesmom. Ali, to su samo moja razmišljanja s kojima se netko može, a i ne mora složiti.

debeli(photo by:Anamarija Nađ)

 

Interview-Ignite The Underground Promotion:”Najvaznija od svega je dobra promocija!”

Susjedna Lendava u  Sloveniji, točnije Prekmurju, ima malu, ali neobično aktivnu scenu. Aktivno je svega nekoliko bendova, ali tu je i Ignite The Underground Promotion, ekipa koja stoji iza brojnih koncerata u odličnom lendavskom klubu Mansarda, kao i iza organizacije open air festivala Tepih Na Paleti, koji je svake godine nezaobilazna stanica za posjetiti ljeti. Kao da se radi o nekakvoj magiji, uvijek se tamo osjećam kao doma zbog te neke tople i prijateljske atmosfere. Osobno sam pratio festival zadnjih 5 godina i u sedam izdanja koliko je do sada imao, izrasta svake godine u sve bolji i sve veći festival sa odličnim lineupom! To je bila prilika do porazgovaram za webzine sa Benjaminom, jednim od ekipe koja stoji iza svega toga mukotrpnog, ali marljivog DIY rada, pa pročitajte o čemu smo pričali.

1.Za početak, reci nam nešto o sebi, tko je Benjamin Graj?
Benjamin G. je 25-godišnji fan hardcore, punk i metal glazbe iz Lendave. Uz to vječni student, organizator, bubnjar i navijač.
2.Kada i kako si došao u kontakt s hardcoreom i underground alternativnom scenom?
Od malih nogu pratim alternativnu scenu. Kada sam bio star 7 godina, sa svime me upoznao moj bratić i od tada mi se bučni zvuk gitara i bubnjeva utisnuo u srce. Još se sjećam kazete na koju sam imao snimljen Sepultura-Chaos AD album. Vjerujem da me starci u to vrijeme nisu previše voljeli. Kao što vidite, počeo sam sa metal scenom, no istodobno sam pratio tadašnju MTV scenu a la Korn, Limp Bizkit, Linkin Park i slično, jer su se ti bendovi stalno vrtjeli na MTV-u. Kada sam bio mlađi slušao sam vrlo raznovrsnu glazbu, koja se svejedno temeljila na nekoj alternativi. Sa hardcoreom sam se susreo prije nekih 10 godina.
3.Što je to Ignite The Underground Promotion?
ITUP je grupa prijatelja koja organizira koncerte i Tepih Na Paleti festival.
ignitetheundergroundpromotions
4.Jedan si od organizatora Tepih na paleti festivala. Prošlo je već sedam godina, a festival raste i sve je bolji. Kako ste došli na ideju za festival? Zašto je na početku bio u Mađarskoj? Kada započinju pripreme i organizacija Tepiha da bi do ljeta sve bilo spremno? Opiši malo proces organizacije!
Ideja za festival je nastala prije nekih 7 godina s tim da prvi TNP nismo organizirali mi.
Mislim da je ideja za TNP pala spontano, sve je prije zamišljeno kao neki BYOB piknik na kojem ti sviraju lokalni bendovi. Promocija je bila doslovno od usta do usta, usmenom predajom i to dva tjedna prije eventa. Unatoč tome se na pvom TNP iznenađujuće skupilo 100+ posjetitelja. Tu se u nama rodila ideja da sve skupa preuzme što se tiče organizacije naša ITUP ekipa i da probamo svake godine organizirati sve veće i sve bolje. Spomenuo si da smo na početku festival radili u Mađarskoj. To je bio već treći TNP i bili smo ga prisiljeni organizirati preko granice, jer nam se zbog tadašnjih slovenskih zakona ovdje financijski ne bi pokrilo. S organizacijom idućeg TNP počinjemo odmah po završetku aktualnog, jer još imamo u sjećanju stvari koje nisu išle kako smo zamislili i želimo ih ispraviti i poboljšati za idući. Učimo iz grešaka…raditi nove greške haha! Prvo odredimo datum održavanja, pa prijavimo festival na općini i tada ja startam prvi s izborom i bukiranjem bendova. Tada dolaze razne stvari poput traženja sponzora, promocija, najam zaštitara, razglasa, bine, sređivanje papirologije, nabavka hrane i cuge…na kraju sve to postavimo u čemu nam pomažu razni prijatelji i volonteri. Na kraju, kada sve posložimo, dolazite vi posjetitelji, bez kojih festival ne bi postojao! Hvala vam!
5.Što bi poručio odnosno savjetovao recimo novim klincima na sceni koji bi željeli organizirati gig ili festival?
Uh ne znam! Moraš probati i nadati se. Po mom mišljenju najveća frka su financije. Kod organizacije eventa je uvijek mogućnost da ćeš popušiti, no to ne znači nužno da ćeš biti u minusu. Promišljeno radi evente, ne organiziraj koncert, ukoliko je u krugu od 80-ak kilometara još jedan, jer je scena mala i na većinu koncerata hoda ista ekipa. Pažljivo kombiniraj bendove s kojima misliš da ćeš privući ljude. Na lineupu uvijek imaj neki lokalni bend, jer će oni sa sobom dovući 20-ak prijatelja i slično. Najvažnija u svemu je ipak dobra promocija.
tnp3((photo by:Anamarija Nađ Karenina&Aljoša Jojo Zajtl)
6.Imaš li kakvu anegdotu ili neugodnu situaciju koja ti je ostala u pamćenju u vezi koncerata koje si organizirao?
Prije dvije godine smo u Mariboru organizirali koncert nekih švedskih metalcoreaša i bend je doputovao bez backlinea, iako su i u svom rideru imali, i njihov tour manager je tvrdio da voze svoj backline. S obzirom na to da naša organizacija djeluje uglavnom na području Lendave, bila nam je stvarno jebada skupiti gitarske bokseve i ostalo. Nakon toga su pizdili da bi oni rađe svirali na orange cabinete, posrali hranu iz cateringa da ne valja ništa, jer su valjda očekivali kavijar i šampanjac. Unatoč tome da su imali sređeno mjesto za spavanje, radije su otišli u hotel. Sve skupa je ostavilo gorak okus, tako da od onda izbjegavamo organizaciju koncerata razmaženih momaka sa lijepim frizurama!
tnp2(photo by:Anamarija Nađ Karenina&Aljoša Jojo Zajtl)
7.Osim toga, organizirate i koncerte u Lendavi u Mansardi, pa reci što je Mansarda i na koji način birate/bookirate bendove koji će svirati na gigovima koje radite? Jeste li često u minusu što se tiče financija?
Mansarda je klupski prostor namijenjen za organizaciju raznoraznih evenata. Pri tom mislim na studentske veselice sa balkanijadom, preko stand up evenata, do hardcore punk koncerata. U Mansardi djeluje više ljudi koji organiziraju evente, mi(ITUP) smo jedni od njih. Uz to individualno pomažemo ostalim organizatorima. Što se tiče same organizacije i izbora bendova, trudimo se napraviti barem 2-3 malo veća eventa godišnje kako bi Lendavu malo prodrmali iz mrtvila. Rado dajemo šansu domaćim i bendovima iz okolice, a isto tako i bukiramo turneje manjih europskih bendova. Ostatak vremena radimo za Tepih Na Paleti. Gledamo i na to da ne natučemo preveliki minus, jer imamo budžet koji je taman toliki da, kada se okrene godina, budemo na nekakvoj nuli i da nismo u minusu. Sve skupa vrlo DIY.
8.Lendava je mala scena, koliko je sada trenutno aktivno bendova i pojedinaca u Lendavi i okolici?
U Lendavi je scena trenutno stvarno mala, ali borimo se! Trenutno je aktivno 4-5 bendova. Što se tiče ekipe u Lendavi i ostatku Prekmurja, ima dosta ljudi koji marljivo organiziraju koncerte.
9.Kakvi su planovi u bližoj budućnosti što se tiče koncerata i ostalih aktivnosti?
Za sada pokušavamo održati ovu razinu. Tepih Na Paleti je ipak prioritet, a za tim dolaze svi ostali koncerti. Neki ekstra planovi su dobiti neke malo jače međunarodne bendove za TNP.
tnpnovo
 (photo by:Anamarija Nađ Karenina&Aljoša Jojo Zajtl)
10.Bližimo se kraju interviewa, pa bih htio da mi kažeš nešto: nabroji mi 5 hardcore bendova koji su imali najviše utjecaja na tvoj život na neki način?
Ima ih previše da bih samo pet nabrojao. Evo, ovo su neki moji all-time favoriti od početka do današnjih dana:Bane, Champion, H2O, Terror, Trapped Under Ice, Lionheart, Backtrack, Turnstile, Wolf Down, Cold World…